Poljaci su nepokolebljivi – nakon što su nedavno lustrirali ministricu financija, isto se dogodilo i biskupu poljske katoličke crkve, Stanislawu Wielgusu. Da bi šok za Poljake bio još veći, svoju ostavku obznanio je prilikom planirane mu inauguracije u varšavskoj katedrali. Wielgus nije preuzeo najutjecajniju varšavsku nadbiskupiju i najvažnija je dosad lustrirana osoba u Poljskoj.
Postupak “očišćenja” nacije od komunističke prošlosti i osoba koje su podržavale i špijunirale za sustav državnog terora traje u Poljskoj već godinama. Započeo je, nakon pripojenja, prvo u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, nastavljen u Češkoj, Slovačkoj, stidljivo u Mađarskoj i Bugarskoj.
U Albaniji je, manipulacijom politike uoči izbora, postao svojevrsnim “lovom na vještice”, u Srbiji je akcija još u povojima. U Rusiji se lustracija provodi vrlo stidljivo, uglavnom zbog prošlosti novovjekog ruskog vođe Vladimira Putina, bivšeg pripadnika vrhuške KGB-a. U Hrvatskoj i BiH o lustraciji se samo govori, s vremena na vrijeme, a sve u pravilu završava solomonskim rješenjem i izjavama kako “je kasno”, ili objavama imena špijuna i popisa manje ili veće vjerodostojnosti.
Provođenje lustracije, međutim, nije hir novodemokratskih istočnoeuropskih država, nego i preporuka EU. Cilj je, naime, provesti “čišćenje” javnih funkcija, a Europljani polaze od jednostavnog stava kako “ne treba imati povjerenja u ljude koji su se svojedobno bavili kršenjem ljudskih prava”. Njih EU ne želi vidjeti u sferi politike, parlamenata, u sustavu školstva, u medijima, nigdje gdje bi mogli utjecati na javnost.
“Oni su svoju šansu propustili”, stav je koji objašnjava ovo odmicanje i javno izoliranje bivših suradnika komunističkih tajnih službi u istočnoj Europi. U Hrvatskoj je bilo nekoliko pokušaja otvaranja procesa lustracije, no nikada nije prijeđen prag – osnivanje nezavisne komisije koja bi, uvidom u dosjee jugoslavenskih tajnih službi, “označila” nepodobne. Tuđmanova politika nacionalnog pomirenja, Domovinski rat, “uhljebljenje” brojnih bivših suradnika Udbe i Kosa u državni aparat, priječili su pokretanje lustracije.
Iz sličnih razloga nije ju pokrenula ni koalicijska vlada Ivice Račana. Zatim ni ona Ive Sanadera. Civilizirana lustracija provodi se tako da se “označeni” bivši doušnici službenim dokumentom obavijeste da su navedeni u popisima suradnika tajnih službi te da se ne smiju više kandidirati za javne poslove. Poljski biskup javno je lustriran samo zato što je “zaboravio” da je bio špijun. Nije dakle kasno, kako kažu u nas. Vjerojatnije je da se nitko u vrhu vlasti ne usuđuje prvi – “nabaciti kamenom”.
