Prvog rujna svijet obilježava 80 godišnjicu početka najstrahovitijeg i najbrutalnijeg rata u povijesti čovječanstva. Na taj dan 1939. godine Treći Reich je napao Poljsku. Dva dana kasnije 3. rujna Engleska i Francuska su kao odgovor objavili rat Njemačkoj, ali nikada nisu krenuli u pomoć Poljskoj. Bez obzira na odlučnost i hrabrost poljskih vojnika nakon 18 dana vojska Poljske bila je uništena.
Danas se na Zapadu jako sramote zbog toga. Sramote se, jer su izdali Poljsku. Izdali su je na isti način kao što su prije toga i Čehoslovačku, koju su izložili rastrgavanju Njemačkoj, Poljskoj i Mađarskoj. Stide se, jer su 30. rujna 1938. u Münchenu Engleska i Francuska sklopile zločinački dogovor s Njemačkom, kako bi usmjerili njezinu agresiju na Istok prema granicama SSSR. Trude se zaboraviti to kako su Engleska i Francuska blokirali sve sovjetske prijedloge o suprotstavljanju njemačkoj agresiji, raspravi o situaciji u Ligi Naroda, protivili su se bilo kojim inicijativama Moskve da se napravi sustav kolektivne sigurnosti, odbili su potpisati antinjemački ugovor sa SSSR-om u ljeto 1939.
Upravo zbog toga, zbog osjećaja sramote, Zapad desetljećima nameće svijetu tezu kako je “Pakt Molotov-Ribbentrop” glavni razlog početka Drugog svjetskog rata. Pri tome marljivo zataškavaju činjenicu da je prva zemlja koja je sklopila pakt s Hitlerom bila zapravo Poljska u siječnju 1934. U vrijeme potpisivanja sovjetsko-njemačkog sporazuma gotovo sve europske zemlje i države Baltika već su imale ugovore s Berlinom. SSSR je posljednji sklopio sporazum s Njemačkom.
Poznato je da je Hitler odluku o napadu na Poljsku donio znatno prije potpisivanja ugovora o nenapadanju sa SSSR-om. Istodobno zahvaljujući sovjetsko-njemačkom sporazumu dio sovjetskog teritorija, koji je Poljska podmuklo prigrabila 1921. godine, bio je vraćen SSSR-u, nova sovjetska granica je pomaknuta na zapad ka tzv. “Curzonovoj liniji”, koju je Pariška mirovna konferencija nakon Prvog svjetskog rata preporučila kao istočnu granicu Poljske. Pri tome je Sovjetski savez ušao na svoj teritorij tek kad je postalo jasno, da je Poljska nestala kao država, na dan bijega poljske vlade i vojnog rukovodstva u inozemstvo.
Kao rezultat Moskva je uspjela pomaknuti granicu s Njemačkom, i 1941. godine Wehrmacht je morao savladavati znatno veću razdaljinu do Moskve i do Lenjingrada. A kao što mi znamo u jesen 1941. godine u blizini Moskve svaki je kilometar bio presudan. Osim toga SSSR je dobio vrijeme, dvije godine, kako bi se pripremio za obranu od Trećeg Reicha.
Nemojte imati iluzije. U slučaju poraza SSSR-a nitko ne bi uspio zaustaviti Hitlera. SAD i Velika Britanija nisu imali dovoljno snaga. Oni su se iskrcali u Normandiji pet godina nakon početka Drugog svjetskog rata – tek kad je postalo jasno, da je Njemačka doživjela poraz i da im neće moći pružiti ozbiljan otpor.
A sve vrijeme dok je trajao rat saveznici su se obogaćivali. Čak nakon službenog stupanja SAD u Drugi svjetski rat u prosincu 1941. godine, američke korporacije su nastavile poslovanje u Njemačkoj i Italiji. Isporuke Sovjetskom Savezu iz Sjedinjenih Država i Velike Britanije također nisu bili besplatne. Sveukupna američka “pomoć” SSSR-u u okviru “Lend-Lease” procijenjena je na 50.000 tona zlata. SSSR, a zatim Ruska Federacija plaćali su za tu pomoć sve do 2006. godine. Ništa osobno, to je samo biznis.
Najstrašnije je što Zapad ne samo da marljivo sakriva sramotne stranice svoje povijesti nego vodi aktivnu propagandu s ciljem pokušaja uvjeravanja svijeta, da su Amerikanci pobijedili fašizam, a Njemačku i SSSR treba izjednačiti.
Pristalicama takvih ideja htio bih napomenuti da je u skladu s njemačkom “rasnom politikom” u Europi prijetilo uništavanje cijelih naroda – nakon Židova i Roma uslijedili bi Slaveni kao najobespravljeniji. U četiri godine samo u Poljskoj Nijemci su ubili šest milijuna ljudi. Koliko godina bi im trebalo da završe taj proces? U SSSR nikakvih takvih programa nije bilo.
Osim toga, teoretski Sovjetski Savez i nije morao oslobađati Istočnu Europu, nego je mogao stati 1944. na svojoj granici. Onda bi ostali živi milijuni sovjetskih vojnika i oficira (samo u sukobima za oslobađanje Poljske poginulo je više od 600.000 crvenoarmejaca). Ali onda bi uskoro nestalo mnogo zemalja Istočne Europe, kao i mnogih drugih “rasno inferiornih” naroda – prije svega Slavena.
Za brojne greške Zapada moja je zemlja platila monstruoznu cijenu – 27 milijuna sovjetskih državljana poginulo je u Drugom svjetskom ratu (za usporedbu Amerikanaca 400.000).
U SSSR-u nije bilo obitelji koju nije zadesila tragedija u Velikom domovinskom ratu 1941.-1945. Stoga, neshvatljivo je da Zapad još i danas pokušavajući sakriti svoje greške i sramotu gazi sjećanja na poginule i falsificira povijest kako bi iz nje obrisao podvig našeg naroda.
Amerikanci sa 400k poginulih i Francuzi sa 100k poginulih su goli k. u odnosu na 27 milijuna Rusa i 15 milijuna poginulih Nijemaca. Međutim, Katinska šuma, 22.000 poljskih časnika je strijeljano od strane Rusa i to su na Numberškom procesuu podmetnuli Njemačkoj kao zločin. Priznato je da su to napravili Rusi 70 godina poslije. Jedno je napraviti zločin i priznati, a drugo napraviti zločin i drugoga okriviti. To je jednostavno prljavo.