Ove godine ulazimo u Top 5, a sljedeće na maraton idemo s dvije lađe i već sad najavljujem da ćemo osvojiti dvije medalje, i zlatnu i srebrnu – bez trunke zadrške govori Marijana Tomola Perković, predsjednica sportske veslačke udruge Nereide koja se prije nekoliko godina iz ljubavi prema tom sportu iz Bjelovara preselila u Zagreb. Na Jarunskom jezeru trenutačno vodi ženske treninge u kojima veslačice, a ima ih u dobi od 16 do 60 godina, priprema za već tradicionalni Maraton lađa na rijeci Neretvi koji se početkom kolovoza ove godine organizira 24. put.
Nije riječ o laganom sportu
Njezino obećanje o zlatnoj i srebrnoj medalji na prvu može izgledati isprazno, ali kada se u obzir uzme da je upravo ona sa svojom ekipom 2017. osvojila drugo, a zatim 2018. i prvo mjesto na maratonu, i to tako da su drugu ekipu iza sebe ostavile više od kilometra, onda njezine riječi itekako dobivaju na snazi. Rezultat je još impresivniji jer se predsjednica Nereida sve do 2017. veslanjem uopće nije bavila.
– Ideja za osnivanje Nereida nastala je nakon što su bjelovarski Argonauti 2016. pobijedili na Maratonu lađa i predložili mi da osnujem žensku ekipu – govori Marijana Perković.
Inače, Argonauti su bjelovarska ekipa koja je svoj put lađara započela tako da su sjedili na bačvama i vježbali veslanje jer ni čamce nisu imali. Sve je počelo 2007. od bjelovarskih vatrogasaca koji su bili na ljetnom dežurstvu oko Metkovića i gledali Maraton lađa te odlučili osnovati ekipu i početi vježbati, a danas su Argonauti jedan od brendova toga grada.
– Doduše, mi nismo vježbale veslajući na bačvama, nego na ribnjacima i šodericama. Kad smo došle odraditi prvi trening, čovjek je ispustio đubrenicu u ribnjak, možete misliti kako je to smrdjelo. Argonauti su nam posudili svoje čamce i vesla za te prve treninge, a kasnije nam je gospodin Darko Frelih izradio posebna ženska vesla koja su prilagođena za uvjete na Neretvi – prisjeća se Marijana Perković. Dakle, njezine Nereide trenirale su tek nepuna četiri mjeseca prije nego što su osvojile to prvo srebro. Bile su prva kontinentalna ženska ekipa kojoj je to pošlo za rukom, baš kao što su i Argonauti bili prvi u muškoj konkurenciji. Lokalcima se to toliko nije svidjelo da su iz grada tada morali izlaziti pod policijskom pratnjom, ali danas su svi u jako dobrim odnosima.
– Nakon te 2018. sam zbog nekih privatnih i zdravstvenih razloga morala prekinuti treniranje, a zatim sam odlučila ponovno pokušati okupiti ekipu za maraton, preselila sam se u Zagreb, a klub smo iz Bjelovara preselili na Jarun gdje su nam uvjeti za trening puno bolji. Trenutačno imamo 30 članica, treninge na lađama održavamo četiri puta tjedno, ponekad ubacimo i peti dan, a nastojimo da u lađama uvijek bude neki miks iskusnijih lađarica i rekreativki. Na treninge može doći svatko, imamo žena svih profila, ali moram napomenuti da nije riječ o laganom sportu – govori Marijana Perković.
Ekipa od ‘običnih’ žena
U svakoj lađi vesla deset lađarica, po pet sa svake strane, a uz njih tu je i paričarka koja upravlja plovilom te trenerica koja daje tempo i mora biti spremna uskočiti kao zamjena za bilo koju veslačicu. Ove godine cilj joj je, kako kaže, od običnih žena koje se nisu profesionalno bavile sportom stvoriti stabilnu ekipu koja će trenirati tijekom cijele godine i zatim dogodine “rasturiti”.
Veći joj je to izazov nego, kako kaže, uzeti nekoliko cura koje se profesionalno bave sportom i onda tako doći do zlata. Vidjet ćemo dogodine hoće li im to uspjeti, a uz malo sreće i ovog ljeta bi već mogle doći do medalje. Sretno, Nereide!
