Bivši američki potpredsjednik i kandidat za novog predsjednika Joe Biden nazvao ga je “fundamentalno lošim dealom za Europu”. Predsjednik Donald Trump zbog istog je projekta proglasio Njemačku ni manje ni više nego “zatočenicom Rusije”, a njegova je administracija ovih dana pooštrila sankcije skrojene ciljano protiv tog plinovoda: svi koji pomažu u njegovoj gradnji imaju 30 dana da započnu povlačenje iz tog projekta, u suprotnom će osjetiti dugu ruku američkih sankcija koje imaju tu moć da sežu dokle seže i dolar kao svjetska valuta za biznis.
Europska komisija ne podupire projekt, Europski parlament u rezolucijama otvoreno traži njegovu obustavu, a niz država članica EU iz srednje i istočne Europe godinama lobira protiv njega, uključujući i Hrvatsku koja se priključila tom protivljenju 2016. godine. Sada, nakon svježih optužbi na račun Rusije da je koristila vojni otrov novičok u pokušaju ubojstva ruskog oporbenjaka Alekseja Navaljnog, čak i neki njemački političari govore da projekt nije u njemačkom interesu.
”Moramo Putinu odgovoriti jedinim jezikom koji razumije, jezikom prirodnog plina”, rekao je Norbert Röttgen, šef vanjskopolitičkog odbora u Bundestagu i jedan od kandidata za novog predsjednika CDU-a, stranke kancelarke Angele Merkel. Zbog čega onda, unatoč svemu nabrojanom, projekt izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2 (Nord Stream 2) ide dalje? S toliko razloga protiv, zbog čega se ne zaustavlja?
To je plinovod koji je podijelio transatlantske saveznike. Veliki je izvor tenzija između Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država, i veliki izvor podjela između Njemačke s jedne i Poljske i drugih postkomunističkih država članica EU s druge strane.
Kancelarka Merkel inzistira na tome da novi njemačko-ruski plinovod nije političko, već posve ekonomsko pitanje. Njezin ministar gospodarstva i energetike Peter Altmaier kaže da ne treba “svakih par mjeseci dovoditi u pitanje projekte koji su zamišljeni da traju nekoliko desetljeća”. Ministar vanjskih poslova Heiko Maas, iz redova socijaldemokrata, koji su trenutno u velikoj koaliciji s njemačkim demokršćanima, vjeruje da nije u pitanju hoće li plinovod Sjeverni tok 2 biti dovršen, nego je samo pitanje kada će biti dovršen. Američke sankcije mogu ga usporiti, ali šef njemačke diplomacije ima primjedbu na ponašanje Amerikanaca: “Mi ne kritiziramo SAD za udvostručenje uvoza nafte iz Rusije tijekom prošle godine. SAD imaju pravo na svoju neovisnu energetsku politiku. Isto tako imamo i mi. Mi određujemo svoju energetsku politiku i svoje energetske dobavljače ovdje u Europi”, kaže Maas.
Američke sankcije
Njegov stranački kolega, zastupnik hrvatskog porijekla u njemačkom Bundestagu Josip Juratović, ponavlja tu argumentaciju u razgovoru za Večernjakovu nedjelju:
– To što rade Amerikanci je manje-više ucjena, i to ucjena jedne ne tako nebitne članice NATO-a. Norbert Röttgen, koji je kandidat za predsjednika CDU-a, možda se želi u toj unutarstranačkoj utrci nečim istaknuti kao prijatelj Amerike. Ali, što se tiče SPD-ovaca unutar vlade, mi smo mišljenja da se ne smije miješati ekonomsko pitanje s ovim što se dogodilo s Navaljnim. I previše je investirano u cijeli projekt Sjevernog toka 2 da bi sada stao na zadnjih par kilometara. Koliko je pametno postati ovisan o Americi, čiji je plin puno skuplji? Ne vjerujem, dakle, da će projekt pasti. Može doći do zastoja, trzavica, ali bilo bi neodgovorno zaustaviti projekt u koji je uloženo toliko novca – kaže Juratović.
Vrijedan 9,5 milijardi eura, plinovod Sjeverni tok 2 gradi se pored već postojećeg plinovoda Sjeverni tok, puštenog u promet 2011., ispod Baltičkog mora. Povezuje rusku obalu kod Sankt Petersburga s njemačkom obalom, a novi, broj 2, udvostručuje kapacitet starog, broja 1. Oba će zajedno moći godišnje transportirati 110 milijardi prostornog metara ruskog plina izravno u Njemačku, koja je, primjerice, 2017. koristila 53 milijarde prostornih metara ruskog plina, dakle blizu kapaciteta Sjevernog toka 1 (udio ruskog u ukupnoj potrošnji plina u Njemačkoj bio je te godine 40 posto). Te 2017. projekt Sjevernog toka 2 dobio je financijsku potporu, koju čine ruski Gazprom s 50 posto ulaganja, ali i pet zapadnih energetskih kompanija: ENGIE, OMV, Royal Dutch Shell, Uniper i Wintershall. Cijevi su već postavljene na 2300 od ukupno 2460 kilometara podmorske rute.
No, radovi u danskim i njemačkim teritorijalnim vodama privremeno su zaustavljeni nakon što su američke sankcije, koje je Kongres izglasao uz dvostranačku potporu u prosincu prošle godine, primorale švicarsko-nizozemsku tvrtku Allseas, glavnog izvođača radova na postavljanju podmorskih cijevi, da se povuče iz projekta. State Department je početkom ovog tjedna proširio obuhvat tih sankcija i na sve tvrtke koje pomažu da se neki drugi specijalizirani brodovi, ponajprije ruski brod Akademik Čerski, moderniziraju i tehnološki opreme za dovršetak postavljanja cijevi Sjevernog toka 2. Taj “akademik” već 10 mjeseci mijenja luke po svijetu i obilazi kao mačka oko vruće kaše, upravo zbog bojazni da ga duga ruka dolarskih, američkih sankcija samo čeka na mjestu događaja, pa da ga poklopi čim prione na posao oko polaganja plinovoda. Sada američke sankcije obuhvaćaju ne samo svakoga tko sudjeluje u polaganju cijevi Sjevernog toka 2, nego i svakoga tko pomaže u opremanju brodova koji bi dovršili taj plinovod.
Iz tvrtke Sjeverni tok 2 – koja je formalni investitor, u stopostotnom je vlasništvu Gazproma i u koju su Rusi postavili bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schroedera (SPD) kao predsjednika nadzornog odbora – na vijest o pooštrenju američkih sankcija priopćili su kako će štete imati ne samo ruski energetski div, nego “više od 120 kompanija iz više od 12 europskih zemalja”. Sve koje surađuju na Sjevernom toku 2.
Iz Ukrajine, koja bi možda najviše imala štete od puštanja u promet Sjevernog toka 2, pozdravljaju američke sankcije.
“Rusi će pokušati stvoriti vlastite tehničke kapacitete za dovršenje plinovoda. Pokušavamo vidjeti kako se možemo pobrinuti da projekt zaista umre”, rekao je ranije tijekom ove godine direktor ukrajinske energetske kompanije Naftogaz Andrej Kobolev. Ukrajina bi bila najviše na gubitku jer bi magistralni plinovod, koji još od doba SSSR-a spaja ruska nalazišta plina sa zapadnom Europom, postao puno manje važan, ako ne i potpuno suvišan. Ukrajina bi, kao tranzitna zemlja za ruski plin prema zapadnom tržištu, izgubila velike prihode, ali i bila izloženija ruskim ucjenama. Postojeći plinovod koji prolazi kroz Ukrajinu imat će za dvije godine neiskorišteni kapacitet ravan 102 milijarde prostornih metara plina godišnje, procjenjuju analitičari na temelju sadašnjih ugovora Ukrajinaca s Gazpromom. Jednom kad Rusija otkloni strah da obustava plina Ukrajini vuče za sobom i pad prihoda od zapadnih kupaca, do kojih plin zbog takve obustave također ne dolazi, Rusi će se lakše moći obračunavati s Ukrajinom, na koju su već izvršili agresiju i oteli joj Krim. To je jedan od geopolitičkih razloga zbog kojega su Amerikanci suštinski protiv Sjevernog toka 2. Drugi je razlog želja Amerikanaca da prodaju Europi sve više američkog plina, kojeg imaju u izobilju otkako su usavršili tehnologiju “frackinga” i koji se izvozi preko sve brojnijih LNG terminala na američkim obalama. Poljske argumente protiv Sjevernog toka 2 nedavno je sažeo premijer Mateusz Morawiecki u komentaru napisanom za njemačke novine Frankfurter Allgemeine Zeitung. Europi treba diverzifikacija, više raznovrsnih dobavljača plina, a ne povećanje ovisnosti o jednom, Rusiji.
Kritike Trumpa i Bidena
“Taj bi plinovod učinio Europu ovisnom o ruskom plinu i dao ruskim oligarsima veliku financijsku injekciju. Najopasnije je, međutim, to što Rusija pod krinkom ekonomske suradnje stječe utjecaj nad ponašanjem Njemačke, jednog od ekonomski i politički najvažnijih partnera u EU i NATO-u”, napisao je premijer Morawiecki.
Američki predsjednik Trump ovako je sročio svoju kritiku, kad je zbog Sjevernog toka 2 nagazio na njemačku kancelarku Merkel na NATO summitu u Bruxellesu prije dvije godine: “Njemačka plaća milijarde i milijarde dolara zemlji od koje očekuje da je mi štitimo”. To je strašno, dodao je Trump. Njegov protukandidat na predsjedničkim izborima 3. studenog Joe Biden poručuje da će se i kao predsjednik držati onoga što je rekao kao potpredsjednik, a to je da je Sjeverni tok 2 loš za Europu. To znači da bi Sjeverni tok 2 mogao opterećivati transatlantske odnose bez obzira tko pobijedi 3. studenog u Americi. Zbog toga se u neki u Njemačkoj, od CDU-ovca Röttgena do političara iz stranke Zelenih, pitaju je li zaista taj plinovod vrijedan svega toga.
Hrvatski naftni i plinski konzultant Davor Štern, pak, nudi zanimljiv komentar:
– S komercijalnog stanovišta upitna je potreba za Sjevernim tokom 2, s obzirom na pad industrijske proizvodnje (zbog korona-krize) i pad ukupne potrošnje plina u Europi, ali i s obzirom na to da se bliži kraju realizacija TAP-a, Transjadranskog plinovoda – kaže Štern. TAP će po prvi put dopremati do Europe, konkretno do Italije, plin iz Azerbajdžana, Turkmenistana i Kazahstana, objašnjava Štern. To stvara i unutarnji problem za Rusiju jer plin iz tih triju država, bivših sovjetskih republika, išao je u Rusiju, jedini smjer u tom starom sovjetskom sustavu.
Novi neruski plin
– Sada će, otvaranjem novog smjera, pasti i količina plina u internom ruskom sustavu i Gazprom će imati manje plina raspoloživog za isporuku u Europu. To otvara pitanje odnosa između Rusije i tih bivših sovjetskih republika – kaže Štern.
TAP je u očima Amerikanaca i Europske komisije prihvatljiviji jer ne povećava ovisnost o ruskom plinu, nego pridonosi diverzifikaciji energetskih izvora u Europi. TAP je dio šireg koridora, nazvanog Južni plinski koridor, koji ide od tursko-gruzijske granice. Sam Transjadranski plinovod je 878 kilometara dugačak dio koji vodi od tursko-grčke granice preko Grčke, Albanije, pa ispod mora do Italije. U konzorciju koju razvija taj plinovod je britanski BP. Taj novi neruski plin ne mora samo krajnjim potrošačima u Italiji (premda velikom većinom hoće), nego može ići i dalje na europsko tržište, prema Austriji ili prema Njemačkoj preko Švicarske. I Sjeverni tok 2 razvija se s idejom da bude dalje spojen s europskom mrežom plinovoda i da ruski plin koji stiže ispod Baltičkog mora može poteći dalje iz Njemačke prema, primjerice, Češkoj i Austriji ili na drugu stranu prema Nizozemskoj.
Pokušavajući omekšati Amerikance i njihovu prijetnju sankcijama, Nijemci su ljetos ponudili da će potrošiti milijardu eura na projekte koji bi usrećili američke izvoznike ukapljenog plina: na izgradnju dvaju LNG terminala na njemačkom Sjevernom moru. No, američke sankcije su i nakon te ponude pooštrene. U osnovi, Njemačkoj treba sve veće količine prirodnog plina jer je u procesu gašenja nuklearki, što je odluka donesena nakon tragedije u japanskoj nuklearki Fukushima, i u procesu izbacivanja ugljena iz energetskog mixa, što je odluka u skladu sa zelenom tranzicijom. Dok ta zelena budućnost ne zaživi u dovoljnoj količini i kapacitetima oslonjenim na obnovljive izvore energije, plin je za Njemačku neizbježan. Što više plina…
Njemačka argumentacija kojom brane izgradnju Sjevernog toka 2 često spominje činjenicu da su (zapadni) Nijemci uredno poslovali s Rusima u opskrbi plinom tijekom čitavog Hladnog rata, kad su politički odnosi bili puno teži nego danas. Moskva je više ovisna o izvozu plina, nego obrnuto, tumače Nijemci i polaze od pretpostavke (ili bolje reći nade) da će Putinova Rusija korigirati, ublažiti svoje asertivno ponašanje na međunarodnoj sceni što više bude vezana trgovinskim sporazumima sa zapadnim partnerima koji od nje očekuju korektno ponašanje.
No, problem nastaje kad se takva nada susretne s njemačkim saveznicima u EU i NATO-u koji imaju svoja iskustva s Rusima i koji njemačko ponašanje tumače kao naivno. Poljski ministar europskih poslova Konrad Szumanski nedavno je napisao kako je “iznimno naivno” kladiti se da normalna ekonomska suradnja s Moskvom može unormaliti jednog “nepredvidivog partnera” kakav je Vladimir Putin.
Sjeverni tok 2 je projekt koji je unio veliki razdor među saveznicima. Ali je i projekt koji odbija umrijeti, unatoč svim pokušajima da mu se zada smrtni udarac.
Kao i obicno, Amerikanci ne biraju sredstva da nametnu svoju volju bilo kome, a da pri tome gledaju iskljucivo svoje interese. Njemacka je suverena drzava i ima pravo kupovati i plin i bilo sto drugo od koga god zeli. Ovisnost Njemacke o ruskim izvorima energije procjenjuju samo Nijemci a ne Amerikanci! Sankcije i prijetnje kojima Amerikanci podvrgavaju tvrtke koje rade na tom projektu, to je ispod svake razine ljudskog ponasanja. Zasto bi bilo tko morao kupovati mnogo skuplji americki plin ako ga moze dobiti mnogo jeftinije od Rusa?! Pozicija US$ kao glavne svjetske trgovinske valute se blizi kraju, i oni nece moci ucjenjivati ostatak svijeta svojim sankcijama kad god pozele. Hrvatski kmetovi su odmah podvili rep pod pritiskom ali sva sreca pa Njemacka nije Hrvatska! Sjeverni tok 2 ce biti zavrsen, svidjalo se to Amerikancima ili ne! Realna vrijednost jednog americkog dolara danas je oko 4 centa, a to je oko 25 puta manje od njegove vrijednosti na burzama... ali kako ono u narodu kazu... nicija nije gorila do zore...