Razloga za novinarsku norijadu je napretek, pa ipak, oni koji se sad deru pod Hasanbegovićevim prozorom gromoglasno su šutjeli kad su drugima derali kožu. Ili u tome aktivno i sudjelovali. Ima li išta licemjernije od toga da HND-ova priopćenja o smjenama na HRT-u danas potpisuju oni koji su prije četiri godine – sami provodili smjene?!? Dapače, bili su arhitekti masovnih čistki koje su dogovarali po kabinetima Ministarstva kulture. I SDP-ova zakona koji to omogućava.
Oni su vratili HRT parlamentu, a sad plaču. I sanjaju dan kad će se ponovno naći u istoj ulozi egzekutora. Tada im nije smetao strah u očima kolega na prisavskim hodnicima. Nije im smetalo što je predsjednik RH uspio uzurpirati moć koja mu Ustavom nipošto ne pripada, nametnuvši na čelo kuće čovjeka po svojem ćeifu. Koji ih je pak drakonski kažnjavao za nepodobnu javnu riječ. Ne samo da je smjenjivao novinare nego je srušio i člana NO HRT-a koji ga je prozvao zbog kriminala.
Da smjenom Vlade nije došlo ni do kakvog novog pada medijskih sloboda ponajbolje govori – sam ovaj prosvjed, do jučer nezamisliv, ne zato što za njim nije bilo potrebe, već zato što se jedni nisu usudili riskirati radna mjesta, a drugima nije padalo na pamet dizati bunu protiv “svojih”, onih koji su im poklonili funkcije. Ta, među prvim potezima SDP-ove Vlade bila je eutanazija Vjesnika, brenda starog sedam desetljeća. Šaptom pade!
Izbor u kategoriji novinara godine i obrazloženja kandidatura nakrcana poluistinama i polulažima zapravo su najbolji dokaz toga da je do urušavanja demokracije došlo mnogo prije. Većina je njih kandidirana ne zbog onoga po čemu su zadužili profesiju, već zato što su nečijom demonstracijom moći postali novinarski objekt umjesto subjekta. Elizabeta Gojan u trenu primanja nagrade kaže da je ovo najcrnji trenutak hrvatskih medija još od Zagorke. Treba li zaista podsjećati da njoj neopravdani otkaz nije dao Siniša Kovačić, već Goran Radman?
A da je sada vraćena na posao? Poniženje je da HND-ova glavna novinarska nagrada nije više nagrada za najbolji novinarski rad, što je, jasno, Gojan mogla zaslužiti svojim serijalom razgovora sa zanimljivim “malim“ i “velikim“ ženama, već prije priznanje za najnovinara-žrtvu, da nije slavljenje profesije, već se zlorabi kao idealna prigoda za obračun s ideološkim protivnicima. S time, naravno, da nagradu dajemo uvijek jednoj od “naših“ žrtava, dok će “vama vaši“, jelte, dati nagradu – ako i kad dođu na vlast. Vrh HND-a je tako postao samo nešto kao GONG, koji je prvo branio široku paletu građanskih ciljeva, da bi vjerodostojnost ubrzo protratio kao aktivistička udruga vrlo partikularnih interesa i s uskom dnevnopolitičkom agendom.
Novinarska sedma kolona rušila bi Vladu koja joj ideološki ne paše i koja ne plaća njezine privatne projekte. Naravno, ništa manje zalutalo ne djeluje ni premijer Orešković kad kaže da smo mi zemlja tolerancije, jer da tako, eto, kaže Reçep Tayyip Erdoğan, čovjek koji je turske zatvore popunio novinarima. Predsjednica pak smjerno dolazi u HND izloživši se zvižducima aktivista. Bilo bi joj pametnije da je riskirala zvižduke u Jasenovcu i Bleiburgu.
Iako se čini sasvim razložno njezino objašnjenje da ne želi “ponovno viktimizirati žrtve“, državnički potez bio bi doći i glasno izgovoriti državničku poruku. Reći odlučno – dosta! Dosta je opravdavanja jednog zločina drugim zločinom! Dosta je licitiranja brojkama! Jer, da i prepolovite broj žrtava logora, karakter zločina time se ne mijenja i povijesna krvava mrlja nije nimalo bljeđa. Istina boli: deseci tisuća anihilirani su samo zbog pogrešnog imena. Da, nema dvojbe: antifašisti su jedini ustali protiv toga!
U Jasenovcu ne prebrojavate ni žrtve komunističkog režima. Ne miješate kosti. Ali pritom ne date da se taj zločin i dandanas zlorabi kao dokaz vječne kolektivne odgovornosti hrvatskog naroda. U Bleiburgu pak, ne pljujete po likvidiranima, koji su svi pred zakonom nevini, čak i ako pred Bogom možda nisu, tako što biste objašnjavali, pa tako i opravdavali taj zločin onim što se dogodilo u Jasenovcu.
Čak i kad bi svi ti koji su pobijeni mogli biti – a nisu – na neki način za Jasenovac suodgovorni. Jer to nije bila osveta, već bestijalna likvidacija desetaka tisuća ljudi samo zato da se ne bi vratili kućama i (p)ostali politički protivnici, samo zato što je to bio staljinistički uvjet komunističke revolucije i 45 godina totalitarizma. Da, nema dvojbe: antifašisti su odgovorni za taj povijesni zločin, u najboljoj maniri fašista! A mnogi među njima tog se zločina ne odriču i bili bi i danas spremni ponoviti isto! Hrvatska još čeka državnika koji će sve to reći, na svakom stratištu! Za Kolindu Grabar-Kitarović utješno je bar to – da još uvijek nije kasno.•
>> I da ne radi ništa, Janica može biti sjajna
Bravo!