Većina hrvatskih radnika, kome god je to poslodavac mogao omogućiti, u ovim trenucima radi od kuće, na daljinu. Na terenu su tek oni čije je fizičko prisustvo na radnom mjestu neophodno: liječnici i ostalo medicinsko osoblje, vatrogasci, policajci, trgovci,… Da, i dostavljači i dostavljačice, osobe koje inače neprimjetno klize gradskim ulicama, većinom na biciklima, ali ovih ih je dana dosta i u automobilima.
Naš sugovornik, 37-godišnjak (podaci poznati redakciji) čija se obitelj kod kuće nastoji zaštititi od koronavirusa, svakodnevno riskira da isti virus negdje pokupi jer izlazi na gradske ulice, oboružan maskom, rukavicama i – dostavljačkom torbom. Nije jedini, kaže, dostavljača je sad na ulicama puno, a podjednako je puno i novih iskustava i situacija s kojima se svakodnevno susreću. Uče se novim načinima poslovanja zajedno, i dostavljači i njihovi klijenti.
U danu kad je Zagreb pogodio razoran potres dostave su u jutarnjim satima obustavljene, no već poslije podne dostavljači su radili punom parom. Iako, po malo drukčijim 'pravilima'.
- Trebao sam dostaviti pljeskavice na 14, kat. Nazvao sam mušteriju i rekao da sam ispred zgrade, a on meni kaže da je on na 14. katu. Ma, kažem mu, nakon ovoga jutros nema šanse da uđem u lift i odvezem se gore. Srećom, čovjek je bio normalan, samo se nasmijao i spustio u prizemlje zgrade – priča naš sugovornik.
U gomili ljudi koji se ovih dana još više nego dosad oslanjaju na dostavljačke službe nađe se, naravno, i onih s manje razumijevanja za ljude koji umjesto njih stoje u redovima u trgovinama i preuzimaju hranu u restoranima i pizzerijama. Jedna je mušterija tako na popis za kupovinu u trgovini naslagala 20-ak artikala, od brašna, ulja i riže do šampona i sapuna. Po dolasku u traženu veću trgovinu dostavljač se suočio s gomilom od oko 150 ljudi koji su također pokušavali obaviti kupovinu. Obratio se korisničkoj podršci, koja ga je uputila u manju trgovinu u kojoj u tom trenutku nije bilo nikoga. No, klijentica je otkazala čitavu narudžbu, uvrijeđena jer dostavljač nije htio čekati u redu s još 150 ljudi baš u onoj trgovini u kojoj je ona zamislila da se kupovina obavi.
- Što onda nije sama išla i čekala… - rezignirano će naš sugovornik.
Drugi je korisnik naručio 12 pakiranja mineralne vode sa po šest boca od litru i pol u svakom pakiranju. Dostavljač je odbio izvršiti tu narudžbu jer bi mu za to trebalo više od bicikla, pa čak i više od osobnog automobila. U normalnim okolnostima, činjenica da je primoran odbiti narudžbu bi ga uzrujala, jer bi zbog toga dobio slabiju ocjenu kod svojeg poslodavca, a to bi rezultiralo lošijim i malobrojnijim smjenama koje bi mu bile ponuđene za rad. No, sada na to ne treba obraćati pažnju jer potražnja za dostavom je ogromna. Da ima snage, mogao bi raditi od jutra do mraka. Od izbijanja epidemije koronavirusa, osim hrane, dostavljao je i pakete noževa, tegle za cvijeće, cigarete, alkohol.
Naš sugovornik više ne obraća pažnju na tip artikla po koji ga pošalju u trgovinu. Na popisu su mu se tako pred neki dan našli higijenski ulošci baš određene marke, ali u trgovini ih nije bilo, pa je morao kontaktirati klijenticu za daljnje upute.
- Uzmite onda neku drugu marku.
- Nema niti jednih, prazne su police.
- Dajte onda tampone.
- Nema.
- Kako nema?
- Nema. Niti jednog jedinog.
Ovaj dijalog zorno opisuje navalu na pojedine artikle, kako prehrambene, tako i higijenske, ali i činjenicu da su se dojučerašnji dostavljači hrane u pandemiji koronavirusa prometnuli u dostavljače osnovnih prehrambenih i higijenskih artikala. Jure od trgovine do trgovine, od restorana do restorana. U mnogima su za njih osigurali mjesta na kojima čekaju dok kuhari odnosno trgovci pripreme narudžbu, pa paket preuzmu i dostavljaju ga klijentu. Zbog koronavirusa dobili su upute da ne stupaju u kontakt s drugim osobama, već da paket ostave ili pred vratima ili obješenog na kvaku, ovisno o želji klijenta. Plaćanje se većinom obavlja karticama, beskontaktno. Od 20 do 25 posto narudžbi plaća se gotovinom i tu je kontakt ipak neizbježan. Zaštitna sredstva su problem.
- Mi nismo dobili ništa. Sami se snalazimo za maske, rukavice i dezinfekcijska sredstva, a sve se to u trgovinama i ljekarnama teško nalazi. Pojedini lanci brze prehrane postavili su za nas punktove sa sredstvima za dezinfekciju pa tamo dezinficiram i sebe i torbu. I još me žena na ulazu u kuću dobro zalije sa svim sredstvima za čišćenje kojih se uspijemo domoći – priča naš sugovornik.
Kaže kako mu nije svejedno, ni njemu ni njegovoj obitelji, što svaki dan pet do sedam sati provede na cesti, po trgovinama, dostavljajući ljudima stvari po koje se sami ne usude ili ne žele ići. Zašto to i dalje radi, pitamo.
- Prije ovog posla bio sam godinama na burzi. Ne želim se tamo vratiti, hoću raditi. Sad kažu 'ostanite doma; radite od kuće'. Mi ne možemo raditi od kuće. Ili smo vani ili se vraćamo na zavod za nezaposlene. A ovako imam i osjećaj da nekome pomažem.
