Nominacija Dubravke Šuice za potpredsjednicu Europske komisije zaduženu za demokraciju i demografiju, i još k tome za pripremu i provedbu Konferencije o budućnosti Europe, najvažnijeg događaja za EU u sljedećih nekoliko godina, možda i desetljeća, predstavlja najveći uspjeh “dubrovačke diplomacije” još od vremena kad su izgradili mrežu konzulata i trgovačke brodove takvih kapaciteta da su parirali najvećim silama tada poznatog svijeta.
Dobro, pretjerujemo. Nije u ovom uspjehu sve zasluga “dubrovačke diplomacije”, ima tu ponešto nevidljive ruke “hvarsko-makarske diplomacije”, ruke premijera Andreja Plenkovića, ali shvaćate smisao. Hrvatska još jednom udara visoko iznad svoje nominalne kategorije.
Šuica je dobila neočekivano važnu ulogu u novoj Europskoj komisiji, prvoj u povijesti EU koju vodi jedna žena, predsjednica Ursula von der Leyen. Premda to nije neočekivano našim čitateljima koji su pratili kad smo pisali da je Plenković odigrao zaista ključnu ulogu u onim besanim bruxelleskim noćima, u činjenici da je gospođa von der Leyen uopće došla u razmatranje, te da na račun toga Plenković i Hrvatska imaju “dosta kredita” kod nove šefice europske vlade, što bi se moglo vidjeti na podjeli resora.
U ovoj kolumni prognozirali smo da bi resor kohezijskih fondova EU bio velik uspjeh, ali taj resor otišao je Portugalki Elisi Ferreiri. Posljednjih dana nagađali smo da bi Šuica mogla “upecati” ribarstvo i pomorsku politiku EU. Ali sada vidimo da je “upecala” nešto puno veće.
U glasine o tome da Šuica može u novoj Komisiji dobiti resor pregovora o proširenju EU nismo povjerovali, nego smo pisali da su netočne, vjerojatno svjesno puštene u takvom netočnom obliku. Glasina je procurila u petak navečer u Bruxellesu i rijetko gdje je shvaćena ozbiljno, osim možda u političkom Sarajevu, gdje je izazvala moralnu paniku koja, međutim, više govori o Sarajevu nego o Zagrebu i Bruxellesu. Puštena je u obliku navodne liste koju je šefica EK pripremila u petak, uoči službene objave stvarne podjele resora, koja se dogodila jučer. Na toj navodnoj listi bilo je još takvih, očito svjesno puštenih lažnjaka, poput ideje da će europski povjerenik iz Luksemburga dobiti resor financijskih usluga. Luksemburg je država poznata po tome što je svoje financijske usluge skrojila tako da ih kreativnije ne bi smislio ni neki “consigliere” zadužen za sheme porezne evazije i pranja novca.
U kafiću u Europskoj komisiji u ponedjeljak rano poslijepodne šalio sam se s kolegom iz Luksemburga da je ta prognoza za naše dvije zemlje točna, samo pod uvjetom da i Gargamel dobije resor zaštite Štrumpfova…
Dobro, u našem slučaju ovo bi bila preciznija usporedba: Hrvatska i resor proširenja EU, to je kao da Štrumpf dobije resor pregovora o primanju Gargamela u selo. Mislimo, naravno, na Srbiju, serijsku pokretačicu ratova i agresije na sve susjedne republike bivše Jugoslavije osim jedne, eventualno dviju. Zemlju kandidatkinju za članstvo u EU kojom danas možda ne vlada isti Gargamel kao u doba agresije (Slobodan Milošević), ali zato je tu čitava bulumenta Azriela, i na mjestu predsjednika, i na mjestu ministra vanjskih poslova, obrane… Shvatili ste poantu.
Nitko u EU ne želi da se Hrvatska brine o proširenju EU (koje se neće dogoditi u idućih pet godina). Nitko ni u Hrvatskoj zapravo ne želi da se Hrvatica brine o proširenju EU (koje se, ponovimo, neće dogoditi u idućih pet godina, ali to, na našu žalost, ne priječi svakog ispodprosječnog hrvatskog političara da doprinosi inflaciji javnih zazivanja hrvatskog veta na primanje Srbije u EU). Niti itko u zemljama kandidatkinjama i aspiranticama na članstvo u EU ne želi da Hrvati pokrivaju taj resor u Komisiji. A ono što apsolutno nitko ne želi rijetko se kad u stvarnosti dogodi. Tako je bilo i u ovom slučaju.
Ali ovaj primjer – s divljim nagađanjem o proširenju, još divljijim reakcijama, i sa stvarno upecanom pozicijom koja ne može biti u većem kontrastu od tih nagađanja – daje nam podlogu za jednu vrijednu lekciju. Umjesto europskom budućnošću zapadnog Balkana, za koju znamo da se u ovim okolnostima neće dogoditi tako brzo (što ipak ne znači da nam nije stalo do našeg susjedstva, posebno do BiH), Hrvatska će se radije sljedećih pet godina primarno baviti budućnošću Europe. I brigom o tome kako poboljšati život u europskoj Hrvatskoj. I to je dobra vijest.
pretci su im zaluđivali hrvate jugoslavenštinom...a oni danas zaĺuđuju hrvate evropejstvom ..zasto...pa zbog osobnih interesa...itd