Dok je u uređenim državama EU pravo na skraćeno radno vrijeme roditelja male djece desetljećima standard pa u 30% obitelji jedan od partnera radi skraćeno, u Hrvatskoj je takvih roditelja tek nešto više od 2%.
Kada je krajem 2004. odvjetnici Martini Tončić-Boti bilo prijeko potrebno da radi skraćeno zbog 4-godišnjih blizanki i 1-godišnjeg sina, HZZO joj nije priznao pravo da na roditeljskom dopustu radi polovicu radnog vremena do sinove treće godine držeći da na to nemaju pravo roditelji u samostalnim profesijama. Nakon skoro 13 godina dobila je zadovoljštinu barem od Ustavnog suda, koji je presudio da su HZZO i Upravni sud povrijedili njezino pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom i naknadu plaće, dovodeći je u diskriminatoran položaj u odnosu na druge zaposlene roditelje.
Djeca odrasla, došla presuda
– Bitno mi je da je na kraju pravda zadovoljena makar će mi sin ove godine napuniti 14 godina, a blizanke 18. Borila sam se do kraja da sve žene, bez obzira na to rade li u odvjetništvu, poštanskom uredu, u trgovini ili su slikarice, imaju jednako pravo skraćeno raditi i na naknadu plaće. U to vrijeme s 4-godišnjim blizankama i sinom od godinu dana bilo mi je teško uskladiti posao u odvjetništvu i brigu o djeci – kaže Tončić-Bota.
Zakonodavac je poslije ispravio propust tako da sve majke troje djece i svakog sljedećeg, bile zaposlene ili samozaposlene, na dopustu do treće godine djeteta imaju pravo skraćeno raditi i na naknadu plaće od 1663 kune. No u praksi je takvih roditelja malo. Prema podacima HZZO-a, u prva četiri mjeseca 2017. na rodiljnom i roditeljskom dopustu bilo je 21.050 roditelja, a skraćeno je radilo tek 478 roditelja. U ovu brojku nismo ubrojili podatke o roditeljima koji skraćeno rade zbog zdravstvenog stanja djeteta odnosno pojačane njege djeteta do treće godine te onih koji imaju pravo biti na dopustu i nakon treće godine zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju.
Ni standard to ne dopušta
Nažalost, unatoč deklarativnoj brizi vladajućih za obiteljsku i demografsku politiku pravo na skraćeni rad, koje imaju u teoriji roditelji male djece, u praksi je za mnoge neostvarivo jer država i vlast ne mare za usklađenost profesionalnog i privatnog života roditelja, poslodavci su nefleksibilni prema mogućnosti da roditelji rade skraćeno, a usto nam je standard takav da si obitelji ne mogu ni priuštiti da jedan od partnera radi skraćeno.
U Nizozemskoj oba roditelja rijetko rade puno radno vrijeme
U Britaniji je skraćeni rad roditelja male djece uobičajen, kao i u Nizozemskoj, u kojoj je rijetkost da oba roditelja rade puno radno vrijeme i do 12 godine djeteta.
– Švedska je još 1960. uvela fleksibilno radno vrijeme, a više od polovice poslodavaca u privatnim sektorima dopustilo je zaposlenicima da sami odrede radno vrijeme kako bi mogli više vremena provesti s djecom. U Švedskoj roditelji skraćeno rade i do 8. godine djeteta. Mi smo s Bugarskom i Rumunjskom na dnu EU po broju roditelja koji rade skraćeno, što je posljedica nefleksibilnosti poslodavaca i nebrige države za demografsku politiku – kaže demograf prof. Nenad Pokos s Instituta Ivo Pilar.
14 godina... kaj je s našim društvom?