"Nije mi namjera opravdavati se jer nemam ni za što, ali samo napominjem da u zatvoru na Kulinama nikada nisu bili srpski civili, već u borbi zarobljeni pripadnici postrojbi tzv. krajine, arkanovci, Beli orlovi i sl., te da nijedan od njih nije ubijen. Uostalom, za razliku od naših zarobljenih boraca, o njima se svakodnevno skrbio i Međunarodni crveni križ, promatrači UN-a i Europska zajednica. Osim toga ja nikada nisam bio zapovjednik postrojbe Vojne policije u Šibeniku..."
Mučenje i premlaćivanje
Zborio je tako u otvorenom pismu medijima u ožujku 1999. Željko Maglov (50), tada pukovnik HV-a. Danas, 12 godina kasnije Maglov je postao jedan od optuženika za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima koji je 1992. prema upravo podignutoj optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, počinjen u šibenskim Kulinama. Ako je suditi po kratkom sadržaju optužnice, objavljenom na internet stranicama DORH-a, Maglov se kao i njegovi suoptuženici tereti za premlaćivanje i mućenje zarobljenika. On je čak apostrofiran i kao osoba koja je dvojicu zarobljenika tjerala na međusobni seksualni odnos. A tko je zapravo Željko Maglov, pitanje je na koje su svih ovih godina pokušali odgovoriti brojni novinari, koji su se s njim susretali uglavnom u - sudnicama.
Osebujan lik hrvatskog rata i poraća, osoba po čijem bi se životu bez sumnje mogao napraviti kakav dobar blockbuster i službeno je prešao put, od odlikovanog pukovnika do višestruko osuđivanog narkomana. Taj 50-godišnjak, prema dostupnim biografskim podacima, inženjer telekomunikacija u Hrvatsku vojsku pristupio je u rujnu 1991. i u njoj je bio sve do lipnja 1998. Prvi čin, poručnički, dobio je u svibnju 1992., da bi već u kolovozu 1995. bio promoviran u pukovnika. Bio je pripadnik 113. brigade iz koje je otišao u 72. bojnu Vojne policije, a u ožujku 1993. postao je zapovjednikom 73. bojne. Njegove sposobnosti i perspektivnost u vojnoj odori prepoznao je vrh HV-a, koji ga je 1995. poslao na školovanje u Ameriku.
Počasni građanin
Godinu dana kasnije iz Amerike se vratio kao najbolji student, s titulom počasnog pukovnika nacionalne garde Alabame i počasnog građanina Georgie. Maglov je nositelj brojnih odlikovanja, pa je tako odlikovan Redom kneza Domagoja za junaštvo, spomenicom Domovinskog rata, spomenicom Domovinske zahvalnosti te hrvatskim pleterom. Umirovljen je 2001., četiri godine nakon što je uhićen te optužen kao predvodnik skupine koja se bavila krijumčarenjem automobila, šećera i ulja iz BiH u Hrvatsku. Za taj "posao" Maglov je jako dobro iskoristio uniformu koju je nosio, a 1999. na Županijskom sudu u Splitu osuđen je na dvije godine zatvora, no presuda je 1999. ukinuta, a postupak još nije okončan.
Krijumčarenje droge
Iako se u javnosti tada špekuliralo da je šverc ulja i šećera, Maglovu i ostalima bio samo dobro pokriće za krijumčarenje droge, sam Maglov tvrdio je da su to neistine. U rijetkim javnim nastupima isticao je kako se na heroin navukao krajem 90-ih dok je bio u pritvoru splitskog zatvora na Bilicama.
– U godinu dana intenzivnog drogiranja, sram me reći, na heroin sam potrošio blizu 100.000 eura. No nikada mi nije palo na pamet dilati, kao što su me optuživali. Počelo je tako da su me povremeno častili, a heroin sam počeo uzimati svakodnevno kada sam dobio zaostatke plaće – rekao je Maglov u srpnju 2007. novinarima Jutarnjeg lista, nakon što je imao još jedan u nizu sukoba s zakonom. U istom razgovoru kazao je kako je zbog droge dizao kredite koje još otplaćuje, žalio se kako s obitelji živi na rubu egzistencije, te je prstom upirao na policiju, koja ga, kako je tvrdio, svakodnevno zlostavlja – zbog droge.
Koji činovi koja ordenja samo zato što je maltretirao četnike u zatvoru.Jeli i on prodavao srbima gorivo za tenkove iz koji su nas tukli.Drogaš i nerazumi šta je država ni ko su mu nweprijatelji,ali ipak je dogurao do pukovnika da nije uzimao drogu bio bi razvodnik.