Od veljače je Brač dom Šveđanima koji na tom otoku snimaju svoju kultnu seriju 'Adventski kalendar' koja se bez prekida od 1960. svakog prosinca emitira na nacionalnoj švedskoj televiziji SVT u udarnom terminu. Prvi put se snima izvan Švedske, naslov avanture koja se događa u Hrvatskoj je 'Božić na suncu', a uz mahom švedske glumce i dječje švedske zvijezde Leu Stojanovu, Alexandru Breschi i Bustera Isitta, neprijateljski raspoloženu menadžericu glumi omiljena splitska glumica Nives Ivanković. Uhvatili smo je na setu na Braču, gdje je usprkos radnoj atmosferi našla malo vremena da nam ispriča nešto o ovom angažmanu, ali i o svojim stavovima, željama i planovima.
Kako je dijeliti set s djecom?
– Mali Šveđani već imaju puno iskustva, u domovini su zvijezde, a na setu pravi profesionalci. Lijepo je opet raditi na dječjem setu, pogotovo zato što je prošlo dvadesetak godina otkako sam kao tek diplomirana glumica s redateljem Vladimirom Tadejem snimala dječju seriju 'Kanjon opasnih igara'. A moj lik Uršula je menadžerica građevinske korporacije kojoj je cilj staru kuću u Aleji orhideja pretvoriti u ekskluzivan betonski hotel. Nemilosrdna je u naumima, prava negativka. Dali su joj i jedan komičan moment - alergična je na prirodu. To je serija čija je poruka da dobro uvijek pobjeđuje zlo iako je to put koji nije lak i koji je uvijek pun zapreka. Atmosfera na setu je izvrsna pogotovo zato što se snima na predivnim lokacijama otoka Brača. Osim što će Skandinavcima uljepšati božićne dane, serija će puno značiti i nama na popularizaciji Hrvatske kao neotkrivenog turističkog dragulja u njihovoj zemlji.
Htjela je biti stjuardesa
Serija postiže milijunsku gledanost. Da vas u njoj zapazi neki švedski producent, biste li pristali odseliti se na sjever zbog posla?
– U ovim godinama i s poslom u kojem je jezik najbitnija komponenta, teško. Nešto takvo je za ljude od dvadesetak godina koji su spremni okušati sreću. Ja nemam takvih afiniteta i ne mislim da bih ovaj posao mogla raditi bolje negdje drugdje. Da sam slikarica ili glazbenica i da mi jezik ne dirigira sve, možda bih i pristala jer volim promjene, putovanja, nove ljude, ali ovako i sada zasigurno ne.
Po kojim dječjim filmovima pamtite djetinjstvo?
– Po filmovima 'Vlak u snijegu', 'Družba Pere Kvržice' i 'Vuk samotnjak'... Sjećam se da sam strepila nad sudbinama junaka. Tada nisam ni sanjala da ću u dječjoj seriji igrati negativku kojih sam se u svojoj dječjoj glavici pribojavala.
U kojem ste trenutku odrastanja osvijestili ideju da želite postati glumica?
– Ma ja sam kao klinka htjela biti stjuardesa. To mi se činilo kao nešto najljepše na svijetu. Žene koje su putovale, lijepo izgledale, bile divno odjevene. A gluma... prva pozornica bila je dom. Imitirala sam ukućane, susjede... Premda ni tada nisam ni pomislila da će to biti moj poziv. Sve do srednje škole. Naime, bila sam odlična učenica i pri izboru srednje škole, a bilo je to u vrijeme Šuvarova školstva, bilo je ili ću izabrati medicinsku školu i postati liječnica ili umjetničko usmjerenje. Primljena sam u obje škole i umalo je medicinska prevagnula jer mi je bila bliže kući, ali nastava je bila samo popodne, što mi se nije svidjelo pa sam krenula u umjetničke vode. Malo čudno, ali tako je bilo.
Kako je bilo vratiti se u Sarajevo na set hit-serije 'Lud, zbunjen, normalan' u kojoj igrate Ajlu? U tom gradu ste završili Akademiju i četiri godine živjeli na Baščaršiji.
– Svaki grad zavolim kroz ljude, a u Sarajevu su toliko divni i otvorenih duša da me taj grad kupio već na studiju. Ondje imam veliki krug prijatelja i obitelj kod koje sam stanovala, a s kojom sam i danas vezana. Moj povratak u Sarajevo nakon dugo godina je bio i prvi profesionalni angažman. Imala sam veliku tremu jer tu su bili i moji profesori, pa Tanja Šojić i Senad Bašić, dakle stariji kolege. Ali čim sam došla na set, njihova srdačnost me vratila u prošlost i opet sam bila doma. Uživala sam radeći s njima i iskoristila sam vrijeme boravka u Sarajevu da iznova prođem svoje studentske staze.
Naturalizirana cura s mora
Živite za rad. Ostaje li vremena i za život izvan toga i kako najradije provodite dragocjeno slobodno vrijeme?
– Bog nam je dao različite afinitete i različite poslove, a gluma je posao koji čovjek živi i taj proces nikada ne prestaje. Netko tko radi bankarski posao poslije radnog vremena dođe doma i može se prepustiti hobijima. Kod glumaca i sličnih branši misaoni stvaralački proces ne možete zaključati u četiri popodne i baviti se nečim drugim. Moj posao je javan, transparentan, zahtijeva puno snage i koncentracije, puno izbivanja, tako da te predahe koristim da se posvetim svojim najbližima koje zbog posla često zapostavljam. Volim ono za što moja mama kaže: “Eh, kad bih se ja toga barem riješila!, dakle volim biti doma, kuhati, sređivati okućnicu. Nešto što je ljudima rutina, meni nakon posla dođe kao melem i nagrada.
Jeste li kao prava žena s mora ikada bili u ribolovu?
– Iako sam naturalizirana 'cura s mora', mislim da na more nitko nije imun. Ljeti često idemo po otocima, brodovima, ima druženja, ribolova, ronjenja. Meni je ipak nešto najljepše vezano za tu vrstu gušta otići noću u lov na lignje. Brodići kao male žaruljice prekriju Kaštelanski zaljev, naravno kada je ‘stađun’ liganja iliti sezona. Taj smiraj, noć, tišina, ritual u kojem sjediš i čekaš... pa još ako se nešto ulovi... Prekrasan doživljaj.
Datum proizvodnje je nepromjenjiv
Pratite politička zbivanja. Što biste promijenili na društveno-političkoj karti Hrvatske?
– I ako nemate afiniteta da se bavite politikom, ona se, nažalost, itekako bavi nama. Sustav u kojem smo živjeli i koji je na neki način oblikovao naš mentalitet i svijest, uz loše vođenje države doveo nas je do dna. Nekompetencija i neznanje sa sobom nose gramzivost, pohlepu, lopovluk, gledanje samo svojih interesa. Svi znamo recept - dati priliku obrazovanim, stručnim ljudima koji samo sposobnošću mogu nešto pokrenuti. Ali u ovom kolopletu nepotizma i korupcije takve se marginalizira. Trebat će, a možda mi to nećemo ni doživjeti, uspostavi ti red u državi, ali i u našim glavama. Zvučim kao pesimist, iako to po prirodi nisam, ali ovo je realna slika stanja.
U čemu ste u životu beskompromisni?
– Život je, nažalost, sazdan od kompromisa. Kada prevalite dvije trećine životnog puta, kada čovjek sazri, shvati da život nije crno-bijeli svijet. Ovisite o okolnostima, prilikama, kontekstu... Kad ste mlađi, isključivost i idealiziranje su nešto što vam život poslije demantira. Mogu samo reći na što sam osjetljiva i na što uvijek reagiram. Ne volim iživljavanje na slabijima. Ne volim politiku i snagu ‘čopora’. Uvijek sam i želim biti na strani slabijega. Tu ne mogu šutjeti i tu sam beskompromisna iako takav stav često košta.
Postavljaju li vam na obiteljskom ručku još pitanje kada ćete se udati?
– Iako potječem iz tradicionalne obitelji, moji roditelji nikada nisu postavljali takvo pitanje.
1. lipnja proslavit ćete 47. rođendan. Što želite?
– Zdravlja svima i sebi, to je osnova za sve. Idealna proslava je da se ujutro probudim, popijem kavu, čujem svoje najmilije i prijatelje za koje sam sigurna da će mi čestitati u stilu: 'Starice, budi nam zdrava. Ti si jaka i možeš promijeniti sve, osim datuma proizvodnje'.
>>Nives Ivanković: Seks utroje prije će brak uništiti nego ga spasiti
katastrofa od glumice..toliko prenemaganje dok pokušava glumiti dalmošicu a svi znamo da je i sama bosanka..zapravo bi ona u seriji trebala biti ono što je a ne ono što nije..