Svijet još izgleda nije shvatio koliko je važan sporazum koji je na vidiku – sporazum između Irana i Zapada. Čini se da su ostali još samo detalji do postizanja dogovora kojim bi Iranci dopustili nadzor svojih nuklearnih pogona u zamjenu za ublažavanje, a onda i ukidanje sankcija.
Sljedeći je krug pregovora koji veliki optimisti vide kao datum za potpisivanje tog povijesnog sporazuma za dva dana. Što se dogodilo da su Zapad i Iran, ili još točnije Amerika i Iran, tako ubrzali pregovore o jednom od najvrućih svjetskih problema?
Prebojili grafite
Washington i Teheran ne razgovaraju od iranske Islamske revolucije 1979. No u posljednja su tri mjeseca razmijenili više poruka i organizirali više susreta nego u proteklih 35 godina neprijateljstva. Glavni pokretač novih odnosa je novi iranski predsjednik Hasan Rohani. Svećenik dobroćudna lica u svilenkastoj garderobi okrenuo je ploču i više od tri desetljeća iranskog stila života koji je građen na mržnji prema Amerikancima u nekoliko je mjeseci pretvorio u sasvim novi gard. Dao je prebojiti sve te silne antiameričke grafite, crteže i parole na teheranskim ulicama. Mladim je Irancima poslao tako jasnu poruku: dosta je raskola između dviju zemalja, idemo graditi budućnost na miru, a Iran ćemo pokušati u tom odnosu postaviti u sasvim ravnopravan položaj s Amerikom. I što je najvažnije – dao je mig iranskoj diplomaciji da hitno započne pregovore.
A pregovori koji su se prije desetak dana dramatično odvijali u Ženevi nisu završili uspjehom, ali ni kolapsom. Izgledalo je sve dobro, mirisalo je na dogovor, a nakon svega mnogi prstom upiru u Francuze koji su bili najtvrđi orah. Među njima je i iranski novinar Muhamed Anusha.
– Zapravo je Izrael izvršio pritisak na Francusku da uništi sporazum koji su odobrile sve ostale strane. Tako je Pariz minirao praktički gotov sporazum koji je trebao riješiti višegodišnji spor. Laurent Fabius, francuski ministar vanjskih poslova, otvoreno je stao na stranu Izraela i arapskih saveznika na čelu sa Saudijskom Arabijom, zauzevši stav koji je ne samo umanjio nade u dogovor, već nametnuo i relativno negativnu atmosferu na pregovorima – ističe Anusha, napominjući kako je pariško “crveno svjetlo” diljem zemlje izazvalo antifrancusku histeriju u koju se uključio, a svojim je istupom i dobrano zakuhao, osobno ajatolah Ali Hamenei.
Vrhovni je vođa poručio da su “posljednjih godina francuski dužnosnici bili otvoreno neprijateljski raspoloženi prema iranskom narodu, što je nerazborito i neumjesno, govori Anusha, uvjeren da je sklopljen pakt između Izraela, Francuske, Saudijske Arabije i Turske koje ne žele približavanje Irana i SAD-a kako Iran ne bi postao vodeća zemlja u regiji.
– Izgleda da dolazi do podjele unutar svjetskih sila. Naime, uspjeh ovoga kruga pregovora blokirala je samo jedna zemlja, Francuske. Francuski pregovarači ističu da nisu uvjereni u “prave namjere” Irana. Međutim, pravi razlog je tome što se Francuska usklađuje s novcem i moći Izraela i Saudijske Arabije. Francuska se nada da će ostvariti veliki profit od prodaje oružja Saudijskoj Arabiji, koja se, poput Izraela, protivi nuklearnom sporazumu s Iranom – zaključio je Anusha.
Tjedan nakon neuspjelih pregovora obilježilo je prepucavanje sa svih strana. Izraelski ministar gospodarstva Naftali Bennett poručio je tako da će, ako za koju godinu u New Yorku eksplodira atomska bomba skrivena u putnoj torbi, za to biti krivi ustupci koje SAD čini Irancima. Obama mu je uzvratio da američki narod ne želi marširati u rat i da će učiniti sve da iransku krizu riješi na miran način. Prepucavanje između Obame i izraelskog ministra gospodarstva uslijedilo je nakon što su izraelski dužnosnici lobirali u američkom Kongresu kako bi se zaustavio svaki mogući dogovor s Iranom.
Vrlo blizu dogovora
Obama nastoji uvjeriti tvrdolinijaše s Capitol Hilla da je dogovor s Iranom nužan te da sada nije vrijeme za uvođenje novih sankcija koje bi mogle izazvati rat, ističući kako bi blokada ili neuspjeh pregovora značili da je vojna opcija jedino rješenje. Državni tajnik SAD-a John Kerry, koji je odigrao najpozitivniju ulogu u Ženevi, uvjeren je da je dogovor s Iranom bliži nego ikada.
– Vrlo smo blizu dogovora. Morate imati na umu da nismo razgovarali 35 godina, ali vjerujte mi – to smo nadoknadili tijekom 30 sati razgovora u Ženevi – naglasio je Kerry.
Optimistični Kerry, koji se nakon početnog nesnalaženja na funkciji državnog tajnika počeo dobro nositi sa svjetskim krizama, razljutio je pak izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji se nije htio rukovati s njim i nije ga pogledao u oči, da bi mu na kraju sastanka ljutito rekao da je dogovor o kojemu se pregovara s Iranom, vječnim neprijateljem Izraela, “vrlo loš dogovor” i otišao bez pozdrava.
No u cijeloj priči postoji još jedna mogućnost – da sporazum ne oteže ni Francuska, da nije ključna uloga ni Izraela ni Saudijske Arabije, već da je sve to igra koju u dogovoru s Amerikom vodi – sam Iran. Ali, ne da bi odustao od dogovora, već da bi naciju pripremio na bolne ustupke.
– Svi su vidjeli kakva je bila reakcija i nezadovoljstvo tvrdolinijaša zbog Rohanijeva odnosa prema SAD-u. Pa možete zamisliti što bi se dogodilo da danas Iranci preko noći saznaju da su više od 30 godina živjeli u zabludi. Ako će biti postignut sporazum, tada SAD više neće biti neprijatelj kako se to prezentiralo sve te godine. Zbog toga vjerujem da Irancima odgovara da pregovori traju što dulje. Evo vidite, iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, koristi svaku priliku da upozori domaće tvrdolinijaše da ne potkopavaju aktualne pregovore o nuklearnom programu koji se vode sa Zapadom jer diplomati imaju tešku misiju i nitko im ne bi smio otežavati posao dok su na zadatku – ističe za Večernji list iranski analitičar Ziyad Al-Itani.
On je pak uvjeren da ajatolah Ali Hamenei igra dvostruku igru – s jedne strane daje snažnu podršku predsjedniku Rohaniju prije novog kruga pregovora, dok s druge strane napominje da “Iran ne smije vjerovati neprijatelju koji se smije”, aludirajući na SAD i zemlje Zapada. Takvom retorikom, može se zaključiti, ajatolah Ali Hamenei priprema tvrdolinijaše na bolne ustupke, naglasio je Ziyad Al-Itani.
Da je Rohani spreman na velike promjene kako u vanjskoj politici tako i u unutarnjoj govori i činjenica da je ovih dana zabranio vjerskoj policiji da uhićuje žene koje nisu prikladno odjevene, smatrajući da odijevanje muškaraca i žena nije stvar zakona. U Iranu to smatraju velikim preokretom i korakom naprijed s obzirom na to da je taj zakon bio na snazi od osnutka Islamske Republike Iran 1979. godine.
