Ovog sam se tjedna susreo s predstavnicima udruženja preživjelih žrtava
Srebrenice i Podrinja. Ničim se ne može ublažiti tuga tih ljudi, koji i
danas pate zbog genocida koji je počinjen u Srebrenici i oko nje u
srpnju 1995. godine. To ne znači da sada trebamo dići ruke kao da smo
bespomoćni - naprotiv, treba napraviti sve što je moguće da se pomogne
onima koji su preživjeli taj masakr i treba napraviti sve što je moguće
da se održi ljudski i materijalni oporavak zajednice u Srebrenici.
Pravda dolazi na prvo mjesto. U 2005. godini radna grupa vlade RS
utvrdila je imena pripadnika vojnih, policijskih i jedinica civilne
obrane koji su bili na području Srebrenice u vrijeme masakra. Sudovi
imaju dužnost utvrditi za svakog pojedinca s te liste je li kriv za
ratni zločin ili ne. Ta aktivnost mora se provesti hitno, prvo za
zaposlenike državnih i entitetskih institucija, a onda za ostale
pojedince s te liste.
Svaki pošten građanin u svakom dijelu Bosne i Hercegovine pridružit će
se preživjelima iz Srebrenice u zahtjevu da se taj sudski postupak
ubrza. Zakašnjela pravda je i uskraćena pravda - a nakon najtežih
zvjerstava u Europi od Drugog svjetskog rata, uskraćena pravda nešto je
što se ne može tolerirati.
Srebrenica, kao i druga područja povratka u Bosni i Hercegovini,
primila je značajnu pomoć i investicije koje su imale za cilj
oživljavanje ekonomske infrastrukture kako bi se osiguralo da
povratnici imaju fizička i ekonomska sredstva da ponovo sebi sagrade
život. Sada se naglasak mora staviti na učvršćivanje i njegovanje prvih
rezultata ekonomskog oporavka.
Istodobno treba raditi na proširenju projekata u oblasti obrazovanja,
pomirenja, izgradnje spomen-obilježja. Povratak je temeljno pravo koje
se jedino može ispoštovati praktičnim sredstvima. Niko ne bi trebao
podcjenjivati legitimnosti ili efikasnosti praktičnih koraka u
oživljavanju industrije, poljoprivrede i infrastrukture u Srebrenici.
To nije flaster za otvorenu ranu; to je temelj potreban za dug i spor
proces obnove.
Nakon presude Međunarodnog suda pravde stigli su pozivi da se
Srebrenici dodijeli poseban ustavni status. Razgovarao sam o tome
pitanju sa stranačkim liderima i rekao sam jasno da se na tome i drugim
ustavnim prijedlozima (uključujući i prijedloge koji mogu izdići Bosnu
i Hercegovinu iz siromaštva, presjeći kriminal i korupciju i utrti put
punom članstvu u EU) može raditi samo putem konsenzusa. Princip
konsenzusa je u Bosni i Hercegovini održavao mir u posljednjih dvanaest
godina i od njega se neće odustati.
Preživjeli Srebrenice s pravom zahtijevaju pravdu i s pravom
zahtijevaju da državni i entitetski organi ispune svoje obveze kako bi
im se pomoglo da unaprijede životne uvjete. Međunarodna zajednica bit
će uz njih u inzistiranju na tim zahtjevima.
Političare u Federaciji optuživali su da iskorištavaju tugu preživjelih
za ostvarenje svojih vlastitih ciljeva, a političare u RS optuživali su
da ne shvaćaju da njihova obveza u pogledu Srebrenice - gdje su
zvjerstva počinjena u ime Republike Srpske - nije samo političke
prirode, nego i moralne. U oba slučaja neke kritike imaju smisla.
U oba slučaja političari se moraju usredotočiti na praktične korake
radi ubrzanja pravde i unapređenja kvaliteta života u Srebrenici i
okolnim područjima. Moj će Ured sljedeći tjedan okupiti sve relevantne
agencije kako bi se osiguralo da se ti koraci poduzmu.
To neće, niti može, ublažiti tugu preživjelih Srebrenice. Ali može im
olakšati život. Konačnim bacanjem mreže na počinitelje zločina koji su
i dalje na slobodi i unapređenjem uvjeta na terenu organi vlasti počet
će realizirati ogromnu i goruću obvezu prema žrtvama genocida. Mi ćemo
napraviti sve što je u našoj moći da osiguramo da se to napravi.
Christian Schwarz-Schilling visoki je predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik EU u BiH
Ogromna i goruća obveza
