Nevjenčana supruga, djeca, braća i drugi članovi obitelji N.S.-a koji se 2015. u dobi od 23 godine objesio u ćeliji u Kaznionici Glina, gdje je izdržavao kaznu zatvora, tražili su sudskim putem da im Republika Hrvatska isplati preko milijun kuna za naknadu štete. No, Općinski sud u Čakovcu sve je te zahtjeve - odbio.
Tužitelji navode da je N.S. preminuo na odjelu sigurnosnih i stegovnih mjera u koji je smješten dan prije smrti radi pojačanog nadzora u posebno osiguranoj prostoriji bez opasnih stvari, tzv. gumenjari. Obitelj tvrdi da je N.S. imao problema sa suicidalnim namjerama i samoozljeđivanjem te da je prilikom izdržavanja kazne zatvora već pokušao počiniti suicid, pa smatraju da su nezakonitim radom tijela Kaznionice, prije svega policajaca, liječnika i stručnog suradnika, počinjene povreda Zakona o sustavu državne uprave. U tužbi, uz ostalo, navode da su dežurna liječnica i stručni suradnik zaključili da N.S., koji je u zatvor stigao u ožujku 2013., nema suicidalnih misli, u što ne vjeruju jer je prijetio samoozljeđivanjem, pa su mu policajci oduzeli dva žileta, smjestili ga gumenjaru i vezali. Trebao je, smatraju čkanovi obitelji, biti prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu. Nije im jasno zašto je u ćeliji bila plahta.
U odgovoru na tužbu država se brani da je N.S. u svojoj ćeliji istrgnuo plastičnu utičnicu iz zida kupaonice i na žicama pod naponom koje su virile iz zida pokušao zagrijati vodu u šalici, čime je izazvao kratki spoj i iskakanje električne sklopke u uredu odjelnog policajca. Nakon toga odbio je zapovijed da se premjesti u drugu ćeliju kako bi se popravile električne instalacije. Zaprijetio je samoozljeđivanjem, pa je pregledan i kod njega su pronađena dva žileta. Dežurna liječnica zakljulila je da je zatvorenik sposoban za zadržavanje u gumnjari. Vezan je lisicama kako se ne bi ozljedio i uništavao inventara. Naokon razgovora sa stručnim suradnikom i voditeljom Odsjeka unutarnjeg osiguranja ujutro su mu skinuli lisice, a potom je premješten u drugu sobu, odvojen od ostalih zatvorenika. Redovito je, tvrdi obrana, obilažen i nadziran, a svojim ponašanjem, ophođenjem ili bilo kojom sugestijom nije iskazivao suicidalne porive. Na dan smrti odjelni policajac dao mu je dvije cigarete.
Prema dijagnostičkim podacima i socijalnoj anketi, nije evidentiran pokušaj suicida ni kod njega, a ni kod članova obitelji. Bio je u intenzivnom terapijskom tretmanu, preporučena mu je u nekoliko navrata i hospitalizacija koju je odbio, a indikacije za prisilnu hospitalizaciju u tim trenucima nije bilo. Međunarodnim propisima i konvencijama, postupak prisilnog liječenja određen kao krajnja mjera i strogo je propisan način provođenja jer se njime narušavaju ostala ljudska prava. Prisilni smještaj može koristiti samo kao krajnje sredstvo i kada je njihova primjena jedina raspoloživa mjera za sprečavanje neposrednog i neizbježnog nanošenja štete pacijentu ili drugima. Posljednji psihijatrijski pregled N.S. imao je 23. prosinca 2014. Nakon samoubojstva obavljen je nadzor od strane Ministarstva pravosuđa i Službe kriminalističke policije PU sisačko-moslavačke, no nisu utvrđeni propusti službenika u obavljanju službe. U odgovoru na tužbu navodi se da se drugotužiteljica, bivša izvanbračna supruga N.S.-a, u ljeto 2014. ponovno preudala, a u zatvoru ga je posjetila samo par puta tijekom 2013.
– Dakle, posljednjih godinu dana prije smrti nije ga uopće posjećivala, pa je zahtjev za naknadu štete posve neosnovan – smatra država. Kad se u listopadu 2014. N.S. sam izrezao žiletom po podlaktici, odjelnom policajcu je kao razlog samoozljeđivanja naveo to što ga je izvanbračna supruga ostavila i što nema kontakt s djetetom. U vremenu koje je prethodilo samoubojstvu, N.S. Je bio izložen nezahvalnoj obiteljskoj situaciji, bio je napušten i odbačen od roditelja i izvanbračne supruge.
– Oni su ga ostavili samog, bez ikakve podrške, bez materijalne pomoći i bez ikakvog emocionalnog kontakta, a kao kruna svega, potpuno mu je uskraćen kontakt s kćerkicom – navodi se u presudi. Tako nešto nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, a pogotovo ne osobu koja, poput N.S.-a, nosi ozbiljni problem u strukturi i dinamici ličnosti. Koliko god iskustvo boravka u gumenjari bilo neugodno, ono nije isprovociralo suicid narednog dana, takva tvrdnja naprosto nije životna – smatra sud koji je utvrdio da tragična smrt nije posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada službenika Kaznionice u Glini, pa ni Republika Hrvatska nema obvezu nadoknađivati štetu. Obitelj mora platiti čak 160.000 kuna troškova sudskog postupka.
Do sina/muža im nije bilo previše stalo, no pokazuju određene vještine za priskrbit lovu.