U temama hrvatskog zdravstva često se poziva na struku; ta struka ponajprije stoluje u Hrvatskom liječničkom zboru koji je tiho ovih dana dobio novo (staro) vodstvo. Prof. dr. sc. Željko Krznarić ponovno je izabran za predsjednika stručne organizacije hrvatskih liječnika. Redoviti profesor na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i liječnik na Rebru kroz ovaj razgovor odlučio je progovoriti o nizu tema. Današnju medicinu ocjenjuje defenzivnom, upozorava na odlazak medicinskih sestara...
Povod ovom razgovoru jest vaš reizbor za predsjednika HLZ-a, što ste napravili dosad i koji je plan u ovom mandatu?
Protekli smo mandat pokušali reorganizirati strukturu samog zbora. To zvuči birokratski, ali kada imate 10.500 članova, 145 stručnih društava i 26 podružnica širom Hrvatske, a promijeni se Zakon o udrugama, onda morate napraviti puno napora da to sve uskladite. Svake godine naša društva organiziraju između 500 i 600 stručnih skupova. Povijesno, HLZ je sudjelovao u osnivanju Hrvatske liječničke komore, Liječničkog sindikata i Medicinskog fakulteta. Temeljna djelatnost je edukacija, ali naravno da promišljamo o zdravstvenom sustavu.
Što kažete na osam milijardi kuna duga u zdravstvu koji je nedavno otkrio ministar prof. dr. sc. Milan Kujundžić?
Kažem ono što često kaže akademik Kusić: usprkos svemu, zdravstvo je najbolje organizirani sustav u zemlji. Sustav radi, pacijenti se pregledavaju, liječe, operiraju. Naslijedili smo pravo na zdravlje, no malo tko spominje činjenicu da to pravo stvara velike troškove. Imamo pomalo zastarjeli sustav i pitanje je imamo li više bolnica nego što nam treba, ali je odluka o tome hoće li će neke bolnice biti reorganizirane ili ukinute na političkim akterima, ne na liječnicima. Sustav je skup jer nije racionalno do kraja organiziran, pa gdje ćete naći lokalnu zajednicu koja će reći: “Nama naša bolnica više ne treba”?
Sigurna sam da nitko to neće reći. Vraćam vas na osam milijardi duga?
Ako želimo imati zdravstveni sustav koji funkcionira, on ima svoju cijenu i tu nema diskusije. Izgledno je da će se dug opet rješavati nekim vidom državne intervencije. Nisam siguran da će se itko usuditi ići u smanjenje prava. Pred cijelom je zemljom zaista težak posao stabilizacije i rasta gospodarstva. O gubicima zdravstvenog sustava mnogo se govori. No je li gubitak ako smo tzv. skupom terapijom izliječili sto ljudi s hepatitisom C?
U reformskim mjerama nema rezanja prava pacijenata, istaknuta je kontrola unutar sustava kao ključna?
Kontrola je potrebna svakom sustavu. Za primjer valja spomenuti dežurstva. Europska direktiva ne dopušta kontinuirani rad dulji od 16 sati, što povećava potrebu za liječnicima kojih je ionako nedovoljno. Ovaj je problem osobito izražen u sustavu sestrinstva. Na ovaj problem moramo biti osobito osjetljivi, sestre se još lakše od liječnika zapošljavaju u inozemstvu.
Što kažete na odlazak liječnika?
Dio mladih ljudi doista odlazi zbog materijalnih uvjeta, a drugi jer im se pruža mogućnost za nova iskustva. Ipak, već sad imamo primjere da se ljudi i vraćaju.
Na žalost, istovremeno nam iz zemlje odlaze visokoobrazovani svih profila, ali o tome slabo progovaramo.
To je problem jednako velik kao i odlazak liječnika.
Podržavate li inicijativu za izmjene Kaznenog zakona u odnosu na liječnike?
Liječnici su izloženi rizičnim situacijama u radu i treba pronaći način da ih se zaštiti. Ipak, u donošenju takvih odluka potreban je poseban oprez, moramo izbjegavati bilo kakvu potencijalnu stigmatizaciju, getoizaciju ili elitizam struke naspram drugih građana Hrvatske.
Volio bih da se ovom pitanju pristupi iznimno ozbiljno, bez strasti i predrasuda.
>> Liječničke udruge traže strukovni kolektivni ugovor
Zašto je zatvoreno 16 ambulanata pa se na pregled vida čeka 6 mj? Da može zarađivati privatni Ghetaldus koji trpa novac a ?