Tko su lobisti, gdje je granica između lobiranja i PR-a? Tko se sve može upisati u Registar lobista? Neka su to od pitanja kojima su se bavili autori Zakona o lobiranju, koji stupa na snagu početkom listopada. To je prvi put da Hrvatska ima takav zakon, koji podrazumijeva i upis u Registar lobista. Važno je istaknuti da se lobiranjem ne smatra demokratsko pravo pojedinca da izrazi svoje mišljenje dužnosnicima ili institucijama putem javnog savjetovanja, referenduma, peticija ili građanskih inicijativa, kao ni aktivnosti političkih stranaka, dakako uz iznimku organizacija koje su osnovale ili su s njima povezane.
– Ovo je dugoočekivani zakon o kojem se počelo govoriti davne 2005. godine, kada je Hrvatska otvorila pregovore s Europskom unijom. Već tada je Bruxelles imao svoj Europski registar transparentnosti. Intencija zakonodavca je da se lobistička djelatnost svede u regulirani prostor, da lobistički proces bude transparentniji te da se demistificira kontakt između lobista i lobiranih osoba, popularno rečeno političara, ali zakonski rečeno, to su državni dužnosnici, posebni savjetnici i rukovodeći službenici. Lobirane osobe moraju znati da od 1. listopada postaju lobirane osobe te da su dužne provjeriti u javnom Registru lobista je li osoba koja je zatražila sastanak ujedno i registrirana kao lobist. Ako nije, lobirana osoba dužna je odbiti komunikaciju i odmah prijaviti takav pokušaj Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Ovo je nova situacija i potpuno drukčiji odnos nego do sada – objašnjava za Večernji list Natko Vlahović, certificirani i međunarodno priznati lobist. Govoreći o razlici između lobiranja i PR-a, Vlahović kaže da PR spada u sferu neizravnog lobiranja, odnosno indirektnog utjecanja.
POVEZANI ČLANCI:
– PR je proces koji se odnosi na medijski plasman informacija i teza te isto ima lobistički cilj, a to je uvjeravanje javnosti, posredno i donositelja odluka. Jasno je da je u pozadini mnogih medijskih objava lobistički interes. Zakon o lobiranju je "lex specialis", koji se tiče vrlo određene komunikacije između javnog i privatnog sektora koja je kod nas stigmatizirana, iako nove smjernice OECD-a iz svibnja preporučuju da se i lobiranje i medijsko utjecanje zajednički reguliraju u okviru istog propisa – ističe. Lobiranje je u Hrvatskoj vrlo rašireno, no profesionalno lobiranje kao industrija je, smatra, tek u povojima.
– Registar lobista pokazat će koliko doista ima profesionalnih lobista. Moja procjena je da bi se u Registru trebalo kroz godinu dana upisati između 200 i 300 subjekata, što fizičkih što pravnih osoba – napominje. Predviđene su i sankcije, poput zabrane lobiranja na određeno vrijeme, što za nekoga može značiti "ključ u bravu". – Pokretanje postupka pred Povjerenstvom za izlistanu kompaniju s visokom regulacijom internih procesa može značiti otkaz za direktora koji se doveo u takvu situaciju, veliku reputacijsku štetu i pad vrijednosti tvrtke. Pravna osoba može biti kažnjena novčanom sankcijom i do 20.000 eura ako lobira, a nije upisana u registar. Zakonom o lobiranju Hrvatska ulazi u red država koje imaju obveznu registraciju lobista – ističe N. Vlahović.
>> FOTO Noktima se drže za ljeto! Pogledajte današnje prizore s hrvatskih plaža
•
