Grzegorz izvrsno govori engleski, a kaže da ne daje često intervjue i ne voli biti u medijima.
- U novinama se svašta može reći, a najbolje o igraču govori njegov učinak na travnjaku. To bi svakome nogometašu trebalo biti najvažnije - govori skromni Sandomierski, koji je neočekivano protiv Sheriffa ostao na klupi.
- Vrlo dobro smo igrali, zaslužili uvjerljiviju pobjedu, iako moramo respektirati i rezultat od 1:0. Uzvrat će biti teži, no vjerujem u nas, imamo jaku momčad velikoga srca.
Očekivali ste da ćete braniti u toj utakmici?
- Jesam i nisam. Bila je to odluka cijeloga stožera, prihvatio sam je jer sam tek bio četiri dana u Zagrebu, možda me nisu željeli izložiti pritisku. Pobijedili smo, a to je najvažnije, neću se žaliti što nisam igrao. Iskreno, nisam ni očekivao da će mi ovdje netko pokloniti mjesto u momčadi. Jasno mi je da se moram boriti.
Tko vas je od suigrača najviše impresionirao?
- Oba krila, Fernandes i Soudani, te Pinto. Znao sam Šimunića, poznatoga igrača i danas vrlo dobroga, čini mi se da je sve bolji i bolji...
Kakav je iz vaše perspektive Oliver Zelenika?
- Mlad, mlađi od mene, nažalost (smije se). Vrlo dobar golman, samouvjeren, veselim se toj konkurenciji.
Kakav ste Dinamo očekivali?
- Puno sam čitao o Dinamu, čuo sam puno lijepih stvari. Informirao sam se preko interneta, prijatelja. Gledao sam i neke Dinamove utakmice u Ligi prvaka...
Kakva je bila vaša prva reakcija kad ste čuli da vas zove Dinamo?
- Wow!
Kako to?
- Znao sam da je veliki klub, s tradicijom, puno trofeja, igrao je Ligu prvaka, ima veliki stadion, Zagreb je lijep grad. Bio sam jako uzbuđen kad sam čuo da me zovu. Osobito zato što sam imao tešku situaciju u Genku. Nisam se slagao s trenerom. Ne, nismo se svađali niti sam ga udario (smije se), iako sam u tom trenutku, kada me Dinamo zvao, bio tek treći vratar Genka. Nisam se s tim slagao, rekao sam mu to puno puta. Čim se otvorio prijelazni rok, počeo sam tražiti novi klub.
Nikada ne pričam o sebi
Čuli ste za famoznoga El Loca Migliorea, bjegunca iz Dinama?
- Čuo sam da je raskinuo ugovor, s razlozima nisam upoznat.
Jurčić je rekao da ste potpuna suprotnost od Argentinca; on \"luđak\", vi smireni i hladnokrvni.
- Da, takav sam. Nemam tetovaža, običan sam, želim biti dobar sa svima, otvoren, neću pjevati i plesati u svlačionici, samo želim pokazati svoje kvalitete na travnjaku.
Jeste li ikada obranili jedanaesterac?
- Ne, nikada. Možda kad sam bio 16-godišnjak...
Precizna statistika kaže da su mu u seniorskoj konkurenciji s bijele točke pucali devet puta. Nijednom nije uspio.
Vaš trener vratara iz Genka kaže da je Dinamo doveo Supermana?
- Moram ga nazvati i zahvaliti mu se! Nisam taj koji će pričati o sebi, nikada to od mene nećete čuti. Ja sam samo igrač...
Znate li s kakvim ćete pritiskom bio suočeni u Dinamu?
- Volim biti pod pritiskom, to je najvažniji dio nogometa. Tada se osjećate kao igrač, to mi samo daje snagu i motiv da pokažem kakav sam, što sve mogu obraniti. To za mene nije problem. Uostalom, branio sam i za reprezentaciju Poljske, a moj bivši klub Jagielonia krenuo je u prvenstvo s minusom od deset bodova. Imali smo pritisak ostati u ligi i uspjeli smo.
Najvažnija utakmica u karijeri?
- Prijateljska, ali jako važna za mene, za poljsku reprezentaciju protiv Grčke 0:0. Imao sam nekoliko dobrih obrana. Međutim, tek su mi 24 godine i najbolje utakmice tek dolaze. Uživao sam u tim trima utakmicama za reprezentaciju, osvojio sam Superkup i kup u Poljskoj, a nedostaje mi još naslov prvaka.
U Zagrebu ste trenutačno sami?
- Uskoro dolazi moja djevojka Gabriela. Roditelji žive u Poljskoj, posjetit ću ih za vrijeme zimske stanke. U Engleskoj i Belgiji u to vrijeme nema stanke, pa će ovo biti prvi Božić s njima nakon tri godine.
Tko su vaši najveći navijači?
- Moji roditelji i moj stric. Tata Antoni najveći je kritičar. Nije bio nogometaš, ali očevi misle da znaju sve o nogometu. Moja mama Bogoslava nikad nije bila na mojoj utakmici. Kad igram, jako se nervira i puno puši.
Hobi?
- U slobodno vrijeme gledam nogometne utakmice, slušam glazbu, volim poljski hip-hop. Omiljeni klub? Jagielonia. Rođen sam i odrastao u Bialystoku, tako da sam oduvijek njezin navijač.
Osjetio sam već Ligu prvaka
Tko su vam vratarski uzori?
- Za mene je najbolji Buffon, a prije sam volio gledati Schmeichela i Van der Sara. Artur Boruc najbolji je poljski vratar, prvi u reprezentaciji. Imao je sjajnu sezonu u Southamptonu, a Szczesny ga sada jako pritišće. Jaki su konkurenti, što je dobro za našu reprezentaciju. Moj povratak u nacionalnu momčad? Prvo moram početi braniti u Dinamu, a tek onda ću razmišljati o povratku. Iako će to biti jako teško, puno je dobrih poljskih vratara u Engleskoj i Nizozemskoj.
Tko je najbolji poljski sportaš?
- Najpopularniji je Robert Lewandowski, ali imamo odličnu odbojkašku i rukometnu reprezentaciju. Najbolja sportašica je tenisačica Agnieszka Radwanska.
Vaš najsretniji i najtužniji dan u karijeri?
- Debi za reprezentaciju i debi za Jagieloniju, o čemu sam sanjao kao dječak. Najtužniji? Teška ozljeda koljena. Bio sam 18-godišnjak i dogodilo mi se sr...e odmah na početku karijere. Bojao sam se kako će se nakon toga razvijati moja karijera. Srećom, nije bilo posljedica.
Najbolje stvari možda tek dolaze, srazovi s Realom, Bayernom, Barcelonom u Ligi prvaka...
- Liga prvaka je divna, osjetio sam je kao igrač Genka, bio sam na klupi u šest utakmica. Bit će to sjajno ako se opet ostvari i nije važno s kim ćemo igrati. Ali, sada je najvažniji Sheriff.
