Kanadski hokejaš Dustin Jeffrey (24) već je imao na stolu ugovor jednog nizozemskog kluba, no u posljednji trenutak predomislio se te potpisao za Medveščak. Pedesetak dana kasnije, kaže da mu je to bila jedna od najboljih odluka u životu. U Zagrebu je postao jedan od najvećih ljubimaca publike.
Kanadski hokejaš Dustin Jeffrey (24) već je imao na stolu ugovor jednog nizozemskog kluba, no u posljednji trenutak predomislio se te potpisao za Medveščak. Pedesetak dana kasnije, kaže da mu je to bila jedna od najboljih odluka u životu. U Zagrebu je postao jedan od najvećih ljubimaca publike te drugi najkorisniji igrač među njih 16 koji su zbog lockouta u NHL-u došli u EBEL. Iako igra za velikana Pittsburgh Penguins i svlačionicu dijeli s ponajboljim svjetskim igračima Sidneyjem Crosbyjem i Jevgenijem Maljkinom, na Dustinu Jeffreyu uopće se ne primijeti da je najveća zvijezda u momčadi Medveščaka.
– Nisam navikao na svjetla reflektora i to nije ono za čime žudim, ali sada sam u takvoj situaciji i moram se prilagoditi. Tijekom karijere gledao sam Sida Crosbyja kako se s time nosi i, unatoč svemu, čvrsto stoji na zemlji te kakao to uopće nije utjecalo na njegovu igru. Pokušavam njegovo ponašanje primijeniti u situaciji u kojoj sam se trenutačno našao. Ne osjećam se kao zvijezda, samo sam igrač koji je došao u Hrvatsku igrati hokej najbolje što može te pomoći momčadi da postigne uspjeh.
Priznaje da nije očekivao da će mu u Zagrebu biti toliko dobro.
– Grad je predivan, djevojka i ja uživamo. Sve mi je jako novo, ali posebno me fascinira što vaša zemlja ima jako dugu povijest, mnogo lijepih starih građevina. Imat ću o čemu pričati kada se vratim. Uza sve to, momčad igra jako dobro, borimo se za prvo mjesto.
Ima li stvari koje vam se ne sviđaju?
– Ponekad mi je teško u prometu. Od početka mi je bio problem doći do dvorane, znao sam se i izgubiti. Hrvati su vrlo agresivni vozači, a bilo mi je i čudno jer sam ovdje dobio mali Citroën, a u Americi vozim veliki pick-up Cadillac Escalade.
Na dolazak u Zagreb nagovorio ga je kapetan Medveščaka Alan Letang, s kojim posljednje četiri godine trenira u ljetnom kampu.
– Iskreno, ugodno me iznenadila kvaliteta EBEL-a. Naša je momčad također sjajna, ima puno kvalitetnih igrača, no dobri smo prije svega zato što funkcioniramo kao momčad.
Kaže da mu je najljepši trenutak bio kada je Medveščak igrao tri utakmice u Areni, a uživo su ga gledali i roditelji koji su stigli iz Kanade. Jeffrey se već i te kako udomaćio u Zagrebu. Krenuo je čak i na lekcije kuhanja.
– Imam odličnog učitelja, naučio me kuhati mnoga nova jela, pokazao mi je neke nove štosove u kuhinji. Zavolio sam kuhanje kada sam počeo živjeti sam i mislim da mi ide vrlo dobro. No, priznajem da je moja djevojka još uvijek u tome bolja od mene pa ona i češće kuha ovdje u Zagrebu – otkriva napadač medvjeda i dodaje:
– Obožavam hrvatsku kuhinju, često odemo u neki restoran u Zagrebu.
Osim kuhinje, Jeffrey jako voli i putovati.
– Svaki slobodan dan iskoristim da s djevojkom odem na neki izlet. Bili smo nedavno i izvan Hrvatske, u Veneciji, u Budimpešti. Želimo vidjeti što više, dobro iskoristiti ovo vrijeme u Europi. Posebno me se dojmila Budimpešta, toliko je različita od SAD-a. Vidjeli smo mnoge građevine starije i od 1000 godina, a želio bih vidjeti i Dubrovnik.
Putovao je i Hrvatskom.
– Bili smo u Opatiji, a posjetili smo i nekoliko dvoraca. Posebno me se dojmio Trakošćan. Nadam se da ću u ovo vrijeme u Zagrebu još nekoliko puta uspjeti otići i do hrvatske obale.
Jeffreyjevi roditelji su za vrijeme Arena Ice Fevera u Zagrebu proveli desetak dana.
– Uživali su, fascinirala ih je atmosfera oko kluba, navijanje 15.000 navijača. Nisu to očekivali. Meni je njihov posjet puno značio. Ipak su oni najzaslužniji za moju karijeru, bili su mi uvijek najveća potpora, vozili me na treninge, financirali.
Jeffreyjev otac otkrio je da je Dustin usporedo uz hokej trenirao i nogomet, te da je bio vrlo dobar.
– Ako on tako kaže, onda sam bio dobar, ha-ha. No, ipak mi je hokej išao bolje, mislim da sam dobro odabrao sport kojim ću se baviti.
U Zagrebu je Dustin prvi put uživo gledao neku europsku nogometnu utakmicu, u Maksimiru je pratio dvoboj između Dinama i PSG-a u Ligi prvaka.
– Bilo je lijepo gledati takav vrhunski nogomet, pogotovu majstora Zlatana Ibrahimovića. Baš sam uživao. Nadam se da ću gledati još koju Dinamovu utakmicu.
Ronaldo ili Messi?
– Obojica su briljantna, no mislim da je Messi ipak malo bolji. Srušio je Peleov rekord po broju golova u jednoj godini, a uskoro će srušiti i onaj Gerda Müllera. Mislim da je Messi bolji i zato što u njegovoj igri navijači više uživaju nego u Ronaldovoj.
Uz hokej i nogomet, Jeffrey najviše voli američki nogomet.
– Često znam otići na utakmice Pittsburgh Steelersa, to je fantastično, na svakoj utakmici bodri ih 75.000 ludih navijača. Priznajem, mi iz Penguinsa ponekad smo i malo ljubomorni što su oni prvi klub u gradu.
Dustin je vrlo svestran. Voli kuhanje, putovanja, sport..., ali i glazbu.
– Veliki sam obožavatelj country glazbe, pogotovu Erica Churcha. Njegov album koji je izdao prošle godine izvanredan je, nešto najbolje što sam dosad slušao. Svako ljeto idem na brojne koncerte country glazbe. No, volim i mnoge druge glazbene žanrove, nisam ograničen samo na country.
Što se sluša u svlačionici Medveščaka?
– Jako puno različite glazbe, od američke i kanadske do njemačke i hrvatske. Najčešće je DJ Saša Martinović i mislim da mu to ide vrlo dobro.
Kako su vas prihvatili suigrači?
– Izvanredno, nisam to očekivao. Jako su mi olakšali prilagodbu na novu sredinu i učinili mi boravak u Zagrebu još ljepšim.
Jeffreyjev put do hokejaškog vrha vrlo je zanimljiv. Krenuo je s farme pedesetak kilometara od Sarnie u kanadskoj državi Ontario.
– Moji su imali farmu i mislim da sam zbog toga imao jako lijepo djetinjstvo. Imali smo mnogo krava, kokoši, purana... Mojim roditeljima nije bilo lako, to je vrlo zahtjevan posao. No, pomagali smo im moja dva brata i ja. Poslije smo se preselili u grad, no taj dio života me jako očvrsnuo i ponosim se time – kaže napadač Medveščaka.
Jeste li nekada sami muzli krave?
– Nisam. Imali smo muzilice.
Igrajući za Medveščak Dustin osluškuje i vijesti iz Amerike o lockouta u NHL-u.
– Situacija je frustrirajuća, pregovori između igrača i vodstva lige idu vrlo sporo. Nadam se da će se sve riješiti, pogotovu zbog navijača, koji najviše pate.
Navijači Medveščaka navijaju da lockout potraje do kraja sezone.
– Dogodi li se to, mislim da ću ostati u Zagrebu. Ovdje mi je jako lijepo i nema smisla odlaziti negdje drugdje. No, vidjet ću nakon Božića.
Dustin je vrlo brzo osvojio srca Medveščakovih navijača.
– Takvih navijača je jako malo u cijelom svijetu. Letang mi je govorio o njima, no nisam mislio da su baš tako glasni. Poseban je užitak kada ste na ledu i čujete kako skandiraju vaše ime.
Dustin je za kraj otkrio da je u ovih mjesec i pol dana naučio i nekoliko hrvatskih riječi.
– Jezik vam je zaista težak, ali znam reći dobar dan, bok, hvala, kako si... No, prva riječ koju sam naučio bila je vinjeta. Kada sam se vraćao s izleta iz Venecije, Slovenci su mi na granici s Hrvatskom naplatili 50 eura kazne jer nisam imao vinjetu. No, sada znam što je to vinjeta – sa smiješkom na licu zaključio je Dustin.
Najdraža NHL momčad?
– Vancouver Canucks. Najbliže momčadi gradu u kojem sam odrastao bile su Toronto Maple Leafs i Detroit Red Wings. A kako je jedan brat navijao za Toronto, a drugi za Detroit, ja sam morao odabrati neki sasvim treći. S obzirom na to da su tada u Vancouveru igrali Pavel Bure, Mark Messier, Trevor Linden..., nije mi bilo teško izabrati.
Tko je najbolji hokejaš u mirovini?
– Mario Lemieux. Toliko je toga napravio tijekom karijere, postigao je toliko golova, borio se s rakom i ozljedama, ali se opet vratio igri. Zbog toga je najbolji igrač na svijetu i osoba koja može biti inspiracija svima.
Da niste hokejaš, što biste bili?
– Najvjerojatnije odvjetnik. Pravo me uvijek zanimalo. Čak sam na fakultetu imao dosta pravnih predmeta. Ali s obzirom na to da je moj otac trenirao hokej, kao i moja dva starija brata, i kako sam uvijek radio sve što i oni, hokej nisam mogao izbjeći. No, ja sam jedini od njih završio u profesionalnom hokeju.
U Medveščaku je Dustin osjetio čari dugotrajnih putovanja autobusom. Deset sati do Dornbirna, osam do Salzburga, sedam do Linza...
– U Pittsburghu stalno putujemo avionom, no nije mi problem putovati autobusom. Prisjetio sam se vremena dok sam igrao u juniorskim momčadima, i tada smo imali takva duga putovanja. U autobusu se zafrkavamo, kartamo, gledamo filmove, a svi imamo i iPodove pa nam ne može biti dosadno – kaže napadač zagrebačkog kluba.
