Kako bi se njihovo glasno, zastrašujuće režanje po kojem su i dobili ime ponovno začulo u australskoj divljini, moralo je proći gotovo tri tisuće godina. Na spomen tasmanske nemani ili tasmanskog vraga mnogima će prva asocijacija biti čudovišna zvijer iz crtanog serijala Looney Tunes u koje spadaju i Zekoslav Mrkva, Patak Paško i ostatak ekipe koja je mnogima obilježila djetinjstvo, ali unatoč tom zloglasnom nazivu riječ je o relativno malenim i za ljude gotovo bezopasnim životinjama iz reda tobolčara. Nakon što su čak 16 godina pomno radili na projektu i pripremali teren kako bi sve prošlo u najboljem redu, nekoliko australskih skupina za zaštitu životinja, među kojima je najveća Aussie Ark, vratilo je 26 “vragova” u 400 hektara prostrano ograđeno područje u Barrington Topsu, otprilike 3,5 sata vožnje sjeverno od Sydneya.
Desetkovala ih je bolest
– Ovime je ispisana povijest jer je gotovo nevjerojatno da smo te životinje uspjeli vratiti u stanište s kojeg su prije toga bile protjerane i istrijebljene. Naravno, sad najprije treba vidjeti kako će se ponašati u divljini, pozorno ćemo pratiti njihovo kretanje i razmnožavanje. Plan nam je iduće godine, ako sve prođe u redu, u divljinu pustiti još 20 jedinki, a zatim za dvije godine još 20. Do tada ćemo ih držati u ovom ograđenom području kako bismo se uvjerili da neće imati negativan utjecaj na okolnu floru i faunu i cijeli ekosistem. Ako sve prođe u redu, za maksimalno tri godine maknut ćemo ogradu i pustiti ih da se dalje slobodno kreću po cijelom kontinentu, s kojeg su davno istjerani – objasnio je Tim Faulkner, predsjednik Aussie Arka.
A iako do danas nisu poznati točni razlozi zbog kojeg su te zvijeri, koje u prosjeku teže oko 8 kilograma i dosegnu dužinu od šezdesetak centimetara, a usto imaju i najsnažniji ugriz među svim sisavcima u odnosu na veličinu svog tijela, potpuno nestale s australskog kopna, pretpostavlja se da su ključnu ulogu u tom imali ljudi koji su došli na taj kontinent prije nekoliko tisućljeća. Kako je bila riječ o lovcima, oni su poubijali većinu velikih životinja čijim su se strvinama hranile tasmanske nemani, koje su tako ostale bez hrane, a usto su se našli na meti čopora dinga, australskih divljih pasa čija se populacija ubrzano širila. Zaklon od tih grabežljivaca pronašle su na Tasmaniji, otoku južno od Australije po kojem su te životinje i dobile ime. Tamo su se nastavile u miru razmnožavati, a iako su 1941. godine proglašene zaštićenom vrstom, njihov je broj stabilno rastao sve do prije nešto više od dvadeset godina kada ih je počela desetkovati opasna bolest.
Kontroliraju lisice i mačke
Tumor njuške prvi je put na tim životinjama zabilježen 1996., kada se s jedne jedinke brzo poput požara proširio na ostatak populacije. Prije točno deset godina bilo je zaraženo čak 80 posto od ukupnog broja tasmanskih vragova, zbog čega ih se počelo uzgajati u zatočeništvu kako bi se spriječilo njihovo izumiranje. Danas se procjenjuje da ih je preostalo oko 25 tisuća.
– Iako ovim projektom spašavamo te malene vragove, ovdje nije riječ samo o njihovoj sudbini nego i o sudbini mnogih drugih vrsta. Tasmanski vragovi prirodno kontroliraju populaciju lisica i divljih mačaka koje su odgovorne za istrebljenje gotovo 40 vrsta sisavaca u Australiji. Nestankom tasmanskih vragova s kontinenta one su se previše raširile i došlo je do neravnoteže u ekosustavu, za koju se nadamo da ćemo je ovim projektom obnoviti – kazao je glumac Chris Hemsworth, najpoznatiji po ulozi superjunaka Thora, koji je sudjelovao u promoviranju cijelog projekta te je i sam sa svojom suprugom u divljinu pustio dva mala vraga.
Nakon 3000 godina vratili .....to se zove miješanje u prirodne tijekove...