U Haagu i pred Specijalnim sudom u Beogradu sudi se tek nekolicini
oficira JNA, zapovjednicima i vojnicima dobrovoljačkih (četničkih)
odreda, dakle "drugoligašima". Usto, sudi se "samo" za jedan u nizu
strašnih zločina počinjenih nad Vukovarcima za pokolj 260
ranjenika i ratnih zarobljenika na farmi Ovčara. Pogibija tisuća
civila, razaranje cijeloga grada, interniranje, mučenje, progon i
pljačka preživjelih stanovnika nisu predmetom sudskih procesa. Za
ubijanje grada i uništavanje života i truda prošlih, sadašnjih i
nekoliko budućih naraštaja Vukovara neće više (uglavnom) nitko
sudski odgovarati.
Ovakav rasplet u vezi s najpoznatijim i najvećim zločinom srpskog
agresora za Domovinskog rata bit će, stoga, još dugo izvor nedoumica,
frustracija i ogorčenja Vukovaraca. A rana je golema u borbama
oko i za Vukovar poginulo je ili nestalo oko pet tisuća Hrvata i oko
10-ak tisuća Srba. A to je četvrtina ukupnih hrvatskih i srpskih ratnih
gubitaka u ratovima u Hrvatskoj i BiH! Vukovar je tako postao simbol
agresije na Hrvatsku, a mnoge su okolnosti razlog potpune nesreće toga
grada te njegovih stanovnika.
Odgovornost
U ratu 1991.-1995., osobito na početku, dominantan je bio politički
čimbenik, a vojni su razlozi tada bili u drugom planu. JNA, na čelu s
generalima neosuđenim zločincima! Kadijevićem, Adžićem i
Vasiljevićem, u napadu na Vukovar akcije je provodila suprotno vojnoj
logici. Cilj je, naime, bio uništiti grad, stanovnike i branitelje kao
političke i civilizacijske simbole. Ta je besmislenost razlog
troipolmjesečne blokade te golemih vojnih i civilnih žrtva i
uništavanja. Nakon što je grad osvojen, počinjeni su ratni zločini koji
su bili planirani te progon preživjelih nesrba. Računa se da je u
borbama za Vukovar stradalo čak 8000 oficira i vojnika JNA, zbog
porazne vojne taktike, no Kadijević se još dugo poslije toga tješio da
je "kod Vukovara uništena glavnina hrvatskih snaga". To je, naravno
pogrešan zaključak s obzirom na to da je Vukovar branilo manje od dvije
tisuće naoružanih hrvatskih branitelja. Žrtve Vukovaraca i grada,
međutim, omogućile su da u nekoliko mjeseci Hrvatska uspije
organizirati, naoružati i opremiti HV snagu od 200 tisuća
vojnika. To je, pokazalo se, bio odlučujući trenutak za spas
novoproglašene RH.
Najranjeniji dio Hrvatske, istočna Slavonija s Vukovarom, slijedom
političkih pregovora, bila je "mirno reintegrirana" u cjelovit sastav
RH, u nekoliko godina nakon završetka rata.
Negativnosti
Izbjegnute su nove velike žrtve na obje strane, kao i razaranje grada,
međutim, zacementirane su i neke negativnosti. Prema posve neeuropskom
konceptu, stanovnici grada, Hrvati i Srbi, prvi su put segregirani, i
to počevši od vrtića i školskih klupa. Grad je sada, 14 godina poslije
apokalipse, posve podijeljen na dva "entiteta", kako to vole isticati
međunarodni krojači apsurdna vukovarskog "ruha". Tužna no, s obzirom na
nedorečenost, farsična haaška i beogradska suđenja tome samo pridonose.
Nije ubijala samo trojka
Petar Mlinarić, saborski zastupniki iz Vukovara, podsjeća da tisuće Vukovaraca nije ubila samo trojka kojoj se sudi u Haagu . –Bojim se da će i mnogi roditelji umrijeti, a neće naći svoju djecu – rekao je P. Mlinarić. A Jovan Ajduković, dožupan i potpredsjednik SDSS-a, istaknuo je da je to bilo vrijeme koje svima mora biti opomena. – Ne možemo vratiti kotač vremena unatrag kako bismo ispravili grijehe. Obveza i odgovornost svih nas jest ljudima osigurati bolju i sretniju budućnost – naglasio je J. Ajduković. Slično razmišlja i Dragutin Guzovski, predsjednik Zajednice povratnika u Vukovaru, koji je istaknuo da se Domovinski rat i stradanja Vukovara i njegovih građana nikad ne smiju zaboraviti.
