Na ovim sam stupcima 15. rujna sa sarkastičnim olakšanjem, pokazalo se prilično naduto, napisao “Od švedskog ideala dijeli nas barem još 2000 mrtvih od koronavirusa”. Tada smo imali 230 mrtvih. U ponedjeljak 2233! Umiralo se i u Švedskoj, ali, nevjerojatno, sustigli smo ih za manje od tri mjeseca.
Dok su oni sa svojim modelom pali na 24. mjesto u svijetu po mortalitetu (698/1 mil. st.), mi smo se s njihovim modelom, a zapravo našim, uzdigli na 34. poziciju (545/1 mil. st.). Ali, po broju zaraženih Švedska je 40., a mi 19. od 218 država i teritorija u koje je po Worldometeru virus dospio. Iako smo po broju testova tek 73., što znači da smo stvarno još gori. Kontroverznog epidemiologa Andersa Tegnella iznenadila je slaba prokuženost proljetos, što našu inačicu švedskog stratega, profesora Gordana Lauca nije obeshrabrilo da na tomu inzistira pa je od polovice listopada već barem pet puta najavio kako upravo prelazimo vrhunac epidemije. Iako su i dostupni podaci upućivali na ovo što nam se događa.
Povremene objave prof. Lauca govore nam da i puno zahtjevniji i detaljniji podaci postoje, samo što ih Stožer i Vlada ne dijele s javnošću, pa je stoga apel 26 znanstvenika pogodio “u sridu”. I prekjučer je Lauc na svom Facebooku objavio broj pacijenata u KB Dubrava, napominjući, kako je riječ o podatku “koji nije javno dostupan, no mislim da ga javnost treba znati”. Ispada da broj hospitaliziranih stagnira unatoč 71-postotnoj zauzetosti kapaciteta, ali Lauc drži kako to nije u vezi s početkom rada Arene. S tim da to nije ni pokušao povezati s povećanjem broja umrlih od 28. studenoga, očekivano najvećim u COVID-bolnici. Prije toga objavio je i dvije tablice pozitivnih za dva mjeseca po dobnim skupinama, županijama i Zagrebu, kako bi kolegama pa i onima iz Vladina savjeta koji su za prelazak na online nastavu, argumentirao kako među djecom od 10-14 i 15-19 nije značajno povećan broj zaraženih već se i smanjio u studenome, što je po njemu “dosta jaka indikacija da nemamo velik broj slučajeva širenja zaraze među školskom djecom” već uglavnom među radno aktivnom populacijom.
Ta neznanstvena tvrdnja možda dobro zvuči na Facebooku, ali nedostaju joj podaci o broju učenika u samoizolaciji baš u studenome te o broju njih koji su ionako već imali online nastavu, i najvažnije koliko je testiranja provedeno po dobnim skupinama. To više jer epidemiolog prof. Branko Kolarić ističe da je u skupini od 15-19 svaki treći testirani pozitivan. Sam podatak o broju zaraženih po dobnim skupinama ništa nam ne govori o epidemiološkom riziku, koji je u startu veći kod tinejdžera jer ostvaruju znatno više kontakata od starijih, kako u školi tako i na putu.
Prema kriteriju broja zaraženih po dobnim skupinama ispalo bi da su veći problem roditelji i ostali stariji članovi obitelji od učenika koji na njih prenese virus. Uzgred, dobna struktura stanovništva u priličnoj je korelaciji s udjelom zaraženih po dobnim skupinama.
Doduše, Lauc se ogradio kako će antigenski testovi pokazati koliko su škole izvor zaraze. Iako vrlo površno i to u pet dana prije testiranja, kolika je njihova pouzdanost. Ranije asimptomatske nositelje virusa, antigenski test ne otkriva, kao i one koji izbjegnu testiranje zbog pojave simptoma. Štoviše, studija sveučilišta u Arizoni na 2500 studenata i osoblja, o kojoj je 3. studenoga pisao New York Times, pokazala je da je antigenski test nepouzdan kod asimptomatskih nositelja virusa, te je i preporuka američke vlade da se koristi samo na onima sa simptomima. Dok je PCR test otkrio 305 pozitivnih, antigenski je imao 54 ili 18% manje, a na slučajnom uzorku od 1551 testirane osobe, 19 na PCR-u i 6 na antigenskom. I HZJZ u svojim kriterijima za testiranje napominje da se antigenski testovi koriste “kod simptomatskih osoba u prvih pet dana” (ako je nalaz negativan, provodi se PCR test), dok se “ne koriste za isključivanje COVID-19”. A mi ih koristimo na asimptomatskim učenicima!?
Lijepo je od prof. Lauca što koristeći poziciju povlaštenog člana savjeta iz bogatog vrta Stožera i Vlade po vlastitom izboru ubere neki podatak u potkrjepu svojih teza, ali žalosno je da javnost ovisi o dobroj volji i selekciji jednog znanstvenika. Zašto te informacije nisu javne? Zašto WHO objavljuje da je šest naših županija među najgorima po 14-dnevnoj incidenciji zaraze, dok su hrvatskim medijima nedostupni cjeloviti standardizirani podaci po županijama. Čak ni za Zagreb ne znamo koliko testira već što “Andrija Štampar” objavi, što je uzgred 12-14 % od ukupnog broja za Hrvatsku i tek nešto više od županija s više od upola manje stanovnika. Stoga je posve nejasno otkud prof. Laucu podatak o milijun zaraženih u Hrvatskoj, a na tomu temelji strategiju po kojoj virus više nema prostora za širenje. Incidencija ga demantira, a i mortalitet. Baš kao i u kontroverznom švedskom slučaju.
Čim prestanu testirati sve se vraća u normalu.Kom to nije jasno ejbg