Dugogodišnji sam ovisnik o drogama. Prije sedam mjeseci bio sam na liječenju u bolnici na Rabu, u međuvremenu mi je poplavio stan u Makarskoj i, kada sam izašao prije dva mjeseca, bio sam na cesti. Čuo sam za prihvatilište udruge Snaga vjere, javio se voditelju Nikši Džanku i on me srdačno primio. Iznenadio sam se toplinom i dobrodošlicom koja me okružila. Ovdje imamo sve, krevet, hranu... Nikša nam kuha, živi isto kao i mi, pomaže nam. Dobro se osjećam, želio bih nešto raditi – kaže nam Drago Koska, 41-godišnjak koji je spletom nesretnih životnih okolnosti jedan od korisnika prihvatilišta udruge Snaga vjere, koja već godinu dana u samom središtu Splita, u Sinovčićevoj ulici, ljudima koji su se našli na ulici nudi krov nad glavom, čistu postelju i kuhani ručak.
Nikša Džanko, voditelj udruge, kaže da je godina iza njih zaista nevjerojatna jer su pomogli mnogim ljudima u najtežim životnim okolnostima i presretni su zbog toga.
– Bilo je i urednih ljudi, kojima je krenulo nizbrdo u životu, a bilo je narkomana i kriminalaca. Imali smo problema, jedan nas je korisnik pokrao, završio je u zatvoru. Svega smo se nagledali. Ali, moram reći, dok su bili ovdje, svi su oni bili pristojni. Eto, tog momka je droga ponijela, razumijem i njega i oprostio sam mu – kaže Džanko, i sam bivši diler i narkoman koji se u komuni prije 18 godina preobratio, napisao knjigu “Od dilera do preobraćenika”, svjedoči po crkvama, a okupio je krug ljudi u udruzi Snaga vjere koji su svoje posrnuće u životu zamijenili radom za one bespomoćne.
U Splitu djeluje udruga Most, koja već desetljećima skrbi o beskućnicima koji završe na splitskim ulicama, ali ni njihovi kapaciteti nisu neograničeni, a postoje i pravila zbog kojih neki korisnici opet završe na cesti. U prihvatilištu Snaga vjere nema nikakvih uvjeta, primaju sve. Ali i kod njih postoje pravila. Nema opijanja ni drogiranja. Narkomanima daju utočište samo na kraće vrijeme, pod uvjetom da prihvate odlazak u komunu. Isto tako, surađuju s policijom i provjeravaju jesu li ljudi koji traže smještaj na tjeralicama. Jer, bilo je i takvih.
– Kroz naše prihvatilište prošle su u godini dana 32 osobe, i žene i muškarci. Neki su ostajali dulje, neki kraće. Imali smo ljude iz Šri Lanke, Srbije, Bosne... Momak iz Šri Lanke došao je ovdje raditi kod nekog Indijca koji ga je prevario i ostavio bez kune na ulici. Došla je zima, korona, u prihvatilištu Mosta nije bilo mjesta i došao je ovamo. Bio je tu sedam mjeseci. Super momak, prezadovoljan i zahvalan. Mi nikoga ne pitamo za nacionalnost i vjeru, premda držimo do Boga i održavamo molitvene zajednice. Ali, tko ne vjeruje, ne sudjeluje – govori Džanko.
Prihvatilište je u prostoru koje su dobili od grada. Imaju kapacitet za tri žene i tri muškarca. Trenutačno imaju samo dva korisnika i pozivaju sve koje je ovo zahladnjenje zateklo na ulici da slobodno dođu. Čekaju ih uredne, funkcionalne sobe, dnevni boravak s TV-om i izvrsno opremljena profesionalna kuhinja u kojoj Džanko svakog dana kuha ručak i večeru za sve. Prije otvaranja prihvatilišta završio je kuharsku školu. On živi u prihvatilištu, tu i spava, a osim što im kuha, kupuje i škiju za sve.
– Ja pušim i većina njih su pušači, a nemaju ni kune, pa ne mogu ja pušiti, a oni da gledaju. Zato kupim škiju i motamo. Ja živim kao i oni. Prodao sam sve da uredim ovo prihvatilište, živim s njima i nosim odjeću koju mi drugi daju, kao i oni – kaže Džanko.
Iako opstaju isključivo zahvaljujući donacijama, odnosno dobrim ljudima, hrane im nikada ne nedostaje. Hladnjaci su puni, ljudi najčešće doniraju namirnice. Problema imaju s plaćanjem računa. Režije su skupe, a i prostor Gradu Splitu plaćaju tisuću kuna mjesečno.
– Nitko nas ne financira od institucija niti to tražimo. Živimo od Božje providnosti, od donacija. Cilj nam je pronaći stotinu dobrih ljudi koji će svakog mjeseca na naš račun uplaćivati po sto kuna. To bi pokrilo sve naše troškove. Pomaže nam povremeno Županija, a Grad bi puno učinio za nas kada bi se odrekao najamnine – govori Džanko, koji nas je zamolio da objavimo i njihov žiro-račun: IBAN: HR8623600001102414201.
– Bilo je situacija da nam prijete isključenjem struje, vode, telefona, a na računu nemamo ni lipe. Međutim, Bog se uvijek pobrine i nađe rješenje. Jednostavno, dođe čovjek i da nam 2000 kuna. To je nevjerojatno! – govori.
Najveći im je problem kako ljude koje su makli s ulice cijeli dan nečim zaokupiti.
– To su ljudi koji su se izgubili u životu, koji su zbog svog krivog ponašanja i ovisnosti ostajali bez svega. Lijepo im je pomoći da izađu iz problema i nađu smisao života. Ljudi ih gledaju kao lijenčine, a oni bi rado bili korisni i radili. Zato naša udruga nastoji dobiti prostor neke bivše vojarne, neki objekt sa zemljom gdje bi ih mogli uposliti. Imali bismo svoje povrće, voće, kokoši, tuke... Proizvodili bismo svoju hranu, a naši korisnici imali bi ispunjen dan i svijest da rade nešto korisno – govori Džanko.
Svi u prihvatilište ako je tamo sve ovako divno...Penziči navalite postanite svi ovisnici....