Predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera Bruno Bulić najavio je danas U Rijeci održavanje prosvjednog skupa 1. svibnja u u 10 sati na riječkom Trgu 128. brigade Hrvatske vojske. Bulić je kazao kako je obaveza svakog sindikata upravo na taj radnički, sindikalni dan poslati poruke Vladi o svemu čime su radnici nezadovoljni. Svjestan je, kaže Bulić, da se u Rijeci 1. maj tradicionalno obilježava u Ronjgima, no prosvjedni skup koji će trajati sat vremena u organizaciji SIK-a zajedno s sindikatima udruženim u Hrvatsku udrugu sindikata s ovog područja, prilika je da građani iskažu svoje zahtjeve, stoga poziva i sve ostale sindikate, udruge umirovljenika da se pridruže ovome prosvjednom skupu. Bulić je primjetio kako neki sindikati čekaju da im njihovi “sindikalni vlastodršci” kažu mogu li se ili ne pridružiti prosvjednom skupu u Rijeci.
- Teme našeg prosvjednog skupa bit će problemi koje muče radništvo, ogromna nezaposlenost, potpuno lutanje Vlade oko gospodarskih pitanja, nikakva dugogodišnja strategija razvoja društva, koja uopće ne postoji, loša socijalna politika jer su svi slojevi društva ugroženi, daljnje potpuno raslojavanje na bogate i izuzetno siromašne. Nikada do sada u novijoj povijesti nije bilo potrebnije obilježavati 1. maj nego li sada - kazao je Bulić napominjući kako je očito da hrvatsko radništvo nije shvatilo moć novca, što liberalni kapitalizam donosi i kamo je Hrvatska krenula.
- Napustile su se sve poluge države koje su garantirale nekakvu jednakost u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj i mirovinskoj politici. Svjedoci smo posljednje odluke koju su izglasali oni na vlasti i u opoziciji, povlaštene mirovine, nešto što ne daju svome narodu - kazao je Bulić te dodao kako će 1. maja poručiti kako je takvo stanje neprihvatljivo jer su hrvatske građane svojom dvadesetogodišnjom vlašću doveli do toga da ne znaju za koga uopće glasati na izborima, jer sve je obilježeno kapitalizmom, liberalnim kapitalizmom i daljnjim raslojavanjem društva.
Gdje god dolazi do problema sa poslovanjem predstavnici vlasnika i vlasnici traže izlaz iz te situacije preko leđa radnika.Krivi su radnici?Upravo takvo stanje je rezultat njihove nesposobnosti i neznanja vođenja politike poduzeća.Oni uvijek imaju veći dio kolača, menađerske plaće i nastojati će da to tako i ostane po cijenu obespravljenja i razgolićenja radnika do te mjere kako bi postao rob 21 stoljeća.Radnik je da radi i obavi posao i za njega bude plaćen, ako neradi onda je kriv.Nemože on odgovarati i snositi posljedice neznanja ,neefikasnosti i ne rada onoga koji je zadužen da mu osigura posao, stvori uvjete za rad i da plati taj rad radniku kako bi isti od njega mogao pristojno živjeti.Sindikat je ostao jedina nada zaštite od ne izrabljivanja radnika,dok pojedinci šire svoja carstva.Dali su oči radnika i opravdano uprte u sindikate koji bi danas više nego ikada trebali biti jedinstveni i opravdati taj uprti pogled malog podplaćenog čovjeka?Dali su dorasli toj situaciji,prije nego se sve pretvori u sveopći bunt nezadovolnog naroda a onda znamo kamo to vodi.Onaj koji puni sve te jasle,koje se nekontrolirano prazne,prenizak je da i sam iz njih više zahvati,ostaje mu mogućnost da ih ostavi praznima jer njega ne mogu zadovoliti mrvice.SINDIKATI GDJE STE?