Tijekom prošle godine 65.000 radnika završilo je na burzi nakon što su dobili poslovno uvjetovani otkaz. S gubitkom radnog odnosa ostvarili su i pravo na otpremninu, koja prema zakonu ne smije biti manja od trećine plaće po godini staža, ali kolektivnim se ugovorima može ugovoriti i veći iznos.
U ožujku dogovor o ZOR-u
Ministarstvo rada najavilo je da će do kraja ožujka pokušati dogovoriti promjenu Zakona o radu sa sindikatima i HUP-om u dijelu koji se tiče zapošljavanja. Ministar rada Mirando Mrsić spomenuo je "jedinstveni ugovor o radu s fondom otpremnina, po kojemu će poslodavcu biti manje isplativo otpustiti onoga tko ima dulji radni staž, a i oni koji imaju manje radnoga staža dobit će dio otpremnine koji će onda moći upotrijebiti za nešto drugo". Potpredsjednik Vlade Branko Grčić otišao je korak dalje i najavio da će sa socijalnim partnerima razgovarati i o smanjenju otpremnina kako bi se rasteretile tvrtke u teškoćama.
– To je još ideja. Teret otpremnina trebalo bi preraspodijeliti tako da se smanje obveze poslodavaca za otpremnine, ali da dio tog troška država preuzme na sebe kroz veće naknade za nezaposlene – ističe Grčić.
No, da bi se to ostvarilo, trebalo bi mijenjati Zakon o radu, kolektivne ugovore, ali i visinu naknade za nezaposlene, koja sada iznosi od 70 do 35 posto osnovice. Krupan je to zalogaj jer su se sindikati dizali na noge i za manje bolne promjene. Otpremnine su trenutačno veći problem za javna poduzeća i javni sektor, koji tek kreću u restrukturiranje i moraju dati odštete radnicima koji ostaju bez posla. HŽ, primjerice, planira dići 400 milijuna kuna kredita kako bi isplatio otpremnine za 2700 prekobrojnih radnika.
– Treba razgovarati. Otpremnine su realno velike jer opterećuju poduzeća. Ne govorim o iznimkama poput HT-a koji otpušta zbog drugih motiva, nego o tvrtkama koje se nalaze u teškoćama. Relativno visoke otpremnine opterećuju ih još više i o tome treba otvoriti raspravu – kaže Grčić. Spominje se i osnivanje državnog fonda za otpremnine iz kojeg bi se isplaćivao dio novca za otpremnine, ali zasad su bez odgovora pitanja tko bi imao pravo na pristup fondu, do kojeg iznosa, koliko bi novca trebalo i tko bi ga osigurao.
Od 2003. sličan fond postoji samo za tvrtke u stečaju za minimalce i dio otpremnine. Država je u devet godina za plaće i otpremnine 26.000 otpuštenih radnika iz tog fonda isplatila 300 milijuna kuna.
– O otpremninama treba raspravljati i sa socijalnim partnerima i u sklopu Vlade – dodaje Grčić.
U Ministarstvu rada ističu da nemaju što reći o osnivanju fonda za otpremnine. "U našem ministarstvu se priprema Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima koji, među ostalim, predviđa dvije mogućnosti – mirovinsku rentu i dokup mirovine. Što se, pak, tiče iznosa naknade za nezaposlene, u ovoj godini nije u planu njezino povećanje", kratko su odgovorili iz Mrsićeva ministarstva.
Sindikalac Ivan Tomac kaže da mu je Grčićeva ideja problematična.
– Mislim da je to probni balon. Da misle ozbiljno, prvo bi osnovali fond za radnike čije tvrtke ne isplaćuju plaće. Otpremnine su tema za konsenzus, nije isto ako radnik radi u Ini ili u Inkeru. Što bi njima bila osnovica? – pita Tomac.
Mirovina po sili zakona
Siniša Kuhar, tajnik službeničkog sindikata, ističe da je Vlada prošli mjesec potpisala sa sindikatima javnog sektora Temeljni kolektivni ugovor prema kojemu otpremnina iznosi 65% prosječne plaće u tri mjeseca po godini staža i ne vidi razlog da se sada bilo što mijenja.
Kuhar ne očekuje tehnološki višak u upravi, ali najavljena je promjena Zakona o državnim službenicima po kojoj bi zaposleni odlazili u mirovinu po sili zakona s danom ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu i ne bi se smjeli zadržavati u službi nakon što navrše 65 godina.
Prije godinu dana je bila ista prica. Biti ce i za godinu dana. Onda ide predizborna godina i tek tada nista nece napraviti. Ne da su nesposobni, nego treba izmisliti novu rijec za njihovu nesposobnost.