U uglednom britanskom časopisu Royal Society Open Science objavljeno je istraživanje prema kojem nakon 25. godine života priličnom brzinom gubimo prijatelje. Odnosno slabe nam društveni kontakti. Istraživači sa sveučilišta Oxford i finskog Aaltoa temeljito su pregledali zapise o korištenju mobitela za 3,2 milijuna europskih korisnika iz 2007. godine.
Uzimali su u obzir dob i spol korisnika pa to doveli u korelaciju s ljudima s kojima su kontaktirali, koliko su često to činili te koliko dugo su ti pozivi trajali. Jasno, odmah upada u oči da se radi o podacima iz 2007. godine, mnogo se toga u međuvremenu promijenilo, no zaključci su svejedno zanimljivi i mogu se primijeniti i na današnjicu. Istraživanje je, dakle, pokazalo kako su korisnici mlađi od 25 godina daleko češće razgovarali od bilo koje druge istraživane dobne skupine što je odmah upućivalo na to će se to mijenjati s pomicanjem dobne granice. Također, mlađa je populacija sklonija traženju novih prijatelja i partnera što se u istraživanju naziva socijalnim promiskuitetom.
Tako nešto pokazuju i druga istraživanja novijeg datuma. To ima svoje objašnjenje. Primjerice, važni životni događaji nastupaju u kasnijoj životnoj dobi, dakle nakon 25. Tu se ubrajaju stupanje u brak ili dobivanje djece pa se nakon toga komunikacija više usmjerava prema članovima uže obitelji. Ulaskom u pozniju dob kontakti se dodatno prorjeđuju zbog umirovljenja, eventualnih zdravstvenih problema, smrti partnera i prijatelja. Ima ovdje i još nešto, starija populacija ipak manje koristi mobilne uređaje od mlađe.
Žene i muškarci
Zanimljivo je pogledati i što je istraživanje zaključilo kada se radi o spolu. Sve negdje do 40. muškarci više komuniciraju od žena. No nakon te dobi situacije se obrće. Iako muškarci komuniciraju više, njihovi su razgovori kraći od ženskih. Postoje istraživanja koja to potvrđuju i za današnje načine komunikacije.
Radi se i o svojevrsnoj tradiciji, gdje se nježniji spol više voli pouzdati u partnera i ljude kojima mogu dati povjerenje, dok je prosječni muškarac kroz povijest više bio privučen većim grupama s kojima bi lakše lovio. Navodi se i jedan zanimljiv detalj. Dobne skupine mlađe od 40 godina više zovu svoje vršnjake, dok oni u dobi od 50 više komuniciraju s mlađima. To se tumači intenzivnijom komunikacijom sa svojom djecom. Logično, najdulji su razgovori bili oni s vršnjacima i vršnjakinjama suprotnog spola, najvjerojatnije partnerima i članovima obitelji, pogotovo kada se radi o starijim generacijama. Za svaku je generaciju jedno zajedničko – svoju najintenzivniju komunikaciju svode na oko 15 ljudi u koje očito imaju i najviše povjerenja. Sve se mijenja, pa tako i način komunikacije.
U nedavnom istraživanju Ipsos Pulsa u nas na uzorku od 991 ispitanog, 75,3 posto ispitanih barem jednom dnevno pristupa elektroničkoj pošti. Nekoj vrsti instant komunikacije porukama pristupa jednom dnevno 52,8 posto, IP telefoniju koristi 27,1 posto. Društvene mreže poput Facebooka barem jednom dnevno koristi 70,5 posto ispitanih. Je li se i opći način komunikacije promijenio od 2007. naovamo, upitali smo troje ljudi kojima je u opisu posla intenzivna komunikacija. Za Luku Jureška, direktora komunikacija festivala Ultra Europe kojemu je zadatak praktički globalno komuniciranje, način se komuniciranja umnogome promijenio.
– Rekao bih da se promijenio način komuniciranja za sve dobi. Pitanje je samo koliko tko želi koristiti nove alate za komunikaciju. Što smo stariji, to nam je privatnost važnija pa manje želimo dati do znanja gdje smo i što radimo. S današnjim aplikacijama može se objaviti lokacija, kakve sam volje, što radim, kako mi ide, kamo planiram ići, s kim sam, koliko ostajem, što jedem, pijem, što nosim, kakvo je vrijeme. Dok nam aplikacije poput WhatsAppa nameću da budemo što aktivniji, primjerice oznaka kada je netko primio, a kada pročitao poruku, to te odmah tjera da odgovoriš – govori Jureško dodajući kako sve češće aplikacije koristimo upravo kako bismo kontrolirali druge aplikacije u svrhu privatnosti.
– Nakon završetka obrazovanja svaka se osoba već formirala i jasnije gleda na svijet oko sebe. Upravo zbog pojave društvenih mreža i danas uobičajenog korištenja mobitela u gotovo svakom obliku komunikacije, ljude koji nas okružuju i na neki način čine nas osjetljivijima na ljudske greške i ono što se ne poklapa s našim uvjerenjima lakše distanciramo od sebe. Kada su gotovo sve informacije o svakome dostupne, na neki smo način sa svima u komunikaciji. Mogu reći da se i očekivanja svakog pojedinca razlikuju u odnosu na druge, zbog čega su ljudi postali netolerantniji na našu međusobnu različitost – misli trenerica osobnog rasta Ana Pejić Riha.
Poznati poduzetnik Saša Cvetojević bio je i komunikator godine. Poznat je po prisutnosti na društvenim mrežama, danas vodi i emisiju na jednoj regionalnoj televiziji. Cvetojević smatra da je mobitel “totalno old school”.
Vikanje u parku
– Što vrijeme odmiče, klasičan poziv mobitelom, za stvari koje su mogle biti riješene na drugi način, porukom, SMS-om ili nekim messengerom, mailom ili nečim sličnim, smeta mi. Rekao bih da je mobitel, dakle poziv, rezerviran za osobe koje se dobro poznaju te hitne stvari koje zahtijevaju dvosmjernu komunikaciju – smatra Cvetojević i dodaje: – S druge strane, društvene mreže daju prvi put, nakon Hyde parka, mogućnost obraćanja “jedan na mnogo”. Vikanje u parku bilo je najdalje što si mogao doći do publike, ako nisi mogao doći do medija.
Sad postoje mreže i, ako ih pametno koristiš, možeš komunicirati puno efikasnije. Komuniciram sada puno više, najviše zato što mogu. Društvene mreže omogućuju nam da proširimo krug osoba s kojima komuniciramo do neslućenih razina. Omogućuju puno više od same glasovne ili čak videokomunikacije, kao što je dijeljenje slika, dokumenata, linkova, tagiranje i slično, čime “klasična” komunikacija gubi na značaju – završava Cvetojević.
>>Hrvati sa svojim šefovima ne žele biti prijatelji na Facebooku
>>Nismo objektivni: Prijatelji nas bolje procjenjuju
