Nikada nikome nisam uplatila ni lipu uime tvrtke gospodina Končara, a on, njegove tvrtke ili tvrtke njegovih partnera meni ili bilo kojemu članu moje obitelji nikada nisu uplatili bilo kakav novčani iznos ili učinili bilo koju drugu uslugu koja bi bila poput dohotka – odgovorila nam je Vinka Cetinski na naš upit kako komentira podizanje optužnice protiv sebe i svog supruga Mirka po kojoj su “naplaćujući veće cijene za poslovne udjele od njihove stvarne vrijednosti” oštetili bivšeg poslovnog partnera Danka Končara za čak 90,5 milijuna kuna.
U ekskluzivnoj ispovijesti za Večernji list, svom prvom javnom istupu nakon istrage i pritvaranja još 2011., Vinka Cetinski otvorila je dušu i razgovarala s nama o svim detaljima poslovne suradnje s Dankom Končarom, razjasnila pojedinosti vezane za kupnju zemlje u Istri za Končara te iznijela niz zanimljivih detalja koje hrvatska javnost dosad nije znala o njezinu bivšem poslovnom partneru.
On je mene tražio
– Optužnicu još nisam vidjela. O njoj sam doznala iz novina, što me zaprepastilo. Poznat mi je samo istražni zahtjev. No vjerujem da će navodi iz istražnog zahtjeva biti u optužnom prijedlogu. Kada se pogledaju istražni zahtjevi, ispada da sam ja “mastermind” jedne smišljene akcije pod radnim nazivom “Kako prevariti i opljačkati gospodina Končara – istinskog hrvatskog domoljuba, spasitelja i dobročinitelja”, za čije je raskrinkavanje zaslužno Državno odvjetništvo. Po toj optužnici gospodin Končar velikodušno i uz maksimalno povjerenje daje mi na raspolaganje svoj novac, a ja ga koristim da bih sebi pribavila nepripadajuću korist, prala novac i oštetila “dobrog čovjeka i velikog hrvatskog dobročinitelja”. To jednostavno nije istina. Moj motiv u radu za gospodina Končara bio je razvoj, a svoju zaradu trebala sam ostvariti, kako je dogovoreno, s malim udjelom u dobiti tvrtke gospodina Končara. Nažalost, ni to nisam naplatila. No uvjerena sam da ću to ipak jednog dana naplatiti – kaže Vinka Cetinski.
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Poslovnu suradnju s Dankom Končarom počela je 2006. kada je s ponudom o suradnji na poslovima razvoja i ulaganja u turizam on došao k njoj.
– Danka Končara poznajem od ljeta 2006. Potražio me i predstavio se kao uspješan poslovni čovjek zainteresiran za ulaganja u djelatnosti koje su neposredno povezane s mojim poslovnim iskustvom. Za mene, čiji je cijeli radni vijek vezan uz razvoj turizma s iskustvom na svim razinama odlučivanja – od menadžera u Jadranturistu Rovinj (sadašnjoj Maistri) do zamjenice ministra turizma i profesora na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji – takva je ponuda predstavljala veliki izazov. Prihvatila sam ponudu i 2007. počeli smo aktivnosti na projektu Kermas stancije u Istri i na Kvarneru. Končar je trebao kupiti i dokupiti zemljište na kojemu je bila moguća gradnja stancija (podizanje nasada masline, lavande, ljekovitog bilja, vinograda i drugoga) za bogate poslovne ljude, kao i razvoj turizma na ruralnom prostoru. Končar je odobravao ulaganja i plaćanja, a njegova sestrična, članica uprave Kermas ulaganja, po njegovu nalogu vršila je sva plaćanja. Ja sam se trebala baviti razvojem kupljenog portfelja i napraviti plan upravljanja tim portfeljem – kaže Vinka Cetinski.
Takav je bio dogovor o raspodjeli poslova u novoosnovanoj Končarovoj tvrtki koja je kupovala zemljišta po Istri. A kako su se dogovorili o njezinu angažmanu, priupitali smo gospođu Cetinski.
– Dogovorili smo se da se moj udjel u tom projektu vrednuje s pet posto udjela u trgovačkom društvu Kermas Holding Limited na Malti. To je društvo bilo vlasnik Kermas ulaganja, tvrtke koja je kupovala poslovne udjele u poduzećima u partnerstvu i bez partnerstva, kao i pojedine nekretnine radi ostvarivanja planiranog razvoja projekta – ističe Vinka.
Suradnja pukla 2010.
– Dokad je trajala vaša poslovna suradnja s Dankom Končarom i zbog čega je ona pukla?
– Početkom 2010. Končar mi je u jednom razgovoru napomenuo da mijenja strategiju razvoja i upravljanja kupljenim portfeljem te da razmišlja krenuti u drugom smjeru sa svojim ulaganjima u Hrvatskoj. Još je dodao da bi moglo doći do prekida naše poslovne suradnje.
– Zbog čega?
– Njega nije zanimao razvoj turizma, nego kupnja zemljišta. To sam shvatila tek kasnije. Zato se ja osjećam prevarenom, jer se nikada ne bih bavila kupovanjem nekretnina. To nije područje mog interesa. To jednostavno ne znam, a Končar je to dobro znao. Zato je s Radolovićem sklopio partnerstvo. Končaru sam počela smetati u trenutku kada se on počeo upuštati u kojekakve poslove s lokalnim i nacionalnim političko-gospodarskim strukturama. Njegove aspiracije bile su tvornica za preradu ribe Mirna Rovinj, a u konačnici i Podravka, zatim medijska carstva EPH i Glas Istre, brodogradilišta, marine, vjetroelektrane i projekt Brijuni Rivijera, “Srbijanska imovina”. Razlaz je kulminirao kupnjom projekta s koruptivno-kriminalnim predznakom, projektom Barbariga i Dragonera opterećenim aferom Hypo. U to vrijeme Končar, na inicijativu tadašnjeg župana Jakovčića, a kasnije prema konceptu preuzimanja koji je predložio Milan Mićo Carić, ulazi u projekt Barbariga i Dragonera te Porto Mariccio. Odbijam sudjelovati u tom projektu pa mi Končar kaže da je došlo vrijeme da se naš poslovni odnos završi.
Novac stizao iz offshore tvrtki
– Otkuda u priči sada Mićo Carić?
– Prije četiri godine, točnije 2009., na inicijativu Ante Nobila spojila sam njega i gospodina Carića s Dankom Končarom pa su mu ponudili projekt Millerov brijeg. U tom projektu nisam sudjelovala. Danko Končar samo me je pozvao da potpišem ugovore koji su bili vezani za taj projekt. To sam i učinila.
Optužnicu još nisam vidjela. O njoj sam doznala iz novina, što me zaprepastilo. Poznat mi je samo istražni zahtjev.
– I kada je točno došlo do prekida suradnje vas i Končara?
– U srpnju 2010. Danko Končar otvoreno mi je rekao da od mene očekuje da mu vratim udjel od pet posto u Kermas Holdingu Limitedu na Malti. Rekla sam mu da načelno nisam protiv prijenosa udjela, ali da prije toga napravimo cjelokupnu reviziju svega što je kupljeno i napravljeno u našoj suradnji. Još sam rekla da je korektno da mi se isplati pet posto od razlike između uloženih sredstava i vrijednosti cjelokupne imovine stečene tijekom razvijanja projekta. Končar je to odbio rekavši mi da on ima informacije da su mnogi ljudi, uključujući partnera Dragu Radolovića, direktora i vlasnika IBA agencije za nekretnine, na kupnji nekretnina dobro zaradili te da tu razliku tražim od njih. Podsjetila sam ga da smo vezano za ulaganja donijeli određene odluke po kojima se cijene iz ponuda prihvaćaju i dogovorili način na koji će se regulirati partnerski odnos s Istra Bavarijom, odnosno Radolovićem.
Nakon razgovora Končar mi je otvoreno rekao da on ima mogućnosti i sredstava da se mene riješi bez bilo kakve revizije poslovanja, da sam mu priredila neugodnosti te da bih o tome morala razmišljati, ali i da imam i obitelj koja bi mogla snositi posljedice moje tvrdoglavosti. Tada je on najavio ovo što mi se kasnije i događalo. Rekao je da, ako ne prenesem poslovne udjele Kermas Holding Limiteda, mogu očekivati da će protiv mene biti pokrenut kazneni progon u kojemu će mene okriviti zbog kupnje zemljišta po višoj cijeni. Najavio je i medijsku hajku protiv mene i moje obitelji.
– Jeste li mu prenijeli tih pet posto udjela u tvrtki?
– Zbog tih prijetnji ja sam se na to odlučila, ali nakon toga Končar kaže da to nije dovoljno i da on traži još i odštetu. Tome sam se usprotivila rekavši mu da posjedujem svu dokumentaciju koju sam kao direktor Kermas ulaganja d.o.o. sklapala i onu s njegovim tvrtkama s offshore područja te da ću sama napraviti cjelokupnu reviziju jer smatram da mogu dokazati da nisam svojim radom mogla oštetiti tvrtku, naprotiv – štitila sam interese tvrtke u kojoj sam sama u malom dijelu bila vlasnik. Končar nikakav razgovor o reviziji nije prihvaćao te nakon toga protiv mene počinje kazneni progon i prava medijska hajka kako sam ga varala kupujući zemljište po puno većoj cijeni od stvarne.
Vjerujem u institucije
– Za to vas tereti i optužnica?
– Nisam još vidjela optužnicu pa ne mogu iznijeti svoje argumente. Iako je odbijao reviziju koju sam ja predložila, sam je napravio reviziju koja je utvrdila da je dobio puno više nego što je platio, time sam demantira “ključ” svojih optužbi i objeda. Zanimljivo, sve što je kupio prenio je na svoju tvrtku na Malti. Toliko o domoljublju i spašavanju hrvatskog gospodarstva.
– Nakon podizanja optužnice sudski proces je pred vama. Što očekujete od njega?
– S obzirom na to da mi je rad u visokoj politici omogućio uvid u takozvane centre moći, postojala je u mom razmišljanju mala opasnost da se u centrali (Zagrebu) sve odlučuje i da sam u ovom slučaju već osuđena, no ja vjerujem u institucije te u konačnici, bez obzira na nejednak tretman, uvjerena sam u oslobađajuću presudu i to iz dva razloga: postoje dokazi koji su egzaktni i neoborivi koji dokazuju moju nevinost. I drugo – postupak vode ljudi koji imaju dovoljno morala i sigurnosti da mogu djelovati i presuditi autonomno. Tako će se pokazati da u ovoj državi ima nade i za malog čovjeka neupletenog u razne lobije i interesne grupacije te se neće dogoditi da se ova država učini vazalom sumnjivih interesa, ali i da onima koji to žele ovdje nije mjesto – rekla nam je Vinka Cetinski koja kaže da su nakon svega nervoza i nemir iza nje. Istina, tvrdi ona, još se osjeća razočarano i žalosno, ali je mirna i spokojna jer zna da nije nikoga oštetila.
Oteo udjel?Uništio ugled? Na to je trebalo draga gospođo misliti puno prije nego ste s istim krenuli u bilo koji posel. Bili ste na vrlo dobrom položaju, svaka informacija o istom vam je bila dostupna, uz podršku vlade,ministarstva,HGK i inih (običnim poslovnim ljudima nedostupne).Je li to bila pohlepa?,Je li to bio osjećaj "sad il nikad"? Je li to bila konstatacija; Niko mi niš nemre? Odgovor znate Vi, a mi koji ovo čitamo, možda saznamo za kojih 10 godina.