Gužvu na sisačkoj burzi rada u srpnju pojačavaju maturanti, a vraćaju se i građani iz tromjesečnih javnih radova te radnici kojima su istekli ugovori na određeno vrijeme.
Vozači ne čekaju posao
Dok privremeni posao još nekako i mogu naći, stalnom radnom mjestu nezaposleni se Siščani sve manje nadaju. Krajem lipnja bilo ih je 6060 u evidenciji Zavoda za zapošljavanje, manje nego prijašnjeg mjeseca i istoga lani, a brojku je tijekom ljeta umanjio i broj sezonskih radnika. Nataša Gregec nezaposlena je već 13 godina.
– Po struci sam frizerka, a školovala sam se i za administrativnog tajnika te računalnog operatera. Sada sam na drugoj godini studija Javne uprave i nadam se da će mi, kada završim, diploma otvoriti nove mogućnosti – kaže Nataša koja bi pristala raditi i izvan svojih područja, no potreba na tržištu jednostavno nema. S više optimizma u redu za prijavu stajali su i kadrovi sa svježim srednjoškolskim diplomama.
– Završio sam strukovnu školu za vozača. Posla u mojoj struci ima tako da neću dugo čekati - kaže 17-godišnji Dino Selmić. Zahvaljujući kćerima koje rade, između poslova snalazi se 57-godišnji električar Zuhdija Makić.
– S kraćim prekidima nezaposlen sam dvije godine. Radim struku, bravariju, s cijevima i slično, ali šišam i voćnjake. Savjetnica mi uvijek javi kada nešto iskrsne, ali tražim i sam. Poslao sam mnoge molbe, a na većinu njih poslodavci ni ne odgovore – kaže Makić.
Radili bi bilo što
Iz javnih radova izašla je 43-godišnja Neda Katušić, grafička tehničarka koja je učila za medicinsku maserku i njegovateljicu.
– Kao osoba s invaliditetom volim i želim raditi pa se i na natječaje redovno javljam. Preko javnih radova bila sam u Udruzi slijepih, a sada sam bez posla. Pristala bih na bilo što – kaže Neda. Tešku sudbinu priča i Ankica Plavljanić Milojević, nastavnica i profesorica srpskog jezika i književnosti s nepunih 20 godina staža. Tijekom zadnje četiri godine radila je kratko u osnovnim školama.
– Uz fakultet, školovala sam se i šest godina u Chicagu. Posla nema, ali zato ima šikaniranja na nacionalnoj osnovi - kazala je Ankica koja uz nezaposlenog muža jedva skrbi za 13-godišnjeg sina. Snalazi se dajući instrukcije, a radila je i fizičke poslove poput čišćenja. Tisućama nezaposlenih jedino što ostaje je - nada.
