Prema svojim spoznajama i uvjerenjima, smatram da Darko Marinac, Zdravko Šestak, Saša Romac i Josip Pavlović nisu nikada imali namjeru stjecati Podravkine dionice za osobnu korist. No koliko znam, bilo je aktivnosti i namjera oko neprijateljskog preuzimanja Podravke. Govorio je tako u svojoj obrani pred USKOK-om Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade i bivši ministar gospodarstva, a sada optuženik da je organizirao skupinu ljudi koja je različitim gospodarskim malverzacijama oštetila Podravku za oko 400 milijuna kuna. Navedeno je dio vrlo opsežne USKOK-ove optužnice, u kojoj je na malo više od 350 stranica obrazloženo zašto USKOK smatra da su Polančec i ostala sedmorica okrivljenika počinili to za što ih se tereti u akciji kodnoga imena Manager.
“Kad je, pak, riječ o pregovorima s mađarskim MOL-om, htio bih istaknuti da su faktički završili u prosincu 2008., i to izvješćem koje sam dao na službenoj sjednici Vlade. Ono je sadržavalo način budućeg korporativnog upravljanja u INA-i. Vlada Republike Hrvatske to je izvješće prihvatila i potom ga stavila na svoje službene internetske stranice, a od tada pa do kraja siječnja 2010. radilo se na operativnoj pripremi ugovorene dokumentacije koja je ono što je ispregovarano morala uobličiti u pravnu normu. Osim toga, napominjem da ni jednom nisam bio sam na pregovorima s predstavnicima MOL-a, a tim za pregovore mijenjao se, ovisno o tome što je tih dana bila tema pregovora. Napominjem i da ti pregovori nisu počeli ni u studenom ni u prosincu 2008., već su kontinuirano trajali od proljeća 2008. U tom razdoblju, o napretku tih pregovora, stalno sam, bilo usmenim izvješćima, bilo u obliku prezentacije ili u pisanoj formi izvješćivao i predsjedništvo Hrvatske demokratske zajednice i pojedine članove Vlade. Stoga mislim da se ne može govoriti kako sam ja bio jedini pregovarač te kako nitko o tome nije imao pojma”, rekao je Polančec.
Nisu organizirali grupu
Polančec je u svojoj obrani tvrdio i da nije iskoristio svoj položaj, već je u neformalnu razgovoru poslije završenih pregovora s MOL-om pitao bi li oni podijelili svoju ekspertizu u obrani od neprijateljskog preuzimanja, kojeg je prema njegovim informacijama bilo. Tvrdio je i da je o komunikaciji između MOL-a i Podravke te načinu na koji je MOL doista pogodovao Podravki doznao iz medija te da nikada nije organizirao grupu kojoj bi cilj bilo stjecanje većinskog vlasničkog paketa dionica Podravke.
– Jedina organizirana grupa, za koju znam da je postojala, ona je kojoj je cilj bio omogućiti tvrtki Rieber&Son stjecanje kontrolnog paketa dionica, a to se događalo prije ovog inkriminirana razdoblja. Znam i da je u prošlosti Podravka jednom uspješno obranjena od neprijateljskog preuzimanja koje je pokušao Rieber&Son. Tada su dionice Podravke, koje su bile u vlasništvu Europske banke za obnovu i razvitak, kupljene u trezor Podravke, a sve je to obavljeno uza suglasnost i na temelju političke odluke, odnosno uza znanje Zvonimira Mršića (gradonačelnika Koprivnice) i Josipa Friščića (predsjednika HSS-a). Tada su poduzete i mjere za sprječavanje neprijateljskog preuzimanja – naveo je u svojoj obrani Polančec. Da je Podravku branio od neprijateljskoga preuzimanja Rieber&Sona u svojoj je obrani tvrdio i Darko Marinac, koji je među ostalim kazao i da su o tome svi sve znali te da je on za sve što je radio dobio naknadnu suglasnost Skupštine i NO-a, a da sve o tome piše i u financijskim izvješćima za 2006. i 2007.
– Naša je jedina namjera bila ne dati da se preuzme Podravka, za što smo imali podršku Skupštine, uprave, Nadzornog odbora, političara, dopredsjednika Vlade, a o svemu postoje dokumenti – kazao je u obrani Marinac. No dok Polančec, Marinac i ostali okrivljeni tvrde da su spašavali Podravku od neprijateljskog preuzimanja Norvežana, Asbjørn Reinkind, direktor koncerna Rieber&Son od 2002. do rujna 2007., to negira. Prema iskazu koji je Norvežanin dao USKOK-u, istina je da je njegovo poduzeće bilo zainteresirano za kupnju dionica Podravke s kojom je poslovalo, no Norvežanin tvrdi da nikada nisu imali namjeru kupiti više od 24,99 posto dionica, što je granica za preuzimanje.
– Rieber&Son kupio je 2,5 posto dionica, o čemu je usmeno bila obaviještena uprava Podravke. A o tome da imam punomoć za kupnju još 20 posto dionica osobno sam obavijestio Marinca. Ne znam je li sa svim tim bio upoznat predsjednik NO-a, no potpredsjedniku Vlade RH kao predstavniku Vlade bilo je jasno rečeno da razmišljamo o kupnji 20 posto dionica. To sam osobno rekao Polančecu na ručku 29. ožujka 2006. – kazao je u svom iskazu Reinkind. Ni ono što je o aktivnostima i razgovorima vezanim uz MOL iskazivao Polančec ne podudara se s iskazima drugih svjedoka. Tako, primjerice, članovi povjerenstva za pregovore s MOL-om, među kojima je bio i Dražen Bošnjaković, sadašnji ministar pravosuđa, za razliku od Polančeca, koji je kazao da na tim sastancima nikada nije bio sam, tvrde da osim na nekoliko početnih sastanaka nisu uopće sudjelovali u radu povjerenstva. Tvrde da u pregovorima uopće nisu sudjelovali, a da su dovršeni doznali su iz – medija.
Tajno praćen od studenoga
Ako je suditi po nekim navodima iz optužnice, Polančec je jedno vrijeme tajno praćen, a mjere nad njim provodile su se od 27. studenoga 2009. Tada su “uhvaćeni” i SMS-ovi koje je slao Jurju Habijanecu, tražeći da mu osigura sastanak sa Zvonkom Beljom. Osim tih SMS-ova, u spisu su i SMS-ovi koje je Polančec tri puta slao Marincu pošto se zakotrljala afera Podravka. Zanimljiva je i dokumentacija nađena u pretragama, pa se navodi da su u Polančeca nađeni dokumenti s oznakom povjerljivo, s tim da neki od njih nisu nađeni ni u samim društvima jer nemaju veze s poslovanjem. Među tim je dokumentima, nađenim u Polančeca, i dioničarski ugovor sklopljen između Dubravka Žganeca i Miroslava Kutle 15. prosinca 2008. Kako je taj ugovor dospio kod Polančeca, nepoznanica je jer Žganec na takva pitanja istražiteljima nije htio odgovarati te je porekao da je riječ o vjerodostojnu ugovoru. Naime, kako je tvrdio, nikada ga nije potpisao.
Slučaj Polančec
"Norvežani nisu htjeli 25 posto dionica Podravke"
Polančec je u svojoj obrani tvrdio i da nije iskoristio svoj položaj, nego je u neformalnu razgovoru poslije završenih pregovora s MOL-om pitao bi li oni podijelili svoju ekspertizu u obrani od neprijateljskog preuzimanja.
Komentara 11
normalno da nisu htjeli da netko preuzme kontrolu nad upravljanjem podravke, jer lopovska gamad više ne bi mogla krasti....
I novinarka očekuje da ce netko reči da je kurvin sin!
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
neprijateljsko preuzimanje-budaletine komu+nisticke zakaj nisu rekli onda imenom i prezimenom vladi i bre vukodlaku steviju: taj i taj imenom i preziomenom hoce kupit podravku-neprijateljski, poduzece je iz norveske a kupuju za jozu ili stefa z zogreba ili varazdina, a da ima neprijateljsko preuzimanje-ima, sjecamos e tu kako je engleski vudafon preuzeo svabski manesman i za to su platili fantasticnih 42 akcija vudafona, kaj je bio idiotizam nad idiotizmom, jer manesman nije vrijedio ni u kojem slucaju ni 15% vudafona, kompljetna svabska vlada sa srederom bila je protiv ali su akcioneri prodali akcije, buduci da su im nudili tri puta vise nek vrijede-