Ako su kesteni neokrunjeni kraljevi jeseni, bundeve su onda sigurno kraljice, kažu na OPG-u Predraga Livaka u Kutjevu, gdje se i u listopadu beru nadaleko cijenjene muškatne ili butternut tikve, koju zovu i tikva šećerka ili putar-tikva.
Puno ručnog rada
Neupućeni, bez obzira na to o kojim je vrstama riječ, tikve ili bundeve povezuju tek s Halloweenom, koji posljednjih godina i u nas pušta korijenje. No zahvaljujući sve boljoj ponudi na tržnicama i u trgovinama, tikvama iz porodice Curcubitaceae ponovno se vraća zaslužena uloga i na našim stolovima. I to više nisu samo slasne bučnice od "običnih" ili uljnih tikvi prema receptima naših baka ili pak nezanimljive svijetlozelene i tamnozelene tikvice, koje su nam dostupne cijele godine. Ako koja i posluži kao nacereni rekvizit za noć vještica, srećom pa nam je danas dostupno sve više vrsta, boja, oblika, veličina, okusa (a ima i nejestivih!)... pri čemu je doista nebitno jesu li bundeve, u koje spadaju i dinje i lubenice, voće ili povrće – ili voćno povrće, o čemu se svako malo povede rasprava.
Izvrsne u slanim i slatkim jelima, kao dodatak, desert ili glavno jelo, bundeve su nutritivne bombe, pune vitamina, minerala i vlakana. Energetski su siromašne jer na 100 g sadrže samo 20-ak kalorija te manje količine proteina i masti. Stručnjaci najpopularnijim stolnim sortama smatraju velikoplodne bundeve, od kojih mnoge imaju i neobična imena, od zorke, rosijanke, mramora, slatkiša, zimske slatke ili blagovaonice do osmijeha, hersona, mrvice, medicinske, sto kilograma, titana, pariškog zlata, velikog mjeseca, amazonke, dječjeg gurmana... Od tvrdih sorti na tržištu se mogu naći žir, špageti, pjegica, golosjemena buča, badem, kustovaja naranča..., dok je Livakov favorit, uz butternut, i napuljska tikva (lunga de napoli) koju od ove godine uzgaja.
– Godina je za tikve u nas bila odlična unatoč suši i visokim temperaturama. Za velikih vrućina tikve smo po nekoliko dana zalijevali preko lista, ručnom prskalicom s običnom vodom. Na sreću, noći ljetos nisu bile pretople što je pomoglo da se biljke osvježe i dobiju i prijeko potrebnu rosu, tako da smo zadovoljni i kvalitetom i prinosima od 10 i više tona, računa li se po hektaru, iako su u nas sitnije parcele – kaže naš domaćin.
Proizvodnja tikava u njih je strogo ekološka, a nije podbacila, smije se Livak, i zato što je tikva žilava "kao korov". Berba tako još traje i trajat će sve dok to omogućuju vremenske prilike. Lani su, doznajemo, tikve brali i sredinom studenoga, a turkinju, zbog dozrijevanja i boljeg okusa, na polju ostavljaju i do kraja studenoga ili čak do početka prosinca.
– Ako se tikva na vrijeme i kvalitetno posije, prihrani i dva puta okopa, proizvodnja nije zahtjevna, ali zahtijeva puno ručnog rada. Mi volimo reći da kad se spoje vriježe tikvi da je onda ništa više ne može zaustaviti u razvoju i prinosima jer se "otela" – objašnjava, ističući kako je njegov naglasak ove godine na butternutu. Sjetva tikava obično se obavlja početkom svibnja, a ako je dobra godina, prvi urod bere se, također ručno, sredinom kolovoza. Tikve tad treba dobro oprati i pregledati da nisu oštećene jer tako, uz dobro skladištenje, mogu trajati godinu dana pa i dulje.
– Nemamo vlastite poljoprivredne strojeve za pripremu tla pa koristimo usluge lokalnih OPG-ovaca. Na našim parcelama obvezna je zimska brazda uzorana u jesen koja poboljšava "usvajanje" zimskih padalina (kiše i snijega). Oranjem u jesen zemljište postaje rastresito, a to pomaže razgradnji organskih tvari i omogućava bolje oslobađanje hranjiva. Tanjuranje tla provodi se tri do četiri tjedna prije sjetve, a dva dana prije sjetve tlo se usitnjava frezanjem. Sjetva se obavlja ručno, kopanjem rupa motikom. Potom se u svaku stavi šaka glistenjaka i tri sjemenke tikve, zatrpa i dobro nagazi. Za zaštitu i prihranu tikava ne koristimo nikakva kemijska sredstva – priča Livak. Tikve se prihranjuju i štite od nametnika i bolesti isključivo pripravcima od koprive, ljuske crvenog luka i svježeg kravljeg mlijeka, što potrošači sve više cijene. A raste i svijest o proizvodnji poljoprivrednih proizvoda za vlastite potrebe i za potrebe razmjene, na čemu Livakov OPG radi i u tom smislu održava i besplatne edukacije za zainteresirane.
Razlikujemo bundeve Starog i Novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice (Lagenaria vulgaris) i veliku duguljastu buču glatke kore (Luffa cylindrica) koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada, nedozrela. Mnogo više vrsta bundeva u Europu je doneseno iz Novoga svijeta, točnije iz Meksika, i prvotno su služile samo kao hrana za stoku.
Slasni uštipci od butternuta
Žućkasto-narančasto meso bundeve poput butternuta ili hokaida na cijeni je i zbog beta-karotena koji blokira formiranje slobodnih radikala i tako izravno sprječava oštećenje stanične DNK strukture, djeluje kao jak antioksidans, smanjuje rizik od pojave raka grla, želuca, jednjaka i grlića maternice. Zbog niske kalorijske vrijednosti vrlo je pogodna za dijetalnu prehranu; za pretile osobe, dijabetičare, kao i osobe s oboljenjima želuca i tankog crijeva (zbog lake probavljivosti). Ne treba zaboraviti ni sjemenke – riznicu proteina, magnezija, vlakana i cinka... koje djeluju umirujuće, antistresno, antioksidativno, snižavaju kolesterol i poboljšavaju pamćenje, a sadrže i aminokiselinu triptogan koja sudjeluje u proizvodnji serotonina, odnosno "hormona sreće". Kuhana, pečena, kao pire, u juhi i u rižotu, u varivu, kao pita ili nadjev u palačinkama, savijačama... bundeva uvijek očarava finoćom okusa i bojom. Napravite gušću smjesu za palačinke i u nju krupno naribajte jednu manju butternut bundevu. Običnom žlicom stavljajte pomalo u vruće ulje, pecite par minuta s obje strane i dobili ste slasne uštipke ili fritule od butternuta. Varijacija je bezbroj, od neodoljive kave do kruha, pudinga, lazanja...
