U posljednje vrijeme puno je onih koji dovode u pitanje tvrdnju da je u Turskoj u srpnju došlo do državnog udara koji nije uspio. Da, možda nije uspio onaj državni udar kojim je netko želio s vlasti svrgnuti Recepa Tayyipa Erdoğana, no sigurno je uspio državni udar koji već gotovo četiri mjeseca provodi Erdoğan. Jer ovo što on čini u Turskoj može se usporediti s onim što bi učinio netko tko je izveo uspješan puč.
Iz današnje perspektive sve zapravo govori da je on imao unaprijed pripremljene popise imena pojedinaca, institucija, organizacija, poduzeća i medija koje treba očistiti ili eliminirati.
Prva tri mjeseca poslužila su mu za “prosijavanje” izdajnika iz sudstva, školstva, vojske, policije, sveučilišta i drugih državnih službi i institucija. Masovno su se gasili mediji koji su imali veze s neprijateljem br. 1 imamom Fethullahom Gülenom ili oni za koje se pretpostavljalo da bi mogli imati veze s njegovom organizacijom. U tom je razdoblju iz državne uprava “očišćeno” više od 100 tisuća državnih službenika koji su zamijenjeni pristašama Erdoğana i njegove stranke. U tom razdoblju započelo je i preuzimanje stotina privatnih tvrtki čiji su vlasnici optuženi za šurovanje s Gülenom i stavljeni iza rešetaka. Njihove tvrtke konfiscirala je država i stavila ih u portfelj državnih tvrtki. Vrijednost otetih tvrtki procjenjuje se na najmanje 15 milijardi dolara. Kako je nacionalna obavještajna agencija izračunala da Gülenova poslovna zajednica kontrolira tvrtke vrijedne više od 100 milijardi dolara, proces otimačine još ni izdaleka nije gotov. Na meti je sve – od malih poduzeća, do velikih holdinga iz područja turizma, graditeljstvo, rudarstva, proizvodnje hrane i kućanskih potrepština. O tome u kojoj se mjeri to temeljito radi govori i činjenica da su se plijenile i slastičarnice, burekdžinice i pečenjarnice s kebabom i ćevapima. Tako je država otimačinom postala najveći tajkun u Turskoj.
No najstrašniji dio čistke započeo je prije desetak dana, u trenutku kada je izvanredno stanje produljeno na još ti mjeseca. Prvo je udario na dnevni list Cumhurryjet, koji je jedan od rijetkih simbola slobodnog sekularnog i protuerdoganovskog novinarstva, a samo dva dana poslije u zatvorima su završili parlamentarci prokurdske Narodne demokratske stranke. Samo nekoliko dana prije uhićenja novinara, Erdoğan je najavio kako će vlada vrlo brzo u parlament poslati zakon kojim bi se vratila smrtna kazna, i to za one koji su sudjelovali u puču i za one koji su surađivali ili podržavali teroriste iz Kurdske radničke stranke (PKK). Stoga je vrlo znakovito da su uhićeni kurdski političar pod optužbama za suradnju s PKK i novinari iz Cumhurryjeta koji su se zalagali da se kurdski riješi tako da im se dade više prava i ovlasti. Svi oni kandidati su za smrtnu kaznu, a strašnom presudom ljudima koji u osnovi ništa nisu učinili. Samo su o svemu imali svoje mišljenje.
Strahujem da će kurdski parlamentarrci i grupa novinari, urednika i kolumnista iz Cumhurryjeta biti Erdoğanov velikodušni dar masi koja od njega traži da krivce što prije smakne.
>> U Turskoj priveli suce i jer su im djeca učila strane jezike
