Režim na Prevlaci neće smetati eksploataciji Jadrana, no granica je otvoreno pitanje između Crne Gore i Hrvatske o kojem smo razgovarali s crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u Zagrebu, u koji je stigao nakon jasne podrške Hrvatske članstvu Crne Gore u NATO-u.
Spominje se da bi se granica mogla riješiti arbitražom. Kako vidimo iz primjera sa Slovenijom, arbitraža je skupa.
Naravno. Zato smo kazali da bi je bilo bolje riješiti na bilateralnoj razini, ali svjesni smo i ograničenja, bez obzira na iskrene namjere naših vlada, jer postoji nasljeđe u očekivanjima javnosti, a očekivanja znaju biti nerealna. Zaključimo li da rješenja mogu pobuditi političke probleme u jednoj ili drugoj javnosti, smatramo da je bolje, pragmatičnije povjeriti to pitanje trećoj, kompetentnoj strani. Ona će vjerojatno rješenjem djelovati uvjerljivije nego što bismo djelovali mi tumačeći zašto smo morali povlačiti kompromisne poteze, koje u našim uvjetima javnost ne mora uvijek i do kraja razumjeti.
Kakvi su vaši odnosi s Rusijom nakon prijetnje tamošnjeg ministarstva vanjskih poslova jer ste slijedili politiku EU u ukrajinskoj krizi?
Očigledno da je jasnija perspektiva članstva Crne Gore u NATO-u živcirala kreatore ruske vanjske politike da tim povodom izađu s neuobičajeno oštrom retorikom i u međudržavnim odnosima, a posebno među prijateljima. Nismo se trudili uzvratiti na sličan način, nego smo kazali što je činjenica: da ne djelujemo s antiruskih pozicija ni s pozicija protiv bilo čijih interesa, ali kako očekujemo da svatko, a posebno prijatelji, razumiju kako slijedimo svoje interese. Mi mislimo da će biti bolje budu li i Crna Gora i regija u EU i NATO-u. To ne znači da ćemo biti neprijatelji Rusije. Prijateljstva se trebaju njegovati, ali moraju se poštovati i specifični interesi prijatelja. Crna Gora želi slijediti europsku i euroatlantsku orijentaciju i ne dopuštamo da nas razlozi povijesnih prijateljstava ni bilo čije sugestije odvraćaju od definiranih nacionalnih prioriteta.
Smatrate da su integracije u EU i NATO jamstvo stabilnosti. Čega se konkretno bojite?
Velikodržavni nacionalizmi jesu doživjeli poraz, ali bi naivno bilo zaključiti da su mrtvi i bojim se da im otvorena pitanja pogoduju. Na žalost, BiH ne funkcionira ni toliko da bi joj to jamčilo ozbiljniji početak procesa integracije, a dok je tako, postoji prostor za ideje koje su prethodile Daytonu i dovele do krvavog etničkog čišćenja. Makedonija je toliko dugo u zastoju kad su u pitanju integracije, a sa svakom godinom zastoja produbljuju se etničke podjele i njihove manifestacije. Paralelno se pojavljuju ideje o prirodnoj Albaniji koja uključuje teritorije susjednih država, uključujući Crnu Goru. Možda sve ovo djeluje preoprezno i bezopasno, ali ono što nam se događalo 90-ih godina 1985. također nije djelovalo opasno.
Niko, pa ni Rusija neće me skinuti sa vlasti u mojoj kraljevini CG.