Protiv Milana Bandića da sada je, prema konzervativnim procjenama, podignuto barem stotinjak kaznenih prijava. Spominje se pogodovanje različitim kumovima, poduzetnicima sumnjiva pedigrea, ali i najutjecajnijim tajkunima. Svejedno Milan Bandić ima velike izgleda da bude izabran.
Stranka kao obiteljski obrt
Za dubrovačkog gradonačelnika Andru Vlahušića imamo dokaze crno na bijelo da je sklon kriminalnim radnjama. Nepravomoćno je osuđen na godinu dana zatvora zato što je bez suglasnosti Gradskog vijeća odobrio pozajmicu od dva milijuna kuna svom koalicijskom partneru Peri Vićanu. Svejedno Andro Vlahušić ima velike izglede da bude izabran. Božidar Kalmeta bio je jedan od najmoćnijih ministara dok je Hrvatskom vladala hobotnica Ive Sanadera. Otad je pod stalnom paskom USKOK-a zbog malverzacija u javnim poduzećima koja su bila pod njegovim nadzorom. Svejedno Božidar Kalmeta ima velike izglede da bude izabran.
Željko Kerum doživio je potpuni fijasko u poslu i politici. Bio je prisiljen rasprodati svoje najunosnije tvrtke, a u politici je ostao bez saveznika. Njegova je vladavina obilježena nedolaskom na posao, klasičnim nepotizmom i korištenjem javnih funkcija za osobne interese. Sada je njegova stranka zapravo „obiteljski obrt“ za čuvanje ono malo moći i utjecaja što mu je ostalo. Svejedno Željko Kerum ima solidne izglede da bude izabran.
Koliko god se ovakav rasplet na prvi pogled činio poraznim za hrvatsku politiku, ali i javni moral uopće, on je zapravo vrlo racionalan i očekivan. Pokazuje da su građani u potpunoj apatiji i da jednostavno više ne vjeruju da političari mogu napraviti nešto za opće dobro. Depresija nije došla preko noći, nego se taložila nakon svakog izbornog ciklusa i promjene vlasti. Sada je jasno da SDP nema ni načina ni znanja da nas izvuče iz krize u koju nas je doveo HDZ. I kada je tako, onda ništa nije logičnije nego da se građani okrenu isključivo svojim interesima i da se ne zamaraju nekim kantovskim pitanjima o moralu.
SDP-ov “kockar” i “blefer”
To što su se građani okrenuli uglavnom svojim sebičnim interesima još uvijek ne znači da ovi lokalni izbori ne nude neke dramatične promjene. Dvije vodeće političke stranke, dakle HDZ i SDP, samo će dobiti potvrdu da zapravo više nemaju monopol na vlast i da više nije dovoljno da je vlast loša pa da oporba, ni kriva ni dužna, pobijedi na izborima. Iako je riječ o lokalnim izborima, oni će više nego ikad prije imati utjecaj na nacionalnu politiku, a posebno na premijera Zorana Milanovića i šefa oporbe Tomislava Karamarka.
Imajući na umu da se puno većim hazarderom u ovom političkom pokeru pokazao Zoran Milanović, koji je poput Docka Hollidaya u nekom zadimljenom salunu na Divljem zapadu stavio sav svoj ulog na karte koje mu nikako ne jamče uspjeh. SDP-ov se „kockar i blefer” nepotrebno umiješao u lokalne izbore pa je neoprezno podržao Damira Kajina u njegovu obračunu s vječnim vladarom Istre Ivanom Jakovčićem. Milanović se sasvim nepotrebno iz premijerske pozicije umiješao i u izbor SDP-ova kandidata za gradonačelnika Zagreba. Eliminirao je ambicioznog Davora Bernardića, a u prvi plan stavio Rajka Ostojića. Ako izgube Ostojić i Kajin, onda Milanović dobiva vrlo veliku i dobro organiziranu stranačku opoziciju, koja je doduše uvijek bila prisutna u SDP-u, ali se pritajila zbog izbora i one neodoljive slasti koju donosi svaka vlast.
Tomislav Karamarko nije imao takvih problema oko izbora kandidata. Njegov je problem u tome što on i HDZ uopće nisu profitirali od slabe i neefikasne Milanovićeve Vlade. SDP ne pada onoliko koliko bi trebao, ali ni HDZ nije dobio onoliko koliko je morao. Da građani imaju povjerenja u politiku i političare, HDZ bi već sada trebao biti puno jači od vladajućeg SDP-a. Nisu samo građani izgubili vjeru u stranke, nego kao i da same stranke ne vjeruju da nešto mogu pokrenuti. Jer da nije tako, onda na lokalnim izborima ne bi dominirale velike nacionalne i ideološke teme.
Umjesto da govore o tome koje će ulicu asfaltirati ili koji će kvart dobiti kanalizaciju, plaše nas kako iz svakog šahta vreba neka uspavana komunjara ili fašist. Upravo je ideologija ono čega ima napretek i što se uvijek može ponuditi sljedbenicima. To su jedina obećanja koja se ispunjavaju i koja, što je još važnije, ništa ne koštaju. Obje vodeće stranke izjednačene su u svojoj impotentnosti pa će ovi izbori biti poprilično izjednačeni. Jedino pravo i veliko iznenađenje bilo bi da Veljko Obersnel i njegova „kilometarska“ lijeva koalicija izgube Rijeku. Karamarko će i nakon lokalnih izbora moći s Gornjeg Jelenja vikati da je od Pekinga do Havane još crvena jedino Rijeka.
Teško objašnjivo uskrsnuće
U Zagrebu je ponovno procvjetao Milan Bandić, koji proživljava drugu političku mladost. Protivnici ga napadaju više radi reda, a mediji mu kao nekad opet „jedu iz ruke“. Novinari samo mjere njegovu kilometražu kao da je riječ o nekom testnom auto, a ne o živom čovjeku. Prate ga na svim mogućim događanjima, taksativno nabrajaju obećanja o gradnji škola i velebne opere, ali ga rijetko kritiziraju. Iako se za njega brine cijela svita raznih PR menadžera i medijskih lezilebovića, svejedno je općeprihvaćen spin kako se eto “oteo kontroli svojih medijskih savjetnika“. Sve to ima i neku unutarnju logiku jer na ovaj se način gura u drugi plan činjenica da je Milan Bandić u posljednjih 13 godina najutjecajniji čovjek u Zagreba.
Bandića podržava medijska, politička i gospodarska elita Zagreba jer znaju da gradonačelnik „puno dela“ ali i da „puno zna“. Iako Bandić stoji iznimno dobro u istraživanjima javnog mnijenja, njegova pobjeda još nikako nije sigurna. Razumno je očekivati da će u drugom krugu završiti Bandić i Ostojić, no ne bi bila nikakva senzacija da se u utrku umiješa i Vladimir Ferdelji. Zaista je teško objasniti Bandićevo „političko uskrsnuće“. Nije bilo tako davno kada je na predsjedničkim, a posebno na parlamentarnim izborima prošao iznimno loše u Zagrebu.
Čak je i na prošlim izborima za gradonačelnika morao ići u drugi krug s Josipom Kregarom. Dok u Zagrebu postoje kakvi-takvi pouzdani parametri na osnovi kojih se može procijeniti popularnost kandidata, pobjednika u Splitu ne bi mogla pogoditi ni proročica Vava. Ako je Karamarko nešto dobro napravio u svom mandatu, onda je to sasvim sigurno izbor kandidata u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Zahvaljujući kandidaturi Vjekoslava Ivaniševića, HDZ nakon dugo vremena ima dobre izglede da osvoji veliki grad. Ivaniševiću ni najzatucaniji neprijatelj HDZ-a ne može reći da je ognjištar koji nije srastao s gradom.
Dapače, riječ je o uglednom arhitektu i nekonfliktnoj osobi s finim građanskim manirama. Možda je i previše „građanski fin“ za HDZ-ovu biračku bazu i pitanje je koliko će mu zamjeriti što je nedavno na televizijsko sučeljavanje došao sa značkom Lions kluba, čiji je istaknuti člana, a ne s HDZ-ovom. Nezadovoljna desnica primirit će se jer su u splitskoj koalicija HDZ-a ljuti pravaši Ruža Tomašić i Luka Podrug.
Kandidat SDP-a Ivo Baldasar nije osigurao neku širu podršku izvan vjernih glasača ljevice. Nedostatak mu je i to što je u vrijeme Domovinskog rata bio u Italiji. On kaže da je bio na “službenom putu”, ali njegovi ga protivnici optužuju za dezerterstvo. Iako se donedavno činilo da je Željko Kerum posve otpisan, istraživanja javnog mijenja govore da to baš i nije tako. Kerum je zanimljiv i, ako ne uđe u drugi krug, jer bi njegov glasači mogli odlučiti o pobjedniku. Nedavno je zagonetno rekao da on može surađivati i sa SDP-om. Na razini Splitsko-dalmatinske županije očekuje se velik sudar između HDZ-ova kandidata Ževrnje i don Ivan Grubišića.
Ako na izborima za Europski parlament HDSSB nije prošao najbolje u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, na lokalnim izborima stvari će doći na svoje mjesto. U gradu je još uvijek glavni favorit gradonačelnik Bubalo, dok županiju uvjerljivo osvaja sadašnji župan Vladimir Šišljagić.
Zanimljiv je i pokušaj tradicionalnih stranaka s neovisnim kandidatima. Ove lukave strategije dosjetili su se u onim sredinama u kojima tradicionalno ne stoje najbolje. Takvom je metodom SDP na prošlim izborima pobijedio u Šibeniku jer je podržao „neovisnog“ kandidata Županovića. Na ovim će izborima nešto slično pokušati učiniti u Zadru jer je njegov kandidat „nezavisni“ Ivo Bilić. Međutim, kako sada stvari stoje, Božidar Kalmeta trebao bi pobijediti. On je uvijek znao pronaći put do većine čak i onda kada ne bi dobio na izborima. Stoga su sada i neki “nezavisni” kandidati u Zadru još dvojbeni jer je poznato da tamo Kalmeta ima sve pod kontrolom. Možda je i najveći njegov kritičar samo njegov čovjek na specijalnom zadatku.
I HDZ eksperimentira
Ono što SDP pokušava u Zadru, HDZ pokušava u Varaždinu. Glavni izazivač sadašnjeg gradonačelnika Gorana Habuša neovisni je kandidat Marijan Cingula, kojega podržava HDZ. Čini se da u Istarskoj županiji neće doći do promjena i da Milanovićev eksperiment s Damirom Kajinom neće uspjeti. I u europskoj Istri pokazuje se da građani radije glasuju za svoje koji im mogu napraviti neku sitnu uslugu nego da idu u neizvjestan eksperiment koji neće ništa bitno promijeniti. Izbori u Primorsko-goranskoj županiji imat će izravan utjecaj na politiku na nacionalnoj razini jer će tamo, sasvim sigurno, pobijediti Komadina. A to je onaj bivši ministar promet kojeg je Milanović onako brutalno otjerao s ministarske funkcije.
Nakon lokalnih izbora najveći bi izborni gubitnik mogao biti premijer Zoran Milanović. Ako izgubi Istru i Zagreb, protiv sebe će imati trojnu osovinu Bernardić – Ostojić – Komadinu, dakle isti onaj trojac koji je na prošlim unutarstranačkim izborima u SDP-u osvojio najviše glasova. Karamarko će lakše prikazati da nije izgubio na izborima. Ako dobije Split ili Varaždin, onda bi se čak moglo govoriti u velikom uspjehu. Međutim, i takva pobjeda prije će biti dokaz o slabosti vladajuće koalicije, a ne potvrda neke osobite popularnosti HDZ-a i njegova predsjednika Tomislava Karamarka.
>>Milanović: Onima koji kritiziraju Plan 21 poručujem – uvodimo reda!
>>'Šuker radi protiv mene i sudjeluje u prljavoj kampanji'
>>Stranka Za grad ima podršku kandidata za šefa Londona
>>Karamarko: 'Birajte Keruma pa ćemo i dalje lijepiti pršute na čelo!'
