Redovno je na “meniju” našeg proslavljenog nogometaša Ivana Rakitića. A njome je nakon Svjetskog klupskog prvenstva 2015., na kojem su postali prvaci, počastio i svoje suigrače u nogometnom klubu Barcelona Douglasa Pereiru i Neymara. Zasigurno je Rakitić u svlačionici ponudio i ostale slavne nogometaše, pa ju je tako moguće probao i Messi. No nisu oni jedini koje je Domaćica osvojila. Dio je ona gotovo svakog obiteljskog doma već više od 60 godina.
Štrudle od smokava
Keks je, dakle, poznat diljem svijeta, no malo je manje poznato tko ga je osmislio, a radi se o stručnom majstoru keksaru Petru Tutavcu, koji je nedavno preminuo u 88. godini života. U tom je poslu ostao do kraja života, čak 280 različitih vrsta konditorskih proizvoda proizvodila je njegova privatna obiteljska tvrtka Pertu, a sve je počelo kad se 1949. javio na tečaj za keksara koji je raspisao Kraš i tako postao prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji. Dotad je nekoliko godina pleo korpe u kojima se nosio kruh, budući da je s 13 godina završio pletarski zanat te postao KV radnik pletar. Rođen je u mnogobrojnoj obitelji 1934. godine u Podgradini nedaleko od Opuzena (danas općina Slivno), a kad je stekao zanat za keksara, odlazi u vojsku te se nakon povratka zapošljava u Krašu. Njegov prvijenac, “diplomski rad”, bila je upravo Domaćica.
– Od nje su počela sva moja razmišljanja o novim proizvodima. Domaćica je, poslije Plazme, postao najprodavaniji keks na jugoslavenskom tržištu. Svi su to poslije kopirali i davali ime Domaćica, jer se to prije nije štitilo – rekao je u jednom od posljednjih intervjua Tutavac za jedan lokalni srbijanski portal. U Srbiji, točnije Požarevcu, doživio je svoje posljednje dane, a ondje je i njegova karijera doživjela vrhunac – u tvornici keksa Bambi. Kada nije mogao riješiti stambeno pitanje, odlučio se preseliti u Čapljinu. Bilo je to 1958. godine, kada je počeo raditi u tvornici Lasta, koja je u to vrijeme proizvodila kruh, oblatne i medene pogače. Ondje je osmislio štrudle od smokava. Nakon toga otišao je u Leskovac u tvornicu Toma Kostić, gdje je napravio prve grisine u Jugoslaviji. Jedan je i od autora keksa Plazma, a lani je za Slobodnu Dalmaciju ispričao kako ju je osmislio.
– Radeći na proizvodnji dječjeg keksa sa sojinim brašnom za školske kuhinje, razmišljao sam o novom proizvodu koji bi bio nešto sasvim novo u pogledu sastojaka i veće nutritivne vrijednosti. Ideju sam upotpunio saznanjima iz američke stručne literature, a usavršavanjem i izmjenama u recepturi talijanskog keksa Plasmon došao sam do originalnog proizvoda s dodacima vitamina, minerala i kombinacijom bjelančevina životinjskog i biljnog podrijetla. Tako je nastala Plazma, na kojoj su odrastale generacije – kazao je Tutavac za Slobodnu Dalmaciju. Zbog načina na koji je nastala Plazma, pa i oko imena keksa imao je problema s Talijanima pa su se, objasnio je Tutavac svojedobno, dogovorili da on smije proizvoditi Plazmu, ali je ne smije izvoziti na talijansko tržište, a onda je on tražio da Talijani ne mogu izvoziti svoj Plasmon u tadašnju Jugoslaviju.
– Takav je bio dogovor – rekao je. Ovaj Opuzenac niti jedan svoj proizvod nije patentirao.
– To su bila neka druga vremena, kada se znanje nije skrivalo, nego se dijelilo. Sve što sam radio, sve moje recepture i proizvodi, rađeni su pod imenom Bambi tehnologije. Uvijek sam smatrao da sve to pripada narodu, da se tako jača društvena snaga i ugled naše zemlje na domaćem i svjetskom tržištu. Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Ma meni je dobro i ovako, ja sam sretan čovjek – rekao je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju i dodao da često dolazi u rodni kraj, ponajviše ljeti, a trudi se i ne propustiti Maraton lađa.
– Svaka pomisao na Podgradinu i Opuzen oživi mi najljepše dane djetinjstva i rane mladosti, na moju veliku obitelj i prijatelje, na bezbrižne dane kupanja na Maloj Riki i na Ušću – prisjetio se. Najljepše mu je sjećanje iz Opuzena, rekao je svojedobno, kad su gradili zadružni dom.
– To je sada zgrada općine. Tih dana, poslije izgradnje doma imali smo orkestar, organizirani su plesovi, dramske sekcije… Danas mladi ne uživaju u druženju i ne rade nešto tako korisno – kazao je Tutavac, koji, uvijek je naglašavao, kao dijete nikad nije maštao o tome da postane mornar ili kapetan, već se vidio u “slatkom biznisu”.
– Sjećam se 1943. godine, kad su došli Nijemci, ujutro u pet sati provalili su u našu kuću i pretresli je. Još sam bio u krevetu i jedan vojnik otvorio je ladicu moje majke, pronašao je šećer u kockama, uzeo punu šaku i stavio u džep. To mi je teško palo jer sam jako volio slatko – prisjetio se Tutavac.
Zaštićen oblik Domaćice
Domaćica je, pak, kao brend rođena 1957. godine, iako se, istaknuli su iz Kraša, receptura temelji i na recepturi keksa proizvedenih u četrdesetim godinama u tvornici keksa i vafla Bizjak koja je poslije postala dijelom Kraša. Domaćica danas ima pet reljefnih zaštićenih oblika i danas je jedan od zaštitnih znakova i nositelja Kraševa imidža, a s vremenom je i proširila paletu okusa koji su u kratkom vremenu postajali hitovi – uz Domaćicu original, uvedeni su i okusi: Domaćica Extra Choco, Domaćica Extra Choco lješnjak, Domaćica Extra Choco naranča, Domaćica tamna, Domaćica kokos, Domaćica BeneFIT te sezonske Domaćice kojima Kraš nastoji iznenaditi njene ljubitelje. Upravo je Rakitić postao njezin najnoviji maneken, njezin ambasador, a kampanja s njim u glavnoj ulozi dobila je i prestižnu nagradu Effie za efikasnost u oglašavanju. U istraživanju tvrtke Valicon, koje mjeri snagu brendova u regiji, Domaćica je 2016. godine u Hrvatskoj, ističu u Krašu, zauzela osmo mjesto.
– Kako je od vremena nastanka Domaćice prošlo nekoliko desetljeća, nemamo nažalost očuvanih službenih podataka o djelovanju gospodina Tutavca u Krašu u to vrijeme, no želimo istaknuti da smo zahvalni svakom zaposleniku Kraša koji je tijekom povijesti duge 110 godina ostavio trag u kompaniji, od svakog radnika na proizvodnoj liniji do onih zaduženih za razvoj naših proizvoda omiljenih među mnogim generacijama. Koristimo ovu priliku i da izrazimo sućut obitelji i prijateljima gospodina Tutavca – ističu iz Kraša.
Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima. Vremena zatupljivanja sa marksizmom i ubijanja poduzetništva. Vrijeme koje stvorilo milijune radnika za Njemačke tvornice a nijednog pravog poduzetnika.