Prelaskom poslova s ureda državne uprave na županije, te su jedinice lokalne samouprave dobile veću svrhu, a župani veće ovlasti, ali i moć. S otpremninama bi iz tog aparata moglo otići oko 600 službenika pa država računa i na dodatne uštede. Građani će pak jednostavnije dolaziti do rodnog lista, domovnice ili će lakše otvoriti obrt. Država je time ispunila veliku želju županija, no realno gledajući, trebao bi to biti tek početak daleko veće reforme javne uprave.
Država je snažna onoliko koliko joj je snažna najslabija karika. No, slika Hrvatske sve je samo ne ujednačena. Razlike su u bruto domaćem proizvodu ogromne. Udio pet slavonskih županija, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske, u BDP-u Hrvatske u osam godina, od 2008. do 2016., snažno pada. S druge strane, udio Zagreba, Zagrebačke, Istarske i Međimurske županije u hrvatskom BDP-u raste. Pokazala je to analiza Hrvatske gospodarske komore i podaci Državnog zavoda za statistiku, objavljeni početkom ove godine. Usporedbe radi, Zagreb je 2016. godine imao BDP po stanovniku 147.166 kuna, a Virovitičko-podravska županija 46.610. Tolike razlike na tako malom području, kakvo je naša zemlja, itekako su razlozi za brigu.
Država odlučnim reformskim potezima mora zaustaviti nejednak regionalni razvoj županija. Ključ je to i zaustavljanja trenda iseljavanja. Slavonci su ne tako davno na rad odlazili u Zagreb, a otvaranjem granica, pune radna mjesta u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj i, sve češće, Škotskoj. Razlog tome je, među ostalima, i taj što ne žele gledati nepravdi u oči. Jer, nepravda je da građani Slavonije, žitnice Hrvatske, rade iste poslove za osjetno manju plaću nego kolege im iste struke u Zagrebu. (Iluzorno je vjerovati da su im troškovi života manji). I je li pošteno da konobare na Jadranu i po 12 sati na dan, dok njihove obitelji o moru mogu samo sanjati? U takvoj situaciji malo im znači što će jednostavnije dolaziti do rodnog lista ili domovnice...
Rijetko koji Hrvat razumije da mu država uzme pola zarađene plaće... i razumijem da svi skupa dajemo za zdravstvo i socijalu, ali tko je od vas ikad upitao svojeg općinskog načelnika na šta je potrošio prirez koji ste vi zaradili, a on potrošio? Tko ga je ikad pitao kolika mu je plaća i zašto vozi službeni auto? Tko je svog župana ikad pitao koja je točno njegova uloga i kako on doprinosi? I kakvi su točno kriteriji ( povijesni, socijalni, administrativni, geografski,...) doveli do toga da npr.Virovitička županija ima takvu granicu? I da uopće postoji? Ili bilo koja druga? I da ima npr. županijski odbor za turizam, koji mi plaćamo? Ili bilo koje drugo tijelo ...