Određuje li mjesto rođenja ili življenja nečije intelektualne,
menadžerske ili druge sposobnosti? Svaki normalan čovjek zgrozit će se
na ovako postavljeno pitanje jer ono spada u domenu rasizma, ali kada
bi morao odgovoriti na njega svatko bi bez iznimke dao negativan
odgovor.
Zašto, pitam to? Iz jednostavnog razloga zato što posljednjih tjedana
od imenovana Hercegovca Miljenka Puljića za ravnatelja Zagrebačke
filharmonije iz suprotnog tabora, ne samo da dolaze takvi upiti nego i
tvrdnje. Miljenko je, po njima, "prosječan glazbenik, još prosječniji
menadžer koji se proslavio kao izvršni producent Dana Matice hrvatske
zato što ima bogatog sponzora" i na kraju, kako reče njegov prethodnik
Berislav Šipuš, "on je obavljao posao producenta jednog regionalnog
festivala". Ako je suditi o Puljiću, po riječima njegova prethodnika,
prevedeno na pučki jezik, znali su da je on provincijalac koji dolazi
iz zatucane sredine u kojoj su svi s kulturnim događanjem na "vi".
Miljenko Puljić samo je primjer na kakav se način s njim i njemu
sličnima iz "provincije" obračunavaju oni kojima ti "provincijalci" u
velegradu stanu na put. Imali smo takvih primjera podosta u kulturnom,
javnom, političkom i gospodarskom životu u Hrvatskoj, a bit će ih još
dosta jer je sa sposobnosti i okretnosti "kamenjara" to je jedini način
njihova obračuna. Prokušana formula koja je do sada davala rezultate,
jer - najlakše je nekoga oblatiti i proglasiti ovakvim ili onakvim i
stvoriti predrasudu o njemu.
Nikoga nije briga što je taj Puljić u sredini, kao što je Mostar,
napravio spektakularan festival, na koji dolaze najbolja svjetska imena
iz glazbe. Nikoga ne zanima to što je on od te manifestacije napravio
događaj kojim se ponose kulturni krugovi cijele Bosne i Hercegovine.
Nikoga ne zanima to što o njemu kaže dirigent svjetskoga glasa Miroslav
Šutej, ni to da je bez ičije pomoći u Mostar uspio dovesti Ivu
Pogorelića.
Sve to onima koji pričaju o "hercegovačkom lobiju" nije bitno, jer su
to argumenti protiv kojih se ne mogu boriti sa svojim argumentima, nego
s podvalama o njegovom provincijalnom mentalitetu.
Naš narod ima običaj reći - nije bitno što ti govore, nego tko ti
nešto govori. Zato, najbolji lijek za sve to su Šutejeve riječi:
"Neobično mi je smiješna haranga koju posljednjih mjesec dana vode i
glazbeni i medijski krugovi protiv Miljenka Puljića.
JASNO I GLASNO
