Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i sudac koji vodi u ovom času najznačajniji kazneni proces u državi – zbog korupcije sudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu – prije tjedan dana proslavio je 50. rođendan, u privatnom prostoru na Marulićevu trgu u Zagrebu, i to u društvu nekoliko vrlo kontroverznih uzvanika. Osobito mu se spočitava ugošćivanje direktora Dinama Zdravka Mamića, potom čelnika u Rukometnom savezu Zorana Gopca te Višeslava Vukojevića, sina bivšeg ustavnog suca Vice Vukojevića. Mamićevo je društvo sporno ne samo zato što se periodično javno preispituje njegovo poštenje nego i zbog javnog prostačkog i neciviliziranog ponašanja. Gobac je sporan jer ga je na suđenju Sanaderu spomenuo bivši rizničar HDZ-a i bivši šef Carine Mladen Barišić kao osobu koja je uplatila 2 milijuna eura u HDZ-ov crni fond, dok se u kafiću sina Vice Vukojevića kod Doma sportova okuplja društvo interesno vezano uz Sanadera.
Sudac Turudić odlučio je Večernjem dati intervju u kojem odbacuje optužbe da se našao u sukobu interesa. Kaže da se radi o njegovoj privatnoj stvari, da je svjestan svih okolnosti, ne osporava da za njega kao suca vrijede stroža pravila ponašanja nego za druge građane, ali da se nije ogriješio ni o jednu normu, niti o Kodeks sudačke etike.
Znam da nisu omiljeni
Slavili ste rođendan u društvu za koje je vrlo upitno je li primjerno sucu. Osporava vam se Mamića, Gopca i Vukojevića. Što kažete na to?
– Točno, slavio sam s njima. Zdravka Mamića i Zorana Gopca poznajem 20 godina i uvijek smo bili u dobrim odnosima. Poznanstvo s njima proizlazi iz sporta. Kada slavite 50. rođendan, onda je to svojevrsna životna rekapitulacija i doista sam pozvao raznovrsno društvo. Bilo je sveučilišnih profesora, liječnika, mojih prijatelja iz djetinjstva. Tako su pozvani Mamić i Gobac, a Višeslav Vukojević se naprosto ne odvaja od Gopca, pa je došao i on. Nadalje, radilo se o mojoj privatnoj zabavi, u privatnom, a ne u javnom prostoru i sve sam platio svojim novcem. Mislim da mi nitko nema pravo osporiti da nekog pozovem na svoj rođendan. Koliko mi je poznato, ni protiv koga od mojih gostiju ne vodi se kazneni postupak. To što je netko svjedok u postupku u kojem ja ne sudim, nije moj problem. Postupno sam svjestan važnosti posla koji radim i odgovornosti u recentnim suđenjima te da je biti sudac poziv od 24 sata dnevno, a ne zanimanje. No, nisam se ni na koji način ogriješio o Kodeks sudačke etike.
Ipak, ne biste li trebali biti svjesni kakvu javnu reputaciju uživaju Mamić i Gobac te da druženje s njima ostavlja određeni dojam koji nije poželjan za suca?
Točno je da oni nisu omiljeni. Ali kakav bih bio čovjek kada bih se zbog negativnog imidža odrekao nekog koga poznajem 20 godina? Oni su sami pridonijeli tome kako ih se javno percipira, a ja s time nemam ništa. Ne mogu, međutim, biti čovjek koji će im se javiti i reći: Čuj, neću te pozvati jer o tebi nije baš najbolja javna percepcija. Bitno je da s njima nemam nikakve poslove niti postoji bilo kakav način međusobnog pogodovanja.
Milanović je bio iskren
Daleko vas se manje kritizira nego premijera Zorana Milanovića kojemu se zamjera što je prenoćio kod svog prijatelja, poduzetnika Emila Tedeschija u njegovu raskošnom ljetnikovcu na Hvaru. Premijer kaže da ništa nije sporno jer je riječ o prijatelju iz djetinjstva s kojim država ne posluje i koji nije donator njegove političke stranke. Što mislite, jesu li vaši slučajevi usporedivi?
Mislim da je premijer, kada je objašnjavao kako je i zašto bio na Hvaru, dao ljudski i potpuno iskren odgovor. Potpuno ga razumijem. Ne znam mogu li se uspoređivati situacije u kojima smo se našli. Ja sam platio sam svoj rođendan, no ne bi bilo ništa sporno ni da jedan prijatelj drugome plati ručak. Svi smo mi ljudi koji imamo svoju životnu povijest. Tako ni ja nisam počeo živjeti od trenutka kada sam počeo suditi, posebno u velikim predmetima. Moj život je poduži. Traje već 50 godina.
Kada se već propituje potencijalni sukob interesa, neprihvatljivo ponašanje sudaca i dužnosnika, osobno me zanima kako se može kategorizirati ponašanje Predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina koji na utakmicama Cedevite sjedi uz tajkuna Tedeschija, i kao mali od kuzine navija za Cedevitu, klub istoga tajkuna..Pri tome ulaze orkestrirano na tribinu kroz sluzbeni ulaz itd.. Ili npr. ponašanje zamjenika ministrice vanjskih poslova Klisovića koji oblači crvenu majičiću priskrbljenu od tajkunovih orkestriranih snaga usmjerenih na promicanje Cedevite... Da li je to prihvatljivo u demokratskoj zemlji?