Jedinica za liječenje zatajenja crijevne funkcije, formalno se otvara u petak u KBC-u Zagreb, čime je Hrvatska jedina u jugoistočnoj Europi dobila ovakav bolnički odjel, a koji je i faza u uspostavljanju transplantacije crijeva u nas.
Naime, zbog raznih bolesti, od tumorskih do Chronove bolesti, ulceroznog kolitisa, pacijentima se kirurški spasi život, no ostanu bez većine crijeva, što znači da ne mogu jesti, piti odnosno da sve što i unesu u organizam, odmah izgube. Njihov život tada ovisi o parenteralnoj prehrani; direktno u krvožilni sustav unosi im se infuzijom “hrana”; vitamini, minerali, elektroliti, tekućina…
– Problem je zahtjevan jer je kirurgija znatno napredovala i ima sve više složenih operacija, koje akutno spašavaju život bolesnika, ali nerijetko završe s vrlo kratkim tankim crijevom te ozbiljnim nutritivnim komplikacijama. U nekim situacijama ostaje samo 30 do 50 cm tankog crijeva, a takva dužina i posljedično mala apsorpcijska površina ne omogućavaju normalnu probavu i održanje metaboličkih potreba. Ovakvi bolesnici u ranoj fazi liječenja zahtijevaju posebnu skrb i ekspertna znanja kojima vladaju djelatnici jedinice za liječenje zatajenja funkcije crijeva. Vrlo često bolesnici zahtijevaju dugotrajnu, višegodišnju ili doživotnu parenteralnu prehranu koju je nakon otpusta iz bolnice potrebno provoditi u kućnom liječenju. Prije otpusta iz bolnice članovi obitelji bolesnika dolaze kod nas na trening i detaljno savladavaju vještine pripreme i primjene otopina. U perspektivi nam je cilj razviti transplantacijski program crijeva, posebice kod mladih ljudi sa sindromom kratkog crijeva koji su klinički stabilni na parenteralnoj prehrani – pojašnjava prof.dr.sc. Željko Krznarić, pročelnik Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju KBC-a Zagreb.
Potrebe pacijenata su različite, kako će objasniti Dina Ljubas Kelečić mr. pharm., mnogima terapija traje i 16 sati dnevno, što se uz postupan oporavak nastoji smanjiti te u konačnici osposobiti da pacijenti nisu primorani biti u bolnici ili dolaziti svaki dan. Jedino je to rješenje i za tumorske pacijente koje se na ovakav način osposobi da bi mogli nastaviti svoje liječenje primjerice kemoterapijom.
Cijena liječenja, kako će reći prof. Krznarić, kreće se od par desetaka do više stotina tisuća kuna godišnje. Jedan je pacijent tako već 300 dana u bolnici svaki dan na parenteralnoj prehrani, a nema pravila komu će to isto sutra zatrebati jer od teških bolesti zbog kojih ostaju bez crijeva obolijevaju praktički sve generacije.
