Sve je značajnija brojka gig zapošljavanja – slobodnjaka koji, uglavnom povezani s korisnicima putem aplikacija, nude usluge od vožnje automobilom, čuvanja djece, slaganja namještaja do doprinosa najsloženijim tehnoloških istraživanja. Sam naziv, gig, potječe iz 90-ih godina prošlog stoljeća kad su jazz glazbenici održavali gaže (gig) po klubovima bez klasičnih oblika sigurnosti koji dolaze uz stalno zaposlenje.
Optimisti hvale mogućnosti slobode, rada izvan ureda i biranja poslova, dok će pesimisti u ovoj vrsti zapošljavanja vidjeti nesigurnu budućnost i eksploataciju radnika. Gig zapošljavanje je sveprisutna tema, vidljiva svugdje osim u statistikama. Dosadašnja istraživanja nemaju rječnik koji bi objasnio pojavu alternativnog zapošljavanja koje ne pripada tradicionalnim obrascima pa statistike ne reflektiraju stvarni broj povremeno zaposlenih, odnosno freelancera.
Boom gig zapošljavanja povezan je s recesijom koja je modificirala tržište rada, a radnike primorala na gotovo stalnu spremnost na poziv na rad pod vrlo varljivom izlikom fleksibilnosti. Dok globalno ovakva vrsta freelance rada dovodi do veće povezanosti i mogućnosti zarade, manja tržišta poput hrvatskog nisu nužno konkurentna zbog viših cijena i sporije prilagodne drugačijim obrascima rada. Problem gig ekonomije, posebno je izražen kod nas, osim kratkotrajnosti poslova, dostupnost određenih usluga koje je lakše outsourcati u inozemstvu.
Primjerice, ako mi je potreban grafički dizajner za posao vizualnog identiteta proizvoda, a treba mi vrlo brzo i povoljno, lakše mi je pronaći na internetu dizajnera sa sjajnim referencama nego tražiti lokalnog radnika s kojim ćemo sklapati ugovor i plaćati veće doprinose. Taj grafički dizajner može biti na Tajlandu ili u Argentini, potpuno je nebitno, jer je njegov rad znatno povoljniji od ugovora s lokalnom kompanijom koja svojim radnicima isplaćuje sve doprinose što dovodi do lošijih primanja za domaću radnu snagu, manjih investicija i posljedično, smanjene produktivnosti. Iako će kompanije koje zapošljavaju radnike na ovaj način hvaliti model radnika-partnera koji svaki za sebe vodi vlastiti business, zbog neusklađenosti zakona sa suvremenim načinima zapošljavanja, često ti radnici završe bez osnovnih prava poput plaćenog godišnjeg odmora, zdravstvenog osiguranja...
U situaciji kada futurolozi, ekonomisti i sociolozi predviđaju novu, dublju recesiju, nonšalancija prema povremenom, gig, zapošljavanju razlog je za brigu. Usprkos neospornim prednostima, ovaj način zapošljavanja ipak legitimizira ponašanje koje smo cijelo prethodno stoljeće nastojali istrijebiti – iskorištavanje radnika. Uz sve benefite slobode, većih primanja i brže prilagodbe potrebama tržišta, dosadašnje iskustvo trebalo bi nas upozoriti na važnost dugoročnog planiranja.
