Kako vrijeme odmiče, a mjere zaštite pučanstva od koronavirusa se prolongiraju i intenziviraju, bez obzira na to što je nakon izbora splasnuo medijski i politički pritisak na Stožer civilne zaštite i njegove odluke, sve više raste interes za ocjenu ustavnosti pravnog okvira u kojem se ograničavaju prava i slobode građana. Naročito je tomu pridonio predsjednik države Zoran Milanović kad je iskoristio primopredaju potpisa mandatara nove Vlade kako bi opet zazvao primjenu članka 17. Ustava prema kojem se u vrijeme “velikih prirodnih nepogoda” mogu ograničavati pojedine slobode i prava, ali ako tako odluči dvotrećinska većina u Hrvatskom saboru. Dan poslije na N1 televiziji Stožer civilne zaštite RH nazvao je “paraustavnim tijelom” rekavši: “Nije normalno da grupa ljudi koja nije birana od naroda određuje koliko ljudi smije biti na svadbi”. Inače u toj grupi ljudi na čelu s potpredsjednikom Vlade Davorom Božinovićem ukupno je 28 predstavnika gotovo svih ministarstava te drugih institucija.
Sve i da je posve u pravu, nije normalno da predsjednik države zastupa takav anarhičan pristup. Predsjednik države među posljednjima je koji si može dopustiti takvo podrivanje autoriteta jednoga od brojnih državnih tijela kojima je zakonom dano u ovlast da nam ograničavaju prava iako ih narod nije birao. To više što Stožer civilne zaštite djeluje u tako osjetljivim okolnostima kad o poštovanju njegovih brojnih odluka, čak i ako neke jesu sporne, pa i da su proceduralno sve sporne, bitno ovise zdravlje i životi mnogih ljudi. Stoga, bez obzira na ustavnopravni status Stožera, njegove se odluke moraju poštovati sve dok, zna se tko je ovlašten za to, ne kaže drukčije. Predsjednik države nema tu ovlast, osobito ne nakon što je potpisao izmjene i dopune Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, koje su izglasane većinom od 80 glasova saborskih zastupnika, a u kojima je propisano kako nakon proglašenja epidemije, odnosno pandemije sigurnosne mjere “može odlukom narediti, u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, i Stožer civilne zaštite RH. Odluke Stožera donose se pod neposrednim nadzorom Vlade RH”. Dakle, sve dok Ustavni sud ne ocijeni takav pristup neustavnim, osobito predsjednik države ima ustavnu obvezu brinuti se i za “usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti”.
Svoj stav mogao je izraziti i suptilnije od slona u staklarnici. Njegove riječi o “paraustavnom” tijelu nisu usklađene ni s njegovim postupcima – potpisom zakona. Čak i ako imamo razumijevanja što, pretpostavljam, poučeni iskustvom bivšeg predsjednika Ive Josipovića, nije i sam zahtijevao ocjenu ustavnosti, ili ako zanemarimo i to što je epidemiju koronavirusa usporedio s karijesom pa za tu “veliku prirodnu nepogodu” tražio izvanredni ustavni tretman.
Uravnoteženiji i oprezniji pristup predsjednika države zahtijevala je i činjenica što su i ustavnopravni stručnjaci izrazito podijeljeni u tom pitanju. U globalno izvanrednim okolnostima u kojima bujaju napetosti zbog sve osjetnijih posljedica širenja zaraze, uključujući posljedice preventivnih mjera, rizično je jašiti na valovima bilo koje skupine zagovornika jer u okolnostima masovne histerije svaki takav isključiv istup državnog autoriteta može dovesti i do neželjenih posljedica.
I suci podijeljeni
Tako trenutačno na društvenim mrežama roditelji koji podržavaju očeve koji prosvjeduju ispred Dječje bolnice u Klaićevoj zbog ograničenja pristupa djeci na bolničkom liječenju na svega 15 minuta, nerijetko koriste argumente osobito protiv ministra Vilija Beroša i “ekspertne skupine” koji su varijacija biti istupa predsjednika Milanovića, uz primjenu logike, “ako je predsjednik bezobziran, zašto bismo mi bili drukčiji”. Premda, očito je da donositeljima odluke u tim slučajevima nije lako, to više što je nepodnošljivija lakoća s kojom se iznose jednostrani stavovi s nerijetko neprimjerenom argumentacijom, sa zajedničkim nazivnikom – otkud pravo skupini “bešćutnih eksperata” da ograničavaju prava roditelja i djece. Pretpostaviti je da će se takva atmosfera pojačati i s početkom školske godine, što daje naslutiti i Facebook inicijativa roditelja “Sigurnost prije svega – mogućnost odabira konvencionalne ili online nastave u školama”. Svako malo najavljuju se nove i strože mjere, tako da, što virus bilježi više ekspanzionističkih uspjeha, nameće se potreba da Ustavni sud što prije razriješi ustavnopravne dvojbe vezane za Stožer i mjere.
Kako nam je u povodu pisanja ove analize potvrdio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, na predmetima se intenzivno radi i sve dane ljetnog odmora tako da je u planu da će Ustavni sud s prvim odlukama izići u rujnu.
VIDEO Večernjakovi analitičari: "Milanović je promijenio sve, ali ovime je prešao granicu."
– Najprije ćemo ocijeniti ustavnost Zakona o sustavu civilne zaštite i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kojima su Stožeru dane ovlasti ograničavanja temeljnih prava, riješiti pitanje primjene članka 16. i 17. Ustava, a nakon toga odlučit ćemo o ustavnosti i zakonitosti pojedinih odluka stožera. Prema posljednjim podacima koje sam dobio, imamo osam prijedloga za ocjenu ustavnosti zakona i 29 prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluka Stožera – rekao nam je predsjednik Ustavnog suda Šeparović. Na upit o posebnim stručnim mišljenjima, odgovorio nam je kako nisu tražena jer imaju objavljena mišljenja ustavnih stručnjaka – Branka Smerdela, Jasne Omejec, Sanje Barić, Đorđa Gardaševića, Mate Palića i Zvonimira Lauca.
Ustavnopravne polemike inicirao je krajem ožujka ustavni sudac Andrej Abramović svojim člankom objavljenim na iusinfo.hr: “Ustavnost u doba virusa”, a u kojem konstatira “gdje ćeš naći izvanrednijeg stanja od globalne pandemije” i argumentom a contrario “bismo li uopće smjeli zatvoriti granice prema zemljama EU, kojem i sami pripadamo, da se ne nalazimo u izvanrednom stanju”. Umjesto da je, sukladno njegovu stavu, Vlada proglasila stanje prirodne nepogode ili katastrofe, ona je izmijenila Zakon o sustavu civilne zaštite tako što je uvela “hibridno” stanje nepredvidivog događaja ili stanja koje ugrožava “život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu”, ovlašćujući Stožer na donošenje odluka i uputa koje provode lokalni stožeri. Abramović smatra kako je Vlada tako postupila ne bi li izbjegla primjenu članka 17. Ustava, s tim da i sam ističe kako zahtjev dvotrećinske većine za njegovu aktivaciju “nije drag ni jednoj vladajućoj većini – osim ako je sama po sebi dvotrećinska”.
Prof. Smerdel je inzistiranje oporbe na dvotrećinskoj većini za svaku nužnu odluku okarakterizirao kao “neviđeno drzak spin ili nerazumijevanje” za što “nema nikakve ustavne osnove, a potpuno bi paraliziralo vlasti nadležne za brze reakcije, ili pak vodio neredima”. I Mato Palić je već na prvi istup predsjednika Milanovića ustvrdio kako nije u pravu jer se slobode i prava zakonom mogu ograničiti i temeljem članka 16. Ustava kako bi se “zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje”. Bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec u svom je stručnom osvrtu objavljenom u Večernjem listu ustvrdila da se na izvanredno stanje ne treba ni pomisliti, a kamoli ga zazivati jer se članak 16. može primijeniti kao u nizu slučajeva do sada koji su prošli test ustavnosti. Pa i sporni Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti 30. siječnja 2014. u predmetu U-I-5418/2008.
Doneseno više od 120 odluka
Dakle, posljednji istup predsjednika Milanovića na krajnje pojednostavnjeni način politički ujedinjuje dio stručnih stavova, osobito profesorice Barić, koja je u Facebook polemici s profesorom Smerdelom rezolutno napisala: “Moje je mišljenje da je ovo par excellence izvanredno stanje i da je svako suprotno tumačenje iznimno dugoročno opasno za ljudska prava i temeljne slobode u RH.” Stožer civilne zaštite od imenovanja 20. veljače donio je više od 120 odluka (desetke i o ublažavanju i ukidanju mjera), objavljenih u Narodnim novinama, i da su uočene pojave veće neustavnosti i nezakonitosti, dosad bi o tomu temeljem članka 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu izvijestio Hrvatski sabor, to više što su Smerdel, a i prof. dr. sc. Frane Staničić, kao i ustavni suci Abramović i Goran Selanec, inzistirali na ustavnopravnoj “prevenciji” umjesto post festum odlučivanja. U jednom se trenutku i predsjednik Šeparović uključio u polemiku na Smerdelovu Facebook profilu napomenuvši kako Ustavni sud reagira “u pravilu tek kad uoči sustavnu pojavu s obilježjima ozbiljnog strukturnog poremećaja, odnosno disfunkcije u pravnom poretku”. Ustavni se sud inače ogradio od privatnih stavova suca Abramovića na koje on ima pravo te ih je zastupao i u internoj raspravi na Ustavnom sudu, ali “velika većina sutkinja i sudaca” nije ga podržala.
Doduše, neke kritike suca Abramovića, kao i sugestije prof. Omejec, rezultirale su izmjenom i dopunom odredbi u travnju kako bi sve odluke Stožera bile zakonski jasno pokrivene. Ustavni sud će provesti test nužnosti i razmjernosti, odnosno ocjenu argumentacije za svako od spornih ograničenja sloboda i prava građana vodeći računa o svim okolnostima. To što su neke mjere bile ograničenog trajanja i što je riječ o izvanrednoj ugrozi globalnih razmjera s puno nepoznanica, bit će olakšavajuća okolnost za donositelje mjera i zakonodavca. I iz uvodne argumentacije prijedloga izmjena zakona u travnju razvidno je kako su predlagatelji o tomu vodili računa obrazlažući kako se RH zbog pandemije i epidemije COVID-19 “prvi put susreće s novom pravnom situacijom” koja traži odgovarajući zakonodavni model upravljanja krizom, primjereno težini i urgentnosti potrebe za reakcijom na brze i nepredvidive promjene u širenju koronavirusa, ali i vodeći računa da to traje “samo dok to okolnosti zahtijevaju”.
Ustavni će sud za svaku od spornih mjera ocjenjivati je li se isto moglo postići nekom drugom blažom mjerom i je li zahvat u prava građana bio pretjeran s obzirom na cilj koji se želio postići. Čak i ako ocijene da za određenu mjeru nije bilo opravdanja (možda, recimo, o zabrani rada nedjeljom), ustavni suci vodit će računa o posljedicama, ali i o trajanju mjere, kao i o razmjernosti pogrešnosti mjere u kontekstu znanstveno, odnosno epidemiološki dostupnih saznanja o koronavirusu u danom trenutku. Ali, i proizlazi li iz okolnosti isključivo politički motiv za neku mjeru umjesto zaštite zdravlja i života građana. U svakom slučaju, već sada je očita pretjerana reakcija predsjednika Milanovića. Naš Ustav, među ostalim, propisuje da je “svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša”. Dakako, pri tomu je jedno namjerno kršenje sloboda i prava građana, iz nekih sebičnih političkih i drugih interesa, a drugo su nenamjerne pogreške koje su se u najboljoj namjeri mogle dogoditi.
Taj sud je ruglo Hrvatske!!