Dean Škaro javio se u četvrtak u zatvor u Remetincu na odsluženje 1,5-godišnje kazne zbog ubojstva Simona Jeansa, koje, tvrdi već 16 godina, nije počinio. Unatoč desetak svjedoka, među kojima su i kolege preminulog Engleza, i bez ikakva materijalnog dokaza da je uopće bio ondje, a kamoli sudjelovao u tučnjavi, danas 33-godišnji Škaro proglašen je krivim. Objesili su Pedra, vapi njegova obitelj, dok se u Kući ljudskih prava pitaju je li riječ o nemarnosti ili teatru apsurda.
Naknadna izjava
– Te noći s prijateljem i dvije cure bio sam ispred kluba Mali raj i krenuo sam do obližnjeg fast fooda. Stao je Goran Aleksić i povezao me na skuteru. Nisam sudjelovao u tučnjavi, nisam bio tamo dok je trajala. I čovjek koji mi je prodao burek to zna, i prijatelji koji su bili sa mnom, zna cijeli Split i Kaštela – rekao nam je jučer Škaro, dvaput oslobođen, ali treći put osuđen zbog ubojstva. Županijski sud u Splitu dvaput ga je oslobodio krivnje, 2000. i 2007. godine, a Vrhovni sud oba je puta oslobađajuću presudu ukidao, da bi 2011. sud u Splitu osudio Škaru uvjetno na 11 mjeseci, a Vrhovni presudu preinačio na godinu i 6 mjeseci. Jedini dokaz bila je naknadna tvrdnja Ante Biuka, jednog od četvorice sudionika u tučnjavi.
– Biuk je prvo izjavio da je držao mramornu ploču kojom je udario jednog od Engleza po leđima. Dva mjeseca poslije, koliko je bio u pritvoru, izokreće izjavu i mene uvodi u priču – kaže Škaro, čije izjave potkrepljuju sudski spisi. Tako u žalbi Škarin tadašnji odvjetnik Evelin Tonković, danas zamjenik ministra unutrašnjih poslova, navodi da je od Biuka tražio da objasni zbog čega “Škaru, odnosno njegovo postupanje opisuje tek nakon proteka više mjeseci u pritvoru, a ne odmah”. Odvjetničko pitanje, međutim, sud je zabranio.
Krvav pokraj zidića
Sve je počelo subotnje noći, 8. rujna 1996. u Malom raju u Kaštelima kada je došlo do prepirke između Biuka i engleskih iforovaca zbog djevojke. Pred diskoklubom Engleze su potom dočekali Biuk, Denis Duvnjak, Goran Aleksić i Elvis Ražnjević i počela je tučnjava željeznim šipkama, mramornim pločama, letvama... Simon Jeans stajao je sa strane i ponavljao: “No problem!”, no završio je krvav i bez svijesti kraj obližnjeg zidića, s ugruškom u mozgu. Splitski su liječnici poslije svjedočili kako bi ga spasili, no Jeansov otac inzistirao je da ga se odmah preveze u Veliku Britaniju gdje je za nekoliko dana preminuo. Zanimljivo je i da su ostala trojica sudionika u tučnjavi svjedočila kako Škaro nije sudjelovao, a Jeansove kolege izjavili su da Škaru na sudu vide prvi put. – Nakon njihova svjedočenja, tužitelj je izjavio: “Sad mi je sve propalo!” – prisjeća se Škaro. Biukova riječ zapečatila mu je sudbinu. Osim toga, obitelji Škaro dosuđeno je da Simonovu ocu Terrenceu Jeansu mora isplatiti 250.000 kuna odštete.
zatvori su puni nevinih ljudi.