Prije otprilike godinu i pol javnost je upoznala prvu hrvatsku neurokirurginju, dr. Nikolinu Sesar koja je tada postala dijelom tima Klinike za neurokirurgiju KBC-a Sestara milosrdnica i, bez sumnje, vijest dana.
No otad je ova elitna grana kirurgije, u kojoj smo se naviknuli vidjeti isključivo muškarce, redom poznate stručnjake, u Hrvatskoj dobila još kirurginja. Naime, spomenutoj Klinici, koju vodi prof. dr. sc. Krešimir Rotim, pridružile su se još dvije mlade neurokirurginje! Iako i same kažu da ih pacijenti još uvijek zovu “sestro”, situacija se mijenja, a pri tomu ističu upravo zasluge predstojnika prof. Rotima.
Šesta godina specijalizacije
– U svijetu je sasvim normalno da se na neurokirurgiju primaju specijalizantice i da se to nekako iznivelira kad je riječ o spolovima. Moram naglasiti da je prof. Rotim prvi prepoznao i potaknuo zapošljavanje specijalizantica u neurokirurgiji, a onda se tek nakon njega to počelo događati i u drugim bolnicama. Kolegica iz Rijeke i ja bile smo prve specijalizantice na neurokirurgiji, a sad imamo kolegicu na Rebru, jednu u Puli i jednu u Dubrovniku – opisuje neurokirurginja Marta Borić.
No da se neurokirurgijom bavi žena, još uvijek je nespojivo s tradicionalnim očekivanjima među pacijentima. Tako i dr. Borić često doživi da je pacijenti automatski zovu medicinskom sestrom, ali i to će se polako, vjeruje, mijenjati.
Trenutačno je najvažnije da ne postoji diskriminacija unutar te specifične liječničke specijalnosti, a ona razliku u konkurenciji s muškim kolegama, kaže, nije doživjela.
– To su vrhunski ljudi koji znaju svoj posao i uz takvu ekipu u operacijskoj sali ništa nije problem. Muški će mi kolege, kad primijete da je nešto malo fizički teže jer je neki instrument jednostavno prilagođen muškarcima, pomoći da ga svladam i potaknuti da mi bude lakše – opisuje ova mlada neurokirurginja. Osim nje, u timu prof. Rotima još je jedna žena, dr. Ilijana Šumonja koja je trenutačno za posljednjoj, šestoj godini specijalizacije. Neurokirurgiju će 33-godišnja Ilijana opisati kao poseban izazov u kirurškim strukama.
Stres i adrenalin, straha nema
– U inozemstvu se puno više žena bavi neurokirurgijom, ali mislim da je ženama općenito jednako teško pomiriti kiruršku struku i obiteljski život ponajprije zbog nezamjenjive majčinske uloge. Inače, mislim da nema nikakve razlike između muškaraca i žena u obavljanju tog posla, a to što se kod nas počelo tako kasno uključivati žene u neurokirurgiju pogrešno je jer su žene jednako sposobne za taj posao – opisuje dr. Ilijana Šumonja. Također ističe važnost uigranog i sposobnog tima ove Klinike koja je dokazala da nema predrasuda uvodeći prve neurokirurginje u hrvatsku medicinu. Svakom slučaju, kaže ova liječnica, pristupa sa strahopoštovanjem, a posebno je fasciniraju operacije tumora mozga u tzv. elokventnim regijama mozga koje su bitne za opće funkcioniranje čovjeka, zatim kirurgija za liječenje epilepsije, krvožilnih malformacija…
Kažu da, kada ih na dežurstvu “dočekaju” teške traume, to izazove stres i porast adrenalina, ali ne i strah, jer imaju podršku i veliko iskustvo svojih starijih kolega i predstojnika prof. Rotima.
Pogledajte i najčešće simptome raka koje ne smijete ignorirati:
Žene u pravilu dominiraju na uhljebničkim i parazitskim radnim mjestima tipa javne uprave, kradosuđa ili kulturnjačko-medijskom cosa nostrom. I još vrište da nisu ravnopravne