Svijet mode neumitno se mijenja. Pandemija je, pogotovo u lockdownu, smanjila broj kolekcija koje velike modne kuće koje diktiraju trendove odvrte tijekom godine. I to možda nije loše.
– U početku je to izgledalo apokaliptično. Dućani su se zatvarali preko noći, a ulaz novih sezonskih kolekcija bio je u punom zamahu. U tih prvih mjesec dana ubire se najveći profit jer je roba “hot”, a cijene najviše. Financijski direktori padali su u očaj jer se to više nije moglo nadoknaditi. Slijedila je posljedična lančana reakcija. Brendovi su otkazivali već naručene i planirane količine proizvodnje kod kooperanata i oni su ostali bez posla i prihoda. Dućani su otkazivali isporuke koje još nisu stigle. Neki su brendovi otkazali cijelu sezonu i poslali poruku da čekaju iduće proljeće.
Centar u bivšoj konjušnici
Oni jači pokušavali su živjeti na digitalnoj platformi, ali uz veliki pad prihoda. Svi su panično tražili izlaz. Čistili su broj zaposlenika, ostavljali samo one koji su spremni raditi više različitih stvari, istraživali mogućnosti za preživljavanje. Dakle, proljeće/ ljeto 2020. odrađeno je napola, a možda i manje. To se preslikalo i na sezonu jesen/zima 2020./2021. jer je planiranje i početak proizvodnje započeo u travnju, tako da je i tu smanjena količina proizvedene odjeće, a što će biti dobro za našu majku Zemlju. Čuvamo svoj planet, makar prisilno – govori nam Ksenija Vrbanić, dizajnerica odjeće koja pozorno prati zbivanja na svjetskoj modnoj sceni.
Jer njezin je dio. Čakovčanka prodaje odjeću u buticima diljem svijeta, na više od 300 prodajnih mjesta u 28 zemalja na pet kontinenata. Baza joj je u Šenkovcu, nekoliko kilometara od Čakovca, na Ksajpi, kojom dominira objekt uređen u industrijskom stilu. To je razvojni centar tvrtke Xenia Design (XD), najveći u Hrvatskoj, otvoren u negdašnjoj konjušnici, čiji su temelji postavljeni 1890. i u kojoj su se držali konji korišteni u vađenju gline i proizvodnji opeke u ciglani po kojoj je Šenkovec bio poznat. Ksenija je nakon završetka studija 1986. u Čakovcu otvorila prvi studio za dizajn odjeće u bivšoj državi. Godinu prije u ZKM-u je na studentskoj reviji predstavila prvu kolekciju.
– Inicirana naprednom idejom iz studentskih dana, odlučila sam otvoriti studio za dizajn odjeće. Do tada u cijeloj zemlji nije postojalo nešto takvo pa nije bilo ni mogućnosti registracije. No susretljivošću gospođe Vrana iz ondašnjeg Ureda za gospodarstvo, pronašla se mogućnost za otvaranje obrta – prisjeća se.
Domovinski rat početkom 90-ih donio je gubitak znatnog dijela tržišta na prostoru bivše Jugoslavije. Okrenula se inozemstvu i 2000. predstavila kolekciju u njemačkom Düsseldorfu. Ostalo je, kako se ono kaže, povijest. Preživjela je krize poput zatvorenih pipa u bankama koje nisu kreditno pratile male obrtnike jer nisu htjele previše riskirati, pronalazila je nove tržišne niše i stekla ime.
– Da, naš internacionalni prodor počeo je 2000. Nakon ratnih i poratnih kriznih godina bio je to moj jedini izbor. Okrenuti se tržištu s razvijenom modnom industrijom koja prepoznaje i traži ono što ima XD kolekcija. Vjerovala sam da imamo potencijal, ali i bila spremna i na poraz. Imala sam spremnu opciju ako ne uspijemo. Željela sam potvrdu prave, žive autoritativne sredine. I na moju sreću, dobila sam što sam tražila. Tako i do danas vrijedimo više internacionalno. To što smo malo tržište još je jedan razlog da se trebamo okrenuti globalno ako želimo imati veće rezultate poslovanja. Za nekoga nije malo tržište, ako radi na malo. Ovisi o tome kakvi su rezultati u planu – napominje.
Surađivala je, uz ostale, i s glazbenom divom Josipom Lisac, njezinu je haljinu na jednom festivalu nosila i glumica Helena Bonham Carter, poznata iz filmova Tima Burtona. Sjever je zbog MTČ-a i Varteksa nekad bio rasadnik kvalitetnih krojača i šivača. Postoje li danas problemi s pronalaskom radnika i kooperanata? Imaju li mladi uopće volje za školovanje, koliko je za modnog dizajnera važno da završi fakultet?
– Danas smo u situaciji da nemamo školovanih šivača, krojača i sličnih kadrova. Ostale su samo starije generacije koje odrađuju svoj radni vijek do mirovine. Nakon njih nećebiti više nikoga. Ali, možda je to prirodna selekcija koja vodi tome da nećemo više imati potrebe za odjećom. Budućnost koju gledamo na filmovima je blizu, gotovo na vratima.
Vogue pohvalio kreativnost
Školovanje je bitno za svakog mladog čovjeka jer mu pruža platformu s koje može izabrati svoj fokus područja koje ga zanima. Najvažnije je probuditi taj istraživački potencijal i želju za zanimanjem koje čovjeka čini sretnim, ispunjenim i zadovoljnim. Raditi posao koji volite neprocjenjivo je i važno je mlade uputiti da rade takve poslove – kaže.
Ostalo je gotovo nezapaženo da je američki Vogue pisao o kreativnosti njezine kćeri Gale Marije Vrbanić i njezina poslovnog partnera Filipa Vajde, pišući hvalospjeve o njihovoj digitalnoj kolekciji i brendu Tribute, platformi za cyber modu. Kako gleda na uspjeh svoje kćeri i korake u modnom biznisu?
– S ponosom. Gala je odrasla uz moj posao i poznate su joj sve situacije kroz koje smo prolazili svih ovih godina. I lijepe i teške. I nekako se onda nameće očekivan nastavak i nadgradnja svega već viđenoga. S obzirom na to da je to generacija Z, promišljanje ljudskih potreba na globalnoj razinije uobičajeno. Ekološka svijest i spašavanje od posljedica zagađenja toj su generaciji primarni. Na temelju postignuća tijekom školovanja, dobivenih nagrada i priznanja te životnog okruženja, rezultat je uspješan. Digitalna odjeća danas je globalni hit i oni su pioniri u tome, zato je i naišlo na takvo zanimanje svjetskih medija. Pisalo se o tome u mnogim prestižnim časopisima i na portalima koje hrvatski mediji nisu primijetili. Vođeni strateškim planiranjem razvoja brenda informacije dijele samo na preporuku i dozirano. Svijet o njima zna, a mi u Hrvatskoj o tome ćemo tek čuti sljedećih mjeseci – ponosno će.
Digitalna odjeća je budućnost. A u sadašnjosti i dalje se vrti ona stara dilema: kupiti jeftinu odjeću i iduće je godine baciti i kupiti novu ili kupiti kvalitetnije i skuplje komade odjeće i nositi ih godinama?
– Nikad ne kupujte loše i kratkotrajno. Time zagađujete planet i podržavate izrabljivanje ljudskih i prirodnih resursa. Ne može ništa biti jeftino, a da zadovoljava etiku poslovanja. Netko u takvom lancu uvijek ostane zakinut i oštećen. Samosvjesnost o tom problemu ubrzo bi donijela velike rezultate u ekologiji – ističe Ksenija, koja zapošljava 54 radnika.
