– Vrijeme naše mladosti bilo je prilično lijepo. Nismo imali velike potrebe. Što je najvažnije, život nam se odvijao vani, a ne kod kuće. Tada nije bilo televizora, osim jednog u knjižnici na Švarči – prisjeća se Marijan Klobučar, jedan od maturanata Gimnazije Karlovac, generacije iz 1962. godine.
S kolegama je proslavio 50. obljetnicu mature. Osim što su sačuvali tradiciju zajedničkog okupljanja, svoje uspomene iz nezaboravnih školskih dana, sjećanja i sudbine opisali su u knjizi “Kad godine minu...”.
– Pisanje takve knjige jedinstven je pothvat. Ni jedna generacija to dosad nije učinila. Knjiga će ostati svjedočanstvo svih nas koji smo ničim izazvani počeli pisati o sebi, kolegama, profesorima, prohujalim godinama, vremenu koje nije bilo posebno lijepo ni ružno. Tu su trenuci koji su davno prošli, ali kojih se sjetimo sa suzom u oku ili smijući se – kaže jedna od autorica knjige Biserka Schmuk. Za jedinstveno djelo zaslužni su i Branka Lukas, Josip Foschio, Zvonimir Franjković, Ivica Sečen, Marijan Klobučar, Ivančica Jurajevčić, Gordana Mlakar i Damir Neral. Njihova je generacija iznijela teret svih promjena u posljednjih pola stoljeća.
– Imali smo radioprijamnik ili gramofon i slušali glazbu. Održavali su se i plesnjaci s poznatim hitovima Elvisa, Paula Anke i ostalih zvijezda. Imali smo zabave i kod kuće, bavili se sportom i puno se družili – prisjeća se Linda Mateić rođena Manesta. Klobučar je svirao u poznatim karlovačkim Elektronima.
– Plesnjaci su bili nedjeljom od 16, a gimnazija je naredila da poslije 21 sat moramo biti kod kuće. Kako sam tada već svirao, često sam prekoračio rokove i bio u strahu da me ne izbace iz škole – prisjeća se naš sugovornik.
A kako je danas??? Imam Televizor na smartphone-u a radi \"Marice\" riskiram da me izbace iz škole... Slična je situacija :)) Zar ne???