Više ljudi godišnje pogine od uboda ose nego od morskog psa, veće su šanse da vas dva puta za redom udari grom, a i još jedna poražavajuća statistika je na našoj strani. Godišnje zbog morskih pasa u prosjeku strada osmero ljudi, a ljudi, prema podacima Shark Research Instituta ubiju 100 milijuna morskih pasa. No ništa od toga ne pomaže ako se bojite da ćete u vodi dok plivate, blizu sebe ugledati peraju. Selakofibija je paničan strah od morskih pasa. Naravno, kultne Spielbergove Ralje nisu pomogle.
Godinama poslije filmskog fenomena iz 1975., zbog kojeg su mnogi vrištali tijekom projekcije u kinu, a još je više njih tog ljeta u strahu od ogromne bijele morske psine izbjegavalo ulazak u more, Steven Spielberg osjetio je potrebu ispričati se. Jer osim panike, nepredviđeni učinak filma bio je da su ljudi počeli više ubijati morske pse. Bilo mu je žao što je inspirirao "pomamu ludih sportskih ribolovaca".
Ljudski ostaci u utrobi
No što je s raljama u Jadranu? Naše more sigurno je za kupanje, ali to ne znači da kroz povijest nisu zabilježeni incidenti. SRI vodi statistiku svih zabilježenih napada morskih pasa u svijetu u zadnjih nešto više od 150 godina. U ogromnoj tablici, Hrvatska je spomenuta 34 puta, a prvi susret koji je zabilježen u njihovoj evidenciji dogodio se u Rijeci u kolovozu 1872. O njemu nema previše podataka, osim da nitko nije ozlijeđen. Dvije godine poslije, kod Paga je morski pas oštetio brod, no članovima posade također nije bilo ništa. Navode i datum 23. listopad 1888. kada su pet metara dugoj ženki morskog psa pronašli ljudske ostatke. Kod Opatije poginuo je muškarac 1900., a 1907. godine, prema njihovim statistikama, dogodilo se nekoliko napada sa smrtnim ishodom. U srpnju je poginula žena kod Hvara. Mjesec poslije, kod Krka, prema podacima Shark Research Instituta, stradao je izvjesni Josef Slivovic. Isti dan, 12. kolovoza, također kod Krka poginula je, kako piše SRI, školska učiteljica, a 11. rujna stradala je još jedna žena kod Hvara.
Institut navodi još nekoliko smrtnih ishoda u Jadranu tijekom desetljeća, no za neke od njih napominju kako nema dovoljno podataka što se zaista dogodilo. Večernji list pak u tekstu od 8. rujna 1996. navodi svoju kroniku takvih napada. Kao prva žrtva spominje se Slovenka koja se 1938. kupala blizu Kraljevice. Sljedeća žrtva bila je Zagrepčanka koja je stradala 1946.
Pouzdao se zna da je zadnja zabilježena žrtva Rolf Schneider. Plivao je u Lokvi Rogoznica kod Omiša 10. kolovoza 1974. kad ga je za nogu uhvatila velika bijela psina. Talijan koji se našao blizu napao je psa pokušavajući ga otjerati. Nesretnog Nijemca uspio je izvući na plažu. No Schneider je ostao bez dijela noge i umro od krvarenja.
U nozi mu našli dva zuba
Slučaja Damjana Peseka, tada 43-godišnjaka mnogi se još sjećaju. Slovenski ronilac 6. listopada u uvali Smokova, istočno od Stončice, na ulazu u višku valu, s prijateljima je ronio na 10-ak metara od obale.
"Damjan je bio u moru na istom mjestu već najmanje sat i pol, ali nismo primijetili ništa neobično. Odjednom je počeo vikati 'Bijeli morski pas, bijeli morski pas!', a potom je stravično zajaukao i viknuo 'Ugrizao me!'. Mi smo mu odmah dobacili čamac, u koji se nekako uspio sam popeti", ispričao je tada za Slobodnu Dalmaciju Bogdan Meško, prijatelj napadnutog muškarca. Dodao je kako je čamac uskoro bio prepun krvi.
"Odmah smo mu podigli nogu za nekih 30-ak centimetara, ne bismo li ublažili krvarenje", dodao je Meško. Za to vrijeme morski pas je dvaput okružio oko plovila. Slovenca su potom hitno prebacili u ambulantu u Visu, ali je istog dana helikopterom prebačen u KBC Split. Napad je bio tako strašan da je muškarcu stopalo visilo samo na jednoj arteriji.
Kako je Slobodna tada pisala, Slovenac je oko pasa imao privezanog gofa teškog oko pet kilograma što ga je pretvorilo u mamac. Kako su tada pisali mediji, u tkivu su mu našli dva zuba morskog psa. Analiza je potvrdila da su pripadala velikoj bijeloj psini.
"Još nekoliko trenutaka gledao je prema meni"
Pesek se i sam prisjetio dramatičnih trenutaka. Ispričao se kako se sve odigralo u trenutku. "Plivao sam prema brodu koji je od mene bio udaljen 50-ak metara, kada sam osjetio strahoviti udarac. Bol uopće nisam osjetio, nego udarac, kao da me brod udario. U tom sam se trenutku okrenuo i vidio sam škrge morskog psa, za koje sam ga uhvatio te sam ga pokušao ubosti harpunom. Bilo je puno krvi i pokušao sam isplivati iz te krvi da bih ga što bolje vidio", rekao je za Slobodnu.
"U jednom trenutku je psina ponovno krenula na mene, ali ja sam pušku s harpunom uperio u nju i tada se okrenula i počela kružno kretati. U tom trenu sam viknuo da me ugrizla bijela psina i tada su mi prijatelji s malim čamcem skočili u more i krenuli put mene. Još nekoliko trenutaka je pas gledao prema meni, kružno se krećući, nakon čega se udaljio, vjerojatno se prepavši zvuka motora s brodice. Cijeli ti život tada u trenu prođe pred očima", dodao je, ni sam ne vjerujući da ga je pas dohvatio na Visu, a ne u Brazilu ili Filipinima gdje je također ronio, a gdje ima puno više ovih grabežljivaca.
Slovenac je napad preživio, ali je ostao doživotni invalid.
VEZANI ČLANCI:
Ima li onda razloga za strah? Alen Soldo, profesor s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu kaže kako u Jadranu povremeno zalazi ili stalno živi 33 vrste morskih pasa. "Vrlo mali broj ljudi će imati sreću da uopće vidi nekog morskog psa uživo, posebice neku od većih vrsta. S obzirom na to da se mnogi boje morskih pasa i to posve bezrazložno jer jedino mjesto gdje su ga mogli vidjeti je bila televizija ili recimo neki akvarij, često volim kazati da je mogućnost viđenja nekog većeg morskog psa u Jadranu ravna dobitku na lutriji", rekao je prije nekoliko mjeseci za Večernji list.
Ugrizao ga morski pas na suhom
Bilo je i bizarnih anegdota s morskim psima na Jadranu. "Ugrizao ga morski pas na suhom", stoji na otpusnom pismu iz bolnice u kojem je sportski ribolovac završio jer je ugize zadobio na brodu. On i prijatelj, kako je pisao Večernji list 12. ožujka 2006., lovili su morske pse na otvorenom moru nedaleko svjetionika Blitvenica. Sve pse koje su ulovili vraćali bi u more, no jedan se zapetljao u najlon. Izvukli su ga na palubu da ga odmotaju i bace natrag u more. Malo zatim jedan je osjetio strašnu bol u nozi. Dok je krv šikljala, jurili su prema kopnu, do bolnice. Ribolovca je najviše boljelo kad su mu iz noge vadili oštre zube.
40 godina ronim . Vidio morskih pasa ? Ništa! 0 ! (Ne želim reći kako ih nema.)