– Kad se danas govori o ljevici i desnici, treba imati na umu da su ti pojmovi od doba Francuske revolucije bili povezani i uvjetovani parlamentarnim arhitektonskim filozofijama. Jednako kao i parlamenti u zapadnim demokratskim sustavima, hrvatski parlament također je podijeljen na tri djela – ljevicu, desnicu i sredinu. Ljevica bi trebala zastupati interese sirotinje, radnika, žena, zapostavljenih skupina društva, dok je desni dio stup društva, sačinjen od bogatih i moćnih, a sredina, kao i svuda u svijetu, polako nestaje – objasnio je na početku svoga petominutnog izlaganja dr. Slaven Letica.
Kao i sociolog Letica, dramaturg Vjera Zuppa svjetonazorski se osvrnuo na kraj ideologije ljevice i desnice u Europi. Smatra da je kultura temelj nacije i glavno oružje demokracije, no ključno je raspraviti i o problemu primata individualnog.
Mnogo konkretnije započeo je svoje izlaganje Nino Raspudić. – Danas ću zastupati tezu da nemamo ni ljevicu ni desnicu jer one trenutačno rade tranziciju državnog i društvenog u privatno. Ni ljevica ni desnica danas nemaju više nikakve veze sa svjetonazorom, kao što su istaknuli Letica i Zuppa. I ljevica i desnica antiintelektualna su djeca koja nastoje očuvati pozicije svojih očeva. Obje moraju poticati na inteligenciju i natjecanje – upozorio je Raspudić.
– Danas imamo klijentelizam na ljevici i desnici, danas i ljevičari i desničari u Hrvatskoj predstavljaju sami sebe – precizirao je dr. Gabrić.
– Osnovni je problem u tome što ljevica ne štiti rad, temeljno pravo na rad. Ljevica u Hrvatskoj nikada nije shvatila da je najvažniji problem rad. Primjer Račana kaže nam da je bio parazit na socijaldemokraciji. Koliko je bio dobar čovjek, toliko nije mogao reformirati postavke socijalizma – smatra Nikica Gabrić.
Raspudić smatra da je kod nas danas teško objasniti je li netko ljevičar ili desničar. Više nema tako jasno određenih pojmova. Npr. Milan Ivkošić u nacionalnom je smislu desničar, no po zastupanju radničkih prava skloniji je socijaldemokraciji.
– Kod nas je političko opredjeljenje i politička orijentacija često hereditarna. Uzrok tome je situacija u kojoj nemamo jasno profilirane političke opcije u Hrvatskoj – kaže Nino.
– Odnos prema Jugoslaviji jako je bitan u današnjem definiranju hrvatske ljevice. Kako se ona danas postavlja prema tom povijesnom nasljeđu i dobu, ključno je za njeno shvaćanje – vjeruje Raspudić.
Antun Vujić pak istaknuo je ekonomske aspekte kao preduvjet političkih ideologija. Kaže kako krizu nije proizvela socijaldemokracija, ali joj se nije ni adekvatno suprotstavila. Smatra da je Blair, unatoč žestokim kritikama, nakon thacherizma za ljevicu učinio više nego bilo tko drugi u globalnom efektu.
– Socijaldemokracija je postala lijevo krilo politike štednje. Nije točno da nema intelektualaca na ljevici i desnici. No danas medijska kultura postavlja politički podobne i nepodobne svuda, pa i u Hrvatskoj. Grčkom Pasoku je pala, a radikalno lijevoj Syrizi porasla popularnost. To je primjer dobre kritike ljevice koja je danas zapriječena za tradicionalnu socijaldemokraciju – napominje Vujić.
– SAD bilježi rast tvrtki koje su u vlasništvu radnika. Govori se o potrebi novog javnog bankarskog sustava. Govori se o preddistribuciji, smanjenju socijalnih razlika u plaćama – navodi Vujić neke od ekonomskih trendova započetih posljednjih godina u zapadnim demokracijama. Socijalni demokrati prihvatili su globalizam, da bude lijevo političko krilo politike štednje – napominje Vujić.
– O ljevici se ne može govoriti izvan vremena i prostora. Treba se promotriti doba nastanka političkih stranaka. One su nastale u sukobima rada i države, Crkve i kapitala – započeo je svoje izlaganje profesor Ivan Šiber koji drži da su za nas bitne 90-te kada je uslijedila industrijalizacija te su se stvarali sindikati. Ključni raskid bio je nesposobnost davanja alternativne politike i objedinjavanja u 90-ima.
– U Hrvatskoj su danas nositelji rada tri skupine: službenici u državnoj upravi, drugi su seljaci, treća skupina koja ima korijene u radničkoj klasi su radnici u škverovima. Enormnim ulaganjima u privid hrvatskog sela i propale škverove nastoji se očuvati socijalni mir. Zadnji trzaji stare radničke bombe bili su ustvari štrajkovi rudara u doba Margaret Thatcher – drži Šiber.
– Nositelji liberalno-demokratskih promjena u tranzicijskim zemljama bili su reformirani komunisti. Podsjetit ću samo na još dvije ključne izjave iz 90-ih: ''Komunizam je možda mrtav, no boljševizam nikada nije bio jači'' i na onu koja je proizašla iz ultradesnih ruskih frakcija: ''Moramo se vratiti našim tradicionalnim vrijednostima, a to su pravoslavlje, nacionalizam i samovlašće. Ako ih prevedemo na hrvatski glasile bi: katolicizam, hrvatstvo i Franjo Tuđman – precizirao je profesor Šiber.
Šiber napominje da je za Hrvatsku nužno očuvanje osobina liberalizma, demokracije te pokušaj rješavanja hrvatskih aktualnih problema.
Ima li danas komunista u Hrvatskoj i gdje se oni danas nalaze?
– U ovom razgovoru nedostaje nam elementarno političko imaginarno i nedostatak društvenog mišljenja. Ne mogu biti kratak i nejasan – prigovorio je profesor Zuppa.
Na isto davno postavljeno pitanje što za njega znači komunist, Šiber je kazao da je HDZ hrvatska komuna, a njeni članovi pripadnici hrvatske demokratske komune. Duhovito je tako izbjegao odgovor.
– Ta je riječ doživjela povijesni neuspjeh, danas se netko teško deklarira kao komunist. Pročitajte jednom Komunistički manifest, nema u njemu nikakvih spomena diktatura. Nema ničega spornog u toj bibliji jedne utopije – domišljato je odgovorio Šiber.
– U Komunističkom manifestu zahtjevi su ispunjeni u zapadnim europskim zemljama, a tamo nema diktatura – precizirao je Vujić.
Gabrić pak smatra da je to pitanje danas nebitno. Oštro napominje da mediji danas stvaraju bezvezne teme i nameću ih narodu, truju im mozak. U društvu ne bi trebala biti podjela na ljevici i desnici. Gubimo vrijeme na nebitne stvari. Pitanje onih 350.000 ljudi što misle o ljevici i desnici, je...im se – upozorio je Gabrić.
Postoje li u Hrvatskoj lijevi radikali?
– Postoji lijevi i desni populizam – kratko je prokomentirao Zuppa.
– Očito će vrijeme donijeti potrebu da razgovaramo s manje predrasuda. Tada ćemo se prije dogovoriti o onom što nam je bitno. Trebamo uspostaviti novo civilno društvo. Prvo je bilo Sorosevo, uvezeno, sada se ono bavi manjinama poput spolnih manjina. Moramo stvoriti civilno društvo koje će kritički promatrati i promišljati hrvatsko društvo – smatra Gabrić.
– Lijevi su na razini mladenačke kulture. Npr. Occupy Croatia koji je prosvjedovao ispred HDZ-a. Tu su i prosvjedi na fakultetima, plenumi. Jovanović radi gore stvari nego Fuchs, no nitko se ne oglašava. Mislim da je taj studentski bunt više bio usmjeren k jednoj političkoj opciji. Nemamo danas radikalne desnice ni ljevice. Brinu me totalitarni obrasci i u HDZ-u i SDP-u. Pogledajte primjer u gradu Zagrebu, smjenjivanje izbornih kandidata – zaključio je Raspudić.
Cjelovitu raspravu s današnjeg Okruglog stola pročitajte u subotnjem izdanju Obzora.
Ove su godine u organizaciji Večernjeg lista već održani okrugli stolovi na teme:
>>'Banalno je seksualni odgoj svoditi na masturbaciju i kondom'
>>Okrugli stol Večernjeg lista: Što je desnica danas u Hrvatskoj
havana Zato što im je to posao. Žele se svidjeti biračima, žele dobiti što veći broj njihovih glasvoa pa govore ono što misle da birači žele čuti.