Proteklih smo se godina naslušali što će Hrvatska dobiti ili što bi mogla dobiti ako budemo sposobni po ulasku u Europsku uniju – od potpore iz europskih fondova preko europeizacije naših javnih institucija do većih mogućnosti privlačenja investitora i ulaska na zajedničko tržište. Međutim, premalo se pisalo o tome što će Europska unija dobiti ulaskom Hrvatske u tu zajednicu.
Imajući u vidu samo broj stanovnika i veličinu teritorija, uistinu se, kod manje upućenih, može steći dojam o beznačajnosti nove članice s jugoistoka Europe. No činjenica je da u Europi ima i dosta onih koji na ulazak Hrvatske gledaju s puno većim očekivanjima. Osobno sam imao priliku nedavno pročitati jednu ozbiljnu europsku studiju namijenjenu donositeljima odluka koja vrlo argumentirano prepoznaje i analizira hrvatske prednosti i potencijale te koja smatra da će Hrvatska, unatoč problemima s gospodarstvom, birokracijom i korupcijom, i te kako biti nova vrijednost za Europsku uniju.
Strani autori upućeniji
Zanimljivo, autori su bili upućeniji u neke naše prednosti i potencijale od velikog broja naših državnih dužnosnika, o čemu govori i podatak da Hrvatska još nema svojevrsnu inventuru ili javno dostupnu bazu podataka o svom nacionalnom bogatstvu pa ćete, primjerice, za podatak koliko Hrvatska ima obradive zemlje iz tri različite institucije dobiti tri sasvim različita podatka.
Ulazak novih država u Europsku uniju nalikuje na klasične akvizicije u poslovnom sektoru, kad velike korporacije razmatraju pripajanje manjih tvrtki. Ključno je pitanje u tom procesu koliko će novi brend dodati (ili oduzeti) vrijednost postojećem brendu, odnosno u kojoj će mjeri ulazak nove države u zajednicu europskih naroda obogatiti ili opteretiti tu zajednicu? Ili da budemo još iskreniji – hoće li postojeće članice od pridruživanja nove članice imati više koristi ili štete?
Nemojmo se zavaravati i pomišljati da je u slučaju Hrvatske bilo drugačije – da su se donositelji odluka možda vodili isključivo plemenitim namjerama. Jasno, u tome nema ništa loše ako su toga tijekom pregovora bile svjesne i naše političke elite pa pragmatično ispregovarale zaštitu nacionalnih interesa, a ne naivno pristajale na sve ponuđeno. Na koncu, nije li u politici i poslu najvažnije da su obje strane zadovoljne?! Činjenica je da do danas nismo vidjeli nikakvu viziju ili plan kako ćemo iskoristiti skoro članstvo i kako će nam ulazak u EU od toliko zagovaranog cilja postati sredstvo za postizanje boljeg života u zemlji. Ali smo sasvim sigurni da je EU donio odluku o ulasku Hrvatske u tu zajednicu tek kad je postao siguran da mu svojim ponašanjem neće biti dodatno opterećenje te kad je izračunao da će ovom akvizicijom moći bolje koristiti neke hrvatske prednosti i potencijale. Po svemu sudeći, velike europske sile sasvim dobro znaju što Hrvatska ima, zašto su joj baš sada dale “zeleno svjetlo” i gdje bi trebalo biti naše mjesto u Europi.
Politički razlozi sasvim su jasni. Vrijeme je za novu članicu jer EU konačno treba neki pozitivan iskorak u moru loših vijesti. Pritom se Hrvatska pokazala kao pravi štreber s Balkana jer je ispunila sve predviđene zadaće i tako postala primjer susjedima da se isplati raditi na demokratizaciji i reformama. Usto je i pravi faktor stabilnosti u ovom dijelu Europe budući da se Srbija sve više radikalizira, a Bosna i Hercegovina gubi se u bespućima eksperimenata međunarodne zajednice i posljedicama nepravednog državnog uređenja. Ne treba zanemariti ni hrvatski geopolitički položaj, bez kojeg Europa teško može normalno funkcionirati, a ni činjenicu da je Hrvatska članica NATO-a i da se dokazala kao vjerna zapadna saveznica. No teško je vjerovati da je Europa svoju odluku temeljila isključivo na političkim razlozima, koliko god oni bili važni.
Pet hrvatskih potencijala
Nedavno je popularna globalna hakersko-aktivistička udruga Anonymous poslala videoporuku građanima Hrvatske koja i nije imala pretjeranog odjeka u javnosti. Uz poziv da se odupru zlostavljanju vlastitih političara i bankara te budu oprezni s ulaskom u Europsku uniju u kojoj će, kako kažu, “Hrvati i njihova djeca biti samo jeftina radna snaga”, anonimni aktivisti kažu: “Vaša je zemlja zanimljiva jer ima mnogobrojne resurse kao što su vode, šume, čista priroda, more i otoci. Zato vas nastoje osiromašiti i oduzeti vam sve što imate...” Nisam pobornik teorija zavjere i siguran sam da je samosvjesnoj Hrvatskoj mjesto u EU, ali moram priznati da su Anonymousi upozorili na bit onoga što ističu europski stručnjaci kad su u pitanju hrvatske prednosti. Kao pet najvećih hrvatskih potencijala oni navode – obradivu zemlju, zalihe čiste pitke vode, čisto toplo more, prirodne šume te zemljopisni, odnosno geopolitički položaj. Tome se kao dodana vrijednost pripisuju ljepota, raznolikost i očuvanost prirode te bogata kulturna baština. Nisu nam očito otkrili ništa novo, ali imam osjećaj da naši političari stvarno nisu svjesni tih potencijala. Ako su ih možda i svjesni, onda očito ništa ne čine da ih iskoriste i pretvore u pokretače razvoja, izvoza i boljeg života pa nas veseli kad mudriji svijet vidi da se i kod nas može kad bi se znalo. Hrvatska, zahvaljujući ogromnim površinama obradive zemlje, ima goleme potencijale za proizvodnju zdrave hrane. Hrvatska ima oko 1,850 000 ha kvalitetnog obradivog zemljišta, od čega je više od 500.000 ha potpuno neiskorišteno i neobrađeno te predstavlja mrtvi kapital. A ako uzmemo u obzir i one površine koje se, zbog raznoraznih razloga, trenutačno ne mogu, ali bi se mogle obrađivati, taj se broj penje navodno i na dva i pol milijuna hektara. U državnom vlasništvu otprilike je trećina kvalitetne obradive zemlje.
Na velikom dijelu površina, zbog rata, ali i zbog siromaštva hrvatskih poljoprivrednika, bila je smanjena uporaba umjetnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja pa je tlo ostalo uglavnom “nezagađeno”, što je temeljni preduvjet za proizvodnju zdrave hrane. Podsjetimo, tržište ekoloških proizvoda u Europi, ali i u razvijenom svijetu ima najveću stopu rasta jer potražnja uvelike nadmašuje ponudu pa je izvoz kvalitetnih zdravih prehrambenih proizvoda neupitan.
Usporedbe radi, Izrael je uspio oteti pustinji maksimalnih 1,1 milijun hektara obradive zemlje, od toga (unatoč nestašici vode) navodnjavaju nevjerojatnih pola milijuna hektara. Zahvaljujući tom mudro iskorištenom potencijalu, Izrael danas proizvodi većinu svoje hrane bez potrebe uvoza, a cvijeće, voće i povrće izvozi u cijeli svijet. Tijekom zimskih mjeseci Izrael je europski staklenik iz kojeg se u Europu izvoze lubenice, rajčice, krastavci, paprika, jagode, mnoge vrste agruma te ruže i karanfili. A Hrvatska je u srcu te Europe s barem dvaput više obradivih površina, ispod kojih i po kojima teku riječni tokovi.
Hrvatskoj valjda navodnjavanje ne bi smio biti problem uz nevjerojatnih 32.818 prostornih metara obnovljivih zaliha vode godišnje po stanovniku, što je svrstava među 30 vodom najbogatijih zemalja u svijetu, a pet u Europi. Hrvatska sa svojim zalihama čiste i pitke vode (treći smo u Europi po količinama, uz Norvešku i Island) može postati u svijetu prepoznatljiva upravo po tom brendu i tako osigurati izvoznu budućnost u sve žednijem svijetu. A već smo čuli u hrvatskoj javnosti i neke prijedloge o suradnji s arapskim svijetom po načelu “nafta za vodu”. Bez obzira na cijenu transporta, činjenica je da Hrvatska baš zahvaljujući vodi ima snažan adut za 21. stoljeće kojim se mogu pohvaliti tek rijetke države.
Rijetko čujemo u hrvatskoj javnosti da je Hrvatska bogata ekološki očuvanim šumama, a one se sa šumskim zemljištem prostiru na površini od oko 2,690.000 ha ili 47 posto državnog teritorija. Od toga je 95% šuma prirodno, što predstavlja posebno europsko prirodno bogatstvo. Pritom je važno znati da je većina šuma u državnom vlasništvu (čak 2,100.000 ha) što olakšava gospodarenje njima. Budući da su nadzor i upravljanje šumama povjereni javnom poduzeću Hrvatske šume, barem su ovi podaci javno dostupni i prilično transparentni. Zahvaljujući izvrsnoj sirovini i dobrom dizajnu, Hrvatska ima sve preduvjete da umjesto izvoza trupaca počne proizvoditi vrhunski namještaj...
Ekološki očuvana država
Hrvatsko more, s obalom, otocima, podmorjem, sveukupnom ljepotom i ugodnom klimom također je iznimno hrvatsko blago o kojem smo se toliko naslušali, a koje turizam tek dijelom koristi. Hrvatska sa 1246 otoka, otočića i hridi predstavlja jednu od najosebujnijih i najrazvedenijih obala na svijetu. A Jadransko more krije znatne zalihe ribe koja je nažalost ugrožena zbog prekomjernog izlova. Godišnje se ulovi oko 65.000 tona ribe, od čega oko 85% otpada na ulov plave ribe. Kako je ribarstvo jedna od rijetkih grana u Hrvatskoj u kojoj se izvozi više negoli se uvozi, godišnje izvozimo oko polovice izlova, od čega najveći dio, uglavnom atlantske tune, odlazi u Japan, dok bijelu ribu izvozimo ponajviše u Italiju i zemlje u regiji. Mnogi vjerojatno ne znaju da smo po raznolikosti slatkovodnih riba europski rekorder. Imamo ih čak 113 vrsta. Po broju beskralježnjaka smo treći, po vrstama gmazova peti, a po broju različitih vrsta sisavaca sedmi u Europi. A u Europu donosimo čak i 29 autohtonih vrsta domaćih životinja (od istarskog boškarina i ličke buše do turopoljske svinje, ličke pramenke, psa tornjaka, sive pčele...).
Položaj Hrvatske na susretištu Istoka i Zapada, srednje Europe i Mediterana otvara goleme mogućnosti koje se još mogu unaprijediti primjerenom prometnom strategijom, ne samo autocestama, gdje je učinjeno puno, već i željezničkim prijevozom koji treba podići na visoku tehničku razinu. Rijeka i Ploče doslovce mogu postati nova vrata Europe.
Ti (od Boga dani) preduvjeti Hrvatskoj otvaraju mogućnosti snažnog gospodarskog razvoja čiji će potencijali i te kako biti potrebni Europi i europskom tržištu. No, da ne bi bilo zabune, prirodne prednosti na kojima se temelje hrvatski potencijali lošim upravljanjem i brigom vrlo lako mogu postati stvar prošlosti. Visok rejting ekološki očuvane države lako mogu ugroziti zastarjela industrija, loše zbrinjavanje otpada, nebriga o okolišu ili komercijalizacija prirodnih bogatstava.
Naravno da to ne znači da treba blokirati svaku poduzetničku inicijativu i ulaganje, već samo da Hrvatska treba biti jako osjetljiva u zaštiti svojih vrijednosti. Dovoljno je znati da Hrvatska još ima najčišće more na Mediteranu te je 12. po čistoći u svijetu, a Hrvatska je jedna od prirodno najraznolikijih i ekološki najočuvanijih zemalja u Europi. Zbog toga je od iznimne važnosti da Hrvatska, koja trenutačno ima 11% površine pod nekim oblikom zaštite, što prije proširi zaštićene prostore kako bi ih za budućnost sačuvala od devastacije. Uostalom, Hrvatsku već mnogi europski stručnjaci percipiraju kao malo veći nacionalni park Europe.
