Unatoč najavi španjolske vlade da se referendum o autonomiji i eventualnoj samostalnosti Katalonije neće održati, Katalonci ne odustaju. Naime, samo nekoliko minuta nakon što je regionalni parlament donio odluku kojom se za 9. studenog sljedeće godine raspisuje referendum s dvama pitanjima kojima se definira treba li Katalonija biti država te treba li biti neovisna, španjolski ministar pravosuđa Alberto Ruiz-Gallardon odbacio je cijelu ideju uz tvrdnju da glasanja neće biti. Samo nekoliko sati potom oglasio se i španjolski premijer Mariano Rajoy.
Ne boje se vojske
– Kao predsjednik vlade zakleo sam se da ću štititi ustav i zakon. Zbog toga jamčim da referendum neće biti održan. Bilo kakva rasprava o ovome ne dolazi u obzir – ustvrdio je Rajoy. No katalonske pobornike neovisnosti ove žustre izjave ne dotiču baš previše. Kako smatraju, središnja vlada baš i nema nekih mogućnosti kako bi zaustavila referendum.
– Zanima me što će učiniti da bi zaustavili referendum? Poslati policiju i vojsku? Danas je vrijeme demokracije i takve stvari ne prolaze – kaže profesorica ekonomije sa sveučilišta u Barceloni Elisenda Paluzie. Danas takve stvari možda ne prolaze, ali su u prošlosti svakako bile prilično učinkovite. U vrijeme Francove vojne diktature Kataloncima ne samo da je bilo zabranjeno održavanje ovakvih referenduma ili isticanja bilo kakve želje za samostalnošću nego im je bila ograničena i uporaba katalonskog jezika. Upravo kako bi se ograničio njihov separatizam. Katalonci danas ne vide ovakav razvoj događaja realnim i smatraju da se središnja vlast neće drznuti uporabiti silu kako bi zaustavila najavljeno izjašnjavanje glasača.
– Ako španjolski tenkovi ipak zatutnje ulicama Barcelone kao što su zatutnjali 1939., nećemo pokleknuti. Španjolska nema dovoljno tenkova da nas spriječi, nema dovoljno vojnika – tvrdi Miquel Strubell, član katalonske nacionalne skupštine.
Situacija u Kataloniji danas je znatno drugačija nego u vrijeme vojne diktature. Dok im je u prošlosti branjen svaki oblik izražavanja nacionalnog identiteta, Katalonci danas imaju relativnu autonomiju, a katalonski parlament upravlja i nekim pitanjima poput zdravstva, obrazovanja ili policijskih snaga. No Kataloncima ovo nije dovoljno, pogotovo nakon prilično teške krize koju već godinama prolaze. Nezaposlenost, posebice mladih, izuzetno je velika, a pozivi na samostalnost dobivaju danas više pristaša nego ikad prije.
Nije riječ o novcu
Ali Katalonci tvrde da nije riječ o novcu koliko o prilici da se napokon izbore za samostalnost.
– Nije riječ o novcu. Više je ovdje riječ o principu da sami upravljamo svojim životima, svojom državom. Ova su nastojanja krenula i prije izbijanja krize i recesije te nisu nastala pod pritiskom lošeg standarda – kaže Strubell. Zanimljivo je da će referendum u Kataloniji biti održan samo nešto više od mjesec dana nakon referenduma u Škotskoj. Upravo je ovo argument koji Katalonci povlače u svojim odnosima s Madridom kritizirajući središnju vladu radi pomanjkanja demokracije i razumijevanja volje građana.
– London se protivio referendumu u Škotskoj, ali britanskom premijeru nije padalo na pamet da izjašnjavanje volje naroda zabrani ili spriječi. London sudjeluje u organizaciji referenduma sa škotskim vlastima, a to je pristup kakav i mi očekujemo od Madrida – kaže Strubell.
Zivjela nezavisna Katalonija i Baskija !