Ministar zdravstva Vili Beroš, a ni Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", formalno nisu članovi Stožera civilne zaštite RH, iako su svakodnevno na njihovim konferencijama.
Za taj podatak nije znao ni SDP-ov saborski zastupnik Peđa Grbin pa je za Novi list prokomentirao: "Podsjetit ću da su kolege iz HDZ-a uporno tvrdile da Stožer donosi odluke na osnovu Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. To da Beroš nije u Stožeru bitno mijenja pravni temelj svih dosadašnjih odluka tog tijela", tvrdi Grbin. I predsjednik države Zoran Milanović, problematizirao je utemeljenost odluka Stožera u intervjuu za N1, te ni on nije znao kako Beroš nije član Stožera jer je govoreći o tomu kako je on ključna osoba s velikim ovlastima, dodao: "Mi smo iz nekog razloga formirali Stožer u kojem je ministar zdravstva jedan član...". Predsjednik je stoga inzistirao da Hrvatski sabor odlukom dvotrećinske većine zapravo naknadno pokrije sve odluke Stožera.
"To napraviš i da bi se sutra zaštitio zbog objesnih tužbi onih koji će tvrditi da su pretrpjeli štetu. Veži se za betonski blok, a ne tankim koncem jer ćeš završiti na drugom otoku, razbijen", u svom je stilu rekao Milanović, a odluka dvotrećinske većine rješenje mu je i za nadzor mobitela.
VIDEO: Ministar Beroš: 'Nemamo lijeka, niti cjepivo, molim vas ponašajte se odgovorno!'
Što podrazumijeva da bi se po prvi put primijenio članak 17. Ustava, odnosno uvelo bi se, iako to nije ustavni termin, “izvanredno stanje”, a ne članak 16. Ustava koji se dosad koristio za zakonsko ograničenje prava i sloboda.
Premda, ne možemo ne primijetiti, kako bi u okolnostima kad su radi spašavanja mnogih života suspendirana prava milijardi ljudi diljem svijeta pa i svih građana Hrvatske, inzistirati zbog izvanrednih mjera na odšteti, bez obzira jesu li donesene na pravno perfektan način ili ne, bio bi svojevrsni egzibicionizam, kojem bi teško bilo moguće udovoljiti čak i uz krajnje mehaničko tumačenje normi. Naravno, iz toga ne treba izvlačiti zaključak kako je vladajućima u ovim okolnostima sve dopušteno. Ali, sjetimo se da je Ustavni sud čak i u redovnim okolnostima dopuštao određene neperfektnosti pravne države pa je recimo u povodu referndumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” koristio ustavnopravnu frazu kako postupci vlasti “nisu takve naravi da predstavljaju grubo kršenje pravila demokratske procedure".
U hrvatskom slučaju, ispada da je legitimitet odlukama Stožera davao ministar Beroš, a bez njega je dvojbena i pravna utemeljenost odluka tog tijela. Iako ih, sa ili bez Beroša, potpisuje potpredsjednik Vlade Davor Božinović kao načelnik Stožera. Kritičarima se takav zaključak nameće jer su sve dosadašnje mjere Stožera inače propisane Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, samo što ih po tom zakonu može narediti ministar na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Dok je Stožer ovlašten donositi odluke i upute “radi zaštite života i zdravlja građana, očuvanja imovine, gospodarske aktivnosti i okoliša, te ujednačavanja postupanja pravnih osoba i građana”. Ta uopćena odredba ne konkretizira sadržaj odluka Stožera pa se može tumačiti da mogu donositi sve i svašta, ili ništa.
Ustavni sudac Andrej Abramović tumačio je kako je riječ o nomotehnički manjkavoj odredbi na opasan način, odnosno da Hrvatski sabor nije mogao na Stožer civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona, jer da to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu.
Dakle, kad sintetiziramo sve te pristupe oporbe, predsjednika i ustavnog suca, to što je temeljem zakonske ovlasti Hrvatskog sabora, ministar Beroš na prijedlog HZJZ-a, mogao narediti zabranu kretanja ili režim rada trgovina, to ne bi bila suspenzija demokracije i diktatura, ali kako je o tomu odlučilo tijelo od 28 članova, u kojem je predstavnik HZJZ-a Krunoslav Capak, dok Berošovo ministarstvo predstavlja Vera Katalinić-Janković, to jest dikatura!?
Doduše, sporna odredba kojom je Stožer ovlašten donositi odluke i upute jest manjkava, ali donesena je u okolnostima u kojima pravni perfekcionizam nije bio najvažnija stvar, već brzina odlučivanja radi spašavanja života.
Inače, da je ministar Beroš naredio zabranu kretanja u zaraženim ili neposredno ugroženim područjima, osobama u odnosu na koje se mjera donosi, po članku 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti pripala bi naknada, čiji iznos bi on morao odrediti uz suglasnost ministra financija. To dosad nisu uočili ni oni koji su zauzeli stav da jedino ministar zdravstva može donositi mjere iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Naravno, kad je ta odredba propisivana nikome ni na kraj pameti nije bio aktualni scenarij u kojem ta naknada gubi svaki praktični smisao, s obzirom da je zemlja u ekonomskom položaju kad hitno mora spašavati što se spasiti može.
VIDEO: Ministar Davor Božinović o popuštanju mjera
Stoga je Vlada Hrvatskom saboru po hitnoj proceduri uputila izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, u kojima se navodi kako se odredba o naknadi ne primjenjuje na aktualno stanje epidemije koju je proglasio ministar Beroš odnosno pandemije koju je proglasila Svjetska zdravstvena organizacija. Također, Vlada je i COVID-19 unijela u popis bolesti iz tog zakona. Baš to je u svom stručnom osvrtu, objavljenom na Vecernji.hr 27. ožujka sugerirala bivša predsjednica Ustavnog suda prof. dr. sc. Jasna Omejec kad je napisala: "Ipak, sigurnosti radi, smatram da ne bi škodilo i u Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti izrijekom ugraditi COVID-19, kao i odabrani model borbe protiv tog virusa koji se pokazao djelotvornim u praksi".
Aktualna dvojba istinski je test demokracije: nema potrebe da Ustavni sud reagira, niti za primjenu članka 17. Ustava jer Sabor zasjeda i mogu se donijeti sve potrebne mjere pa i ograničiti slobode i prava građana
I taj model je Vlada ugradila u prijedlog zakona, tako što je i Stožer civilne zaštite izrijekom ovlastila da u suradnji s Ministarstvom zdravstva i HZJZ-a, uz nadzor hrvatske Vlade, donosi tim zakonom od ranije predviđene sigurnosne mjere, dopunjene mjerom samoizolacije. Vlada obrazlaže da je takav model upravljanja krizom "primjeren težini i urgentnosti opisane pandemije/epidemije koju odlikuju brze i nepredvidljive promjene te stalna opasnost od eksponencijalnog rasta oboljelih. Taj model omogućuje brzu provedbu i ostvarenje dvaju temeljnih načela djelovanja i odlučivanja, a to su načelo djelotvornosti (učnikovitosti)) i načelo razmjernosti. Također, i da bi spriječila moguća iskrivljena tumačenja, Vlada je u prijelaznim i završnim odredbama predložila da se sve odluke koje je Stožer civilne zaštite dosad donio, smatraju mjerama iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Izmjene zakona nude i poboljšanu verziju pravnog uređenja "izolacije u stanu", obvezuje se ministra i Stožer da sigurnosne mjere objavljuju u Narodnim novinama, propisuju dodatne ovlasti sanitarnim inspektorima, pooštrovaju prekršajne sankcije zbog nepoštivanja sigurnosnih mjera, bilo da je riječ o (samo)izolacijama ili karantenama.
Za građane koji ne bi postupili po izrečenim mjerama (samo)izolacije kazna bi bila od osam do 15 tisuća kuna, dok bi sanitarni inspektori umjesto tisuću kuna na licu mjesta mogli naplatiti kaznu od 5000 kuna.
Na onima koji inzistiraju na dvotrećinskoj većini je da objasne zašto bi dopune zakona donesenog kvalificiranom većinom (76 glasova zastupnika) sada trebala donijeti dvotrećinska većina (101 zastupnik)!? Odnosno, zašto je 76 zastupnika moglo ovlastiti ministra zdravstva da na prijedlog HZJZ-a može narediti ograničenje naših prava i sloboda, ali ista većina ne bi mogla takvu ovlast dati i Stožeru civilne zaštite, i to u suradnji s ministrom zdravstva i HZJZ-om, a pod nadzorom Vlade!?
Pravnici, dakle, već oštre zube. Čudilo bi me da nisu. Sad kad krenu tužbe.... ali, neće još, još se boje. Virus paralizirao svijet? Svijet je odavno paraliziran, a osobito Hrvatska, virusom bijednog pravosuđa.