Da nam je pravosuđe u komi i nije neka tajna, kao što nije tajna ni da je tzv. borba protiv korupcije u koju se zaklinju političari svih boja samo dimna zavjesa koja je svojedobno poslužila da se stekne dojam kako je Hrvatska ispunila uvjete iz 23. poglavlja, što joj je omogućilo ulazak u EU.
A što se sa sudskim postupcima, pravosuđem i borbom protiv korupcije događa nakon ulaska u EU, više nikoga zapravo i nije briga. Kako ta tzv. borba protiv korupcije izgleda u praksi, najbolje se može vidjeti na primjeru jedne nedavne odluke Vrhovnog suda.
Afera Safari
Riječ je o slučaju Jadranka Husarića, bivšeg direktora Hrvatskih voda, koji je zajedno sa Zoranom Crnekovićem i Božidarom Dedušom još 26. veljače 2014. na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen u tzv. aferi Safari. Njega su teretili za primanje mita, a potonju dvojicu za davanje mita, no presudu u odnosu na njih Vrhovni je sud prije koji mjesec preinačio zbog – zastare.
I to ne bi bilo toliko čudno da Vrhovni sud nije skrivio tu zastaru. Jer iako je nepravomoćna presuda donesena 26. veljače 2014., sjednica Vrhovnog suda, u tom ne odveć kompliciranom predmetu, bila je održana tek pet godina kasnije, odnosno 28. svibnja 2019.!?
Kako je u međuvremenu, dok je spis iz tko zna kojih razloga godinama stajao na Vrhovnom sudu, 2017. nastupila zastara u odnosu na dio optužbi koji se odnosio na Crnekovića i Deduša, Vrhovni sud preinačio je osuđujuću presudu u odnosu na njih dvojicu te je protiv njih odbio optužbu.
Po presudi Vrhovnog suda, sada ispada da je Husarić osuđen jer je od njih dvojice primio mito, dok su oni, iako je sudskim postupkom utvrđeno da su mu dali mito, prošli bez ikakvih zakonskih posljedica. Obrazlažući tu odluku, Vrhovni sud naveo je da se optuženike teretilo da su djelo počinili 2009., što znači da je zastara za ta djela nastupila tijekom 2015. No kako je Županijski sud u Zagrebu donio nepravomoćnu presudu prije isteka zastarnog roka, odnosno u veljači 2014., zastarni rok produljen je za dvije godine, odnosno zastara je nastupila tijekom 2017.
Rad za opće dobro
No činjenica da spisu prijeti zastara očito nije bila dovoljna motivacija Vrhovnom sudu da drugostupanjsku presudu donese do 2017. Dapače, o žalbama na presudu donesenu početkom 2014., raspravljalo se tek u svibnju 2019. Nakon saznanja o nastupanju zastare donesena je odbijajuća presuda u odnosu na Crnekovića i Deduša, a potvrđena je osuđujuća presuda za Husarića.
On je bio osuđen na 10 mjeseci zatvora, koji su mu preinačeni u rad za opće dobro. Bila mu je izrečena i sporedna novčana kazna od 25.000 kuna te je u proračun morao uplatiti oko 20.000 kuna, koliko je prema optužnici plaćen safari u Namibiji.
Što se tiče sada kao ptica slobodnih Crnekovića i Deduša, oni su bili uvjetno osuđeni na po osam mjeseci zatvora svaki uz rok kušnje od tri godine. Optužnica protiv njih bila je podignuta u travnju 2012., potvrđena u veljači 2013., suđenje im je počelo u svibnju 2013., a okončano je u veljači 2014.
Prema optužnici, Crneković i Deduš platili su Husariću safari kako bi zauzvrat njihove tvrtke dobile posao s Hrvatskim vodama.
Što je s Vidoševićem??? Ko' da je u zemlju propao. Potkupio je medijske glavešine da ne pišu i govore o njemu, a suce da mu kriminalne afere odu u zastaru.