Iako neki pokušavaju umanjiti opasnost od najnovijeg udara Milorada Dodika na Bosnu i Hercegovinu, organiziranje protuustavne parade 9. siječnja u Istočnom Sarajevu, na kojoj je otvoreno najavio ujedinjenje sa Srbijom, što onda znači i razbijanje BiH kao jedinstvene države, baš kao i dodjela odlikovanja Vladimiru Putinu, predstavlja dosad nezabilježenu izravnu prijetnju miru i stabilnosti Bosne i Hercegovine i šire regije, iako hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman u Dodikovim postupcima vidi samo „politiziranje“ koje, kako je kazao, ne ugrožava mir i stabilnost ovog prostora.
Ovo više nije puko politiziranje. Vrhunac travestije: na paradi razne postroje u zemlji koja nema vojsku!
Nekoliko je razloga zbog kojih je ovdje riječ o nečemu puno ozbiljnijem i opasnijem od pukog politiziranja. Organiziranje provokativne parade u Istočnom Sarajevu predstavlja izravan atak na Bosnu i Hercegovinu, njezino jedinstvo i ustavni poredak, s obzirom na to da je Ustavni sud BiH već dvaput Dodikov praznik Republike Srpske proglasio neustavnim i nelegalnim, s obzirom na to da je riječ o obilježavanju jednostranog proglašenja srpske republike 1992. godine, kada je počelo masovno etničko čišćenje Bošnjaka i Hrvata s prostora koji su proglašeni teritorijem te republike, čime se diskriminira Hrvate i Bošnjake koji žive u tom entitetu BiH.
Za razliku od prijašnjih godina, kada se parada održavala u Banja Luci, Dodik je ovaj put paradu organizirao u Istočnom Sarajevu, samo nekoliko kilometara od glavnog grada BiH, dovodeći i time u pitanje jedinstvo zemlje.
Osim toga, cijela je proslava dizajnirana kao proslava „državnosti“ Republike Srpske, iako Republika Srpska nije država, nego entitet u sastavu BiH, koji nema pravo na odcjepljenje. I ovaj su put glavnom ulicom Istočnog Sarajeva defilirale razne uniformirane postrojbe s oružjem i oklopnim vozilima, sugerirajući kako je riječ o vojnim snagama, iako Republika Srpska nema vlastitu vojsku.
Dodikova prijetnja ima puno širi kontekst nakon odlikovanja Putinu
Dodik je povodom neustavnog 9. siječnja dodijelio i 50-tak odlikovanja – što bi trebalo predstavljati još jedan dokaz da je Republika Srpska država, s obzirom na to da upravo države dodjeljuju odlikovanja. Odlikovao je i ruskog despota Vladimira Putina, koji je naredio brutalnu agresiju na Ukrajinu, što je naišlo na neuobičajeno oštru reakciju Europske unije. Dodik je odlikovanje Putinu obrazložio Putinovim navodnim doprinosom suradnji „dvije države“, čime ponovno pokušava nametnuti narativ da je Republika Srpska država, koja suvereno surađuje s drugim državama, pa i s Putinovom Rusijom.
Time Dodikova najnovija prijetnja dobiva širi kontekst, regionalni i globalni. Dodik time otvoreno odbacuje europsku i zapadnu politiku ne samo prema Ukrajini i ruskoj agresiji na tu zemlju, nego i prema Bosni i Hercegovini, a to onda znači i da Dodik ovim potezom odbacuje nedavno dodijeljeni kandidatski status za BiH, koji je u nekim europskim krugovima predstavljen kao strateški iskorak, iako taj potez bez dodatnih mjera ne osigurava dugoročnu stabilnost BiH, o čemu svjedoče i posljednji događaji.
Udar na mir u regiji i otvoreno preuzimanje narativa agresora
Prisutnost šefa srpske diplomacije Ivice Dačića i drugih najviših dužnosnika iz Beograda – Vučić se nije usudio osobno doći, ali je zato poslao svog sina, što je također važno na simboličnoj razini – svjedoči kako se ovdje radi o koordiniranom udaru na mir i stabilnost BiH i cijele regije, s time da je u ovom slučaju i jasno uočljiv utjecaj Putinove Rusije, koja na Dodikovoj proslavi nije bila zastupljena samo sudjelovanjem Putinu bliskog ruskog moto-kluba Noćni vukovi, premda je njegovim članovima prije nekoliko godina zabranjen ulazak u BiH.
Ovdje je posrijedi otvoreno preuzimanje Putinovog agresorskog narativa, ali u balkanskim okvirima. Dok političari u Beogradu govore o srpskom svijetu i denacifikaciji Balkana, Dodik uvjerava kako je došao trenutak da svi Srbi žive u jednoj državi, tvrdeći da su se odnosi snaga u svijetu promijenili i da više ne postoje ograničenja koja su dosad to ujedinjenje onemogućavala. Dodik pritom misli, naravno, na rusku agresiju na Ukrajinu, iako se čini kako je ovaj put Dodik možda ipak previše požurio. Tek bi ruska pobjeda u Ukrajini vjerojatno otvorila prostor i za ostvarenje sličnih velikodržavnih pothvata u svijetu, pa i u regiji, što još jednom potvrđuje kakve bi katastrofalne posljedice imala ruska pobjeda u Ukrajini. Putinova pobjeda, srećom, bez obzira na to što govori Dodik, u ovom se trenutku i ne čini baš izvjesnom.
Barem što se tiče Hrvatske, ista je opet spremna obraniti svoje granice i pobiti svakog agresora koji se usudi dirnuti u stijeg naše trobojnice