Najteže je oko Božića i Uskrsa. A između ta dva blagdana obljetnica je stradavanja, tu su rođendani, neki važni datumi... Zapravo, teško je svaki dan. Zna to dobro Spomenka Štukar, koja je udovica ostala u 32. godini života, kada je njezin Marijan prvog dana vojno-redarstvene akcije Bljesak poginuo u Novoj Gradiški:
– U petak je došao doma sa straže u Voćinu, a sutradan izjutra već je morao u vojarnu u Virovitici. Znala sam samo da se nekamo ide – kaže Spomenka Štukar.
Dva dana nakon suprugove pogibije saznala je da je mrtav:
– Nastradao je u ponedjeljak, a u utorak su mjestom već kružile priče. Marijan mi je znao govoriti da nikoga ne slušam i da će, ak\' nekaj bu, netko doći iz vojarne i reći. I došli su, u srijedu. Nakon nekoliko dana su ih doveli. Iz 81. bojne poginula su njih petorica. Ne ponovilo se nikada nikome više – sjeća se Spomenka Štukar dok razgovaramo u Lozanu, u kući koju je tijekom osam godina braka podizala sa suprugom.
Preko noći ostala sama
– Što ti je život, preko noći ostaneš sam. Kći Jelena imala je osam, sin Kristijan pet godina kad je Marijan poginuo. Sin me znao pitati jesam li ja sad njima i mama i tata. Odgovarala sam da jesam, da moram biti. Marijan živi kroz našu djecu – kaže udovica.
Marijanu Štukaru na prvom je mjestu u životu bila obitelj. Do rata je radio u Gaju u Pitomači, a kod kuće su se Štukarovi bavili poljoprivredom. Kada se počelo \"kuhati\", uzeo je pušku u ruke i krenuo na seoske straže.
– Bio je zapovjednik desetine u 81. gardijskoj bojni i Bljesak mu je bio prva prava akcija – kaže Spomenka Štukar čiji je brat Darko Gjukić sve vrijeme rata bio u Hrvatskoj vojsci. Sad se Spomenka jako brine što se na ratištu razbolio pa mu je sada jako teško.
>>Specijalac iz Lučkog: Tko će u rat ako mi nećemo
